Kad prvi put vidite ROG Rapture GT-BE98, nitko vas neće kriviti ako pomislite da je ovo čudo došlo iz budućnosti, sa svemirskog broda, kojim je koračao "alien" (onaj slinavac s dvostrukim ustima i kiselinom umjesto krvi). Ne samo da ima izgled koji odgovara futurističkim SF filmovima, serijama i igrama, nego je taj efekt pojačan i ARGB LED osvjetljenjem.

Primarna svrha tog osvjetljenja je estetska, iako vam prilikom pokretanja routera može pružiti neku informaciju o tome u kojem stupnju pokretanja se router trenutačno nalazi. I, zapravo, manje je atraktivno od očekivanja. S obzirom na to da prosijava kroz gomilu kvadratića, a i kako ima dvadesetak LED-ica na PCB-u, očekivali smo veću "granuliranost". No, ispada da su LED-ice grupirane. Na oko nam izgleda da su grupirane u samo tri zone, slijedom čega su razni Aura RGB efekti prilično ograničeni te nisu fluidni (LED-ice inače troše od nekoliko stotina mW do čak preko 2 W, ovisno o odabranom efektu).

Svejedno, u polumraku i mraku uređaj odlično izgleda. To se ipak ne bi moglo reći kad ga ugledate pod dnevnim osvjetljenjem, u nekom hodniku, uredu ili sobi koja nije uređena u skladu sa SF estetikom. Tada izgleda kao nešto što ne pripada tom prostoru – kao veliki, vizualno nametljiv komad crne plastike. Kao pauk okrenut na leđa. Kontekst je bitan.

Router u radu inače tipično, bez rasvjete, troši oko 18,5 W, a potrošnja će se povećati ovisno o tome koliko ga opteretite raznim funkcijama, odnosno koliko one u kojem trenutku opterećuju routerov procesor.

Sedmica i 6 gigaherca

Vratimo se ipak na ono nešto bitnije od dizajna, iako ne sumnjamo da će neki strastveni igrači odabrati ovaj router već i samo na račun dizajna. Taj router ističe se podrškom za Wi-Fi 7 (802.11be), što podrazumijeva korištenje i 6-gigahercnog spektra frekvencija. To je u osnovi značajna nadgradnja WiFi-ja 6E, koji je donio podršku za bežičnu komunikaciju pri 6 gigaherca (obični Wi-Fi 6 ne podržava 6 GHz, nego samo uobičajene "sumnjivce" 2,4 i 5 GHz). Wi-Fi 7, zahvaljujući dvostruko širim kanalima (320 naspram 160 MHz), teoretski omogućuje dvostruku propusnost u odnosu na Wi-Fi 6(E), no ima i još neke karakteristike koje bi trebale poboljšati bežične performanse.

Performanse koje obećava ovaj router zaista su impresivne – osam vanjskih antena (svaka ima dva dipolna antenska elementa), uz korištenje Wi-Fi 7 standarda pri svim frekvencijama (par Tx/Rx antena za 2,4 GHz, dva para za 5 GHz i jedan par za 6 GHz), u idealnim uvjetima trebale bi biti sposobne za ukupnu propusnost od čak 25 Gbit/s. Većina toga otpada na donedavno nekorišteni 6-gigahercni dio spektra – čak 11,5 Gbit/s. Za 5 gigaherca tu su dva para antena, tako da se pomoću njih dobije ukupno još 11,5 Gbit/s (svaki par 5-gigahercnih antena omogućuje propusnost od 5,76 Gbit/s).

Pri ruci imali smo Asusovu Wi-Fi 6E karticu PCE-AXE5400, koja nam je omogućila da se 6-gigahercnom vezom spojimo na router (Wi-Fi 7 svježa je tehnologija i uređaji koji je podržavaju trenutačno su vrlo rijetki, te je službeno certificiranje započelo tek početkom ove godine, tako da smo se za ovaj test zadovoljili sa 6E). Maksimalna propusnost te kartice je 2.402 Mbit/s, i upravo se tom propusnošću (i download i upload) spajala na router kojim se bavimo u ovoj recenziji.

Router je bio smješten u hodniku, udaljen četiri metra, s vratima, zidom i ponešto namještaja između njega te stolnog računala sa spomenutom Wi-Fi karticom. Istom propusnošću kartica se na router spajala i preko 5-gigahercne Wi-Fi 6 veze, dok je kod 2,4-gigahercne veze propusnost bila 286 Mbit/s (korištena Wi-Fi kartica sposobna je za 300 Mbit/s uz Wi-Fi 4, odnosno 574 Mbit/s uz Wi-Fi 6). Na router spojili smo vanjski SSD, i s njega, pri svakoj od tih frekvencija, koristeći Wi-Fi 6 (802.11ax) protokol, kopirali velike datoteke na računalo.

