U masovkama smo navikli razvijati svoje likove unedogled, rješavati zadatke, opremati se, i tako u krug dok nam ne dosadi. Dakako, sve je to popraćeno pričom koja se grana i uvijek nas vodi dalje, a taj je element, primjerice u RPG-ovima, još više izražen, dok ga u battle royale naslovima nedostaje, i sve se svodi na što brži napredak, uništavanje protivnika, ulazak u novu partiju i ponavljanje procesa nekoliko puta tijekom dana/večeri. Razvojni tim Enplex Games je, pak, došao na ideju kombiniranja svih navedenih žanrova, uz neke prilagodbe, a rezultat pod imenom Population Zero moći ćemo uskoro zaigrati u razvojnoj inačici, što nam daje priliku da se prethodno s njime upoznamo.

Population Zero vodi nas na planet Kepler, s masom ostalih igrača, na kojoj nas očekuje niz izazova koje će vrlo vjerojatno biti nemoguće izvršiti u prvom krugu preživljavanja. Naime, autori su predvidjeli cikluse od 168 sati koji neumoljivo istječu, a tijekom tog vremena potrebno je popraviti reaktor koji napaja hibernacijsku kapsulu, koja nudi utočište od smrtonosnog zračenja, pred kojim nema bijega i izbrisat će sav živi svijet s lica planeta. Naizgled jednostavan zadatak, no da bismo ga uopće ispunili, potrebno je iskustvo koje stječemo napretkom, zatim oprema, s obzirom na to da će nas istraživanje voditi u sve opasnije zone, a valja imati na umu i to da će nam život zagorčavati i ostali igrači, među kojima i dojučerašnji prijatelji, s obzirom na to da će u finalnom stadiju svatko gledati svoje interese.

Posebno nam se svidio koncept svojevrsnog roguelitea, odnosno nakon što brojčanik dođe do nule i radijacija sprži sve izvan zaštitne kapsule, krećemo iznova potpuno goli, ali obogaćeni iskustvom. Naime, iskustvo se na kraju ciklusa ne gubi, već se prenosi u novi krug, čime je sam početak olakšan, a napredak donosi pristup raznolikijim načinima igranja, koji jamče i bogatije nagrade. Sam razvoj lika je, pak, podijeljen u nekoliko grana, uključujući istraživanje, geologiju i botaniku, a ulaganjem u svaku od njih stječemo pristup novim nacrtima i opremi. Kako ćete razvijati likove, stvar je osobnih afiniteta, baš kao i dodjela posebnih atributa, koje stječemo aktivnostima u igri, a razlikuju se po učestalosti te iskorištavanjem utječu na borbene, proizvodne ili neke druge performanse.

Sam Kepler je, pak, sudeći prema dostupnim materijalima, iznimno maštovito kreiran, te se sastoji od sedam raznolikih bioma, sastavljenih od šarenog okruženja, a svako od njih nastanjeno je brojnim oblicima života, od kojih velika većina nije prijateljski raspoložena prema njuškalima. Od spomenutih, neki će predstavljati preveliki zalogaj za jednog igrača pa je potrebno udružiti snage s ostalima, pogotovo ako predstavljaju rješenje nekog od brojnih zadataka ključnih za napredak. S obzirom na to da u igri postoji središnje mjesto okupljanja, iz kojeg svi kreću i dobivaju zadatke, a stalnim vraćanjem iz pohoda trošimo dragocjeno vrijeme, predviđena je i mogućnost izrade vlastitih skloništa u divljini, što je, nažalost, dio koji u ovom trenutku nije pretjerano pojašnjen, no prema riječima autora, činit će vrlo važan i nezaobilazan dio igre.

Na papiru, Population Zero zvuči primamljivo i obećavajuće, i ako sve ispadne onako kako je zamišljeno, mogao bi biti sljedeći MMO/survival kojem ćemo posvetiti naše dragocjeno vrijeme.