U navedenim uvjetima, pri 6 GHz kopiranje je teklo brzinom 50-60 MB/s (megabajta po sekundi, ono što Windows Explorer prikazuje tijekom kopiranja – ako želite dobiti megabite po sekundi, to pomnožite s 8), a ponekad se popelo i do 80 MB/s. 5-gigahercna veza u tim uvjetima zapravo je omogućila brži i ujednačeniji prijenos podataka, tako da se kopiranje odvijalo brzinom 90-100 MB/s, s osjetno manje oscilacija. Pri 2,4 GHz brzina kopiranja pala je na mizernih 7,5 MB/s. Te brojke puno govore – gdje god se može, trebalo bi koristiti 5 ili 6-gigahercnu vezu.

Nigdje unutar kuće nismo imali problema sa signalom, veza je bila snažna i stabilna, a signal je bio dovoljno snažan i malo okolo kuće, čak i malo jači u usporedbi s nekim drugim routerima koje smo isprobali u istom prostoru. Jedino gdje nije bila baš idealna situacija je na rubu kuće na katu (router je bio u prizemlju), gdje nešto stariji Samsungov televizor, koji podržava samo 2,4-gigahercni Wi-Fi, nije uspijevao dovoljno brzo učitavati 4K video s YouTubea (s 1440p nije imao problema), no na istome mjestu ni drugi isprobani routeri nisu bili ništa bolji. Štoviše, televizor smo mogli izravno spajati na ovaj router, dok to nismo mogli sa starijim Xiaomijevim 802.11ac routerom, koji inače koristimo – s tim Xiaomijevim routerom taj televizor za normalno korištenje moramo spajati preko Wi-Fi repeatera u prizemlju.

Sučelje

Administracijsko web-sučelje routera, kojem se pristupa posjetom URL-a asusrouter.com, vizualno prati igraću, SF temu, što znači pregršt crvenih grafičkih elemenata i grafičke pozadine. Razumijemo što su htjeli postići, ali ne možemo reći da nam se osobito sviđa – pozadine i neki od korištenih fontova smanjuju čitljivost. No, pretpostavljamo da će se hardcore igračima svidjeti.

Središnji element, dashboard, mogao je biti korisniji da se s njega može doći do drugih podstranica. Primjerice, okvir Clients prikazuje broj trenutačno spojenih uređaja. Zašto se tu ne može kliknuti na broj uređaja pa da se dođe do popisa spojenih uređaja? Ili, recimo, okvir Wireless State, koji prikazuje koje se sve Wi-Fi frekvencije koriste. Zar ne bi bilo praktično da tu možemo kliknuti pa da nas vodi na podstranicu za podešavanje bežične mreže?

Aplikacija za mobitel nema taj problem. Na njezinom početnom ekranu, doduše, ne vidite sve te informacije odjednom, nego se horizontalnim pomakom unutar kružnog elementa prebacujete između okvira, no klik na trenutačno odabrani element vodi vas upravo do postavki podešavanja tog elementa. S druge strane, čini se da je dio postavki koje se mogu podesiti u web-sučelju ovdje izostao. Mobilna aplikacija obogaćena je zgodnim animacijama, pozadina je bolje odabrana u odnosu na web-izvedbu, nije se forsiralo sa slabije čitkim fontovima te se može odabrati jedna od četiri teme. Defaultna je Techno Red, u crvenim nijansama, koja donekle podsjeća na temu web-sučelja. Teme Simplicity White i OLED Black nemaju igraće elemente pa će odgovarati i onima kojima se ne sviđa web-sučelje.

Mobilna nam je aplikacija, doduše, zadala probleme prilikom instalacije routera, i to takve da smo mislili kako ćemo je morati prekrižiti. Nismo u nju uspijevali dodati router, tako da smo se okrenuli web-sučelju i u njemu obavili početna podešenja, uključujući postavke Wi-Fi mreže. Tada smo se vratili u mobilnu aplikaciju, očekujući kako će registrirati da je router podešen, instaliran u mreži, te kako će nam jednostavno omogućiti da se na njega ulogiramo. No, ona router jednostavno nije vidjela. Čak smo otišli na Googleov Play, da vidimo jesu li se i drugi korisnici susreli s tim problemom, te naišli na jednu recenziju u kojoj se korisnik žalio na istu stvar, s pitanjem – zar bi sada, nakon što je podesio router, trebao ga resetirati kako bi ga mogao inicijalizirati preko mobilne aplikacije? Poslije smo se zapitali – što bi se dogodilo da zatvorimo aplikaciju i ponovno je pokrenemo. Napravili smo to, no sada je aplikacija prepoznala router u mreži i omogućila nam spajanje na njega. Takve dječje bolesti trebale su dosad biti riješene.

Mogućnosti

Web-sučelje ili mobilna aplikacija ulaz su u aktiviranje i podešavanje funkcionalnosti routera te nude mnogo toga, počevši od AiMesha, Asusova mesh sustava, u koji možete uključiti i ovaj router, ako već imate AiMesh uređaje, te AiProtection – Trend Microve zaštite mreže.

Zatim, tu je zaštita djece od nepoćudnog sadržaja (Parental Controls), nakon čega stižemo do Game Accelerationa – postavki za optimiziranje routera u tri razine za rad s igrama. Prva razina zapravo je jednim dijelom hardverska – gaming port prioritization. Dakle, morate paziti u koji ste mrežni port uštekali računalo preko kojeg igrate. Ovaj router za to ima posebno označen 10-gigabitni Ethernet port, ispod kojeg piše gaming port. Tu je još jedan 10-gigabitni port, za koji možete birati želite li da to bude LAN ili WAN port (za spajanje prema ISP-ovu routeru, odnosno modemu), četiri 2,5-gigabitna porta te jedan gigabitni. Ujedno, router može prepoznati je li spojeni uređaj ROG uređaj (ima li ROG matičnu ploču, je li u pitanju ROG laptop) i onda će prioritet davati upravo njemu.

Druga razina, Game Packet Prioritization, tiče se davanja prednosti mrežnom prometu vezanom uz igre, preko adaptivnog QoS-a. No, ako se ne igrate, prioritet se može dati i drugim vrstama prometa, poput streamanja videa, surfanja webom...

Treća razina je Game Server Acceleration, odnosno WTFast pokušat će vašu kućnu mrežu spojiti na optimalni server za konkretnu igru (popis podržanih igara je ovdje: https://www.wtfast.com/en/games/), znači server koji je najbliže, uz najnižu latenciju i ping. Servis WTFast nije besplatan – za punu funkcionalnost potrebno je pretplatiti se (10 dolara mjesečno, ili manje ako se odmah pretplatite na tri ili 12 mjeseci), no s ovim Asusovim routerom dnevno možete sat vremena besplatno koristiti WTFastove usluge.

Tu je i podrška za OpenNAT, za lako otvaranje portova za igre, Game Radar, koji za neke igre prikazuje lokaciju poslužitelja i izmjeri ping, zatim podrška za VPN, analiza prometa (dnevna, tjedna, mjesečna statistika, nadziranje WAN/LAN propusnosti, nadziranje prometa, povijest surfanja webom). U naprednim postavkama može se vidjeti mapa mreže, može se vidjeti stanje sustava (koliko su opterećene jezgre routerova procesora, koliko je RAM-a zauzeto, koji se Ethernet portovi koriste), mogu se detaljno podešavati sve bežične mreže, dodavati tipske mreže (barem se to tako, Self-Defined Network, zove kod drugih Asusovih routera, dok je to kod ovog svrstano pod Guest Network Pro).

Pomoću tipskih mreža (mogu se koristiti na 2,4 i/ili 5 GHz pojasu) možete odvojiti uređaje koji se bežično spajaju ili primijeniti neka posebna pravila. Primjerice, možete imati jednu mrežu za djecu, koja će biti aktivna samo tijekom određenih sati i dana u tjednu, možete imati odvojenu mrežu za IoT uređaje, možete imati odvojenu mrežu za goste – bilo posve otvorenu, bilo s portalom s informacijama i očekivanjem od posjetitelja da prihvati uvjete korištenja (barem u teoriji – ostale stvari kod tipskih mreža su nam radile, ali portal nije – dočekala nas je prazna stranica).

Tu su i opsežne postavke za WAN, uključujući i Dual WAN (može se birati između fail over i load balance načina rada), a za jedan od WAN-ova (izlaza prema Internetu) može se odabrati USB port, na koji se može spojiti 4G/5G USB modem (u sučelju i dalje stoji 3G/4G) ili iOS, ili Android mobitel.

Kad smo već kod USB porta (uređaj ih inače ima dva, jedan USB 2.0, drugi USB 3.0), možete ga iskoristiti i za druge namjene – za mrežni pisač i za USB disk, ili memorijski stick. USB storage uređaj možete koristiti na različite načine, primjerice, za medijski poslužitelj (pa, recimo, Windows Media Player može s njega reproducirati videodatoteke), za datotečni poslužitelj (Samba), kojem možete pristupati kao mrežnom disku preko Windows Explorera, FTP poslužitelj (koji se ujedno može iskoristiti za AiDisk – dijeljenje datoteka preko Interneta), korisnici macOS-a mogu ga iskoristiti za backup koristeći Time Machine, a na router može se instalirati Download Master, koji će skidati torrente, bez korištenja računala. Ovo posljednje posebno je zgodno kombinirati sa Sambom – router će skidati torrente na spojeni USB storage, a vi skinutim datotekama imate izravni pristup iz Windows Explorera.

Router u trenutku predaje ovog teksta još nije bio dostupan na našem tržištu, a cijene na njemačkim web-trgovinama tipično se kreću od 800 eura naviše. Jasno je kome je ovaj router namijenjen – prije svega igračima, koji mogu i žele izdvojiti pozamašnu svotu novca za uređaj koji će im pomoći u ostvarivanju igračkih ambicija u online igrama, a pritom će ga ponosno moći pokazati prijateljima koji cijene iste stvari. Naravno, ništa vas ne sprečava da ovaj router koristite doma i ako niste igrač, ili u manjem uredskom okruženju, barem ako njegova pojava neće narušiti izgled konkretnog uredskog prostora.

Asus ROG Rapture GT-BE98

• Mogućnosti bežičnog i žičnog povezivanja
• Odlične performanse i stabilnost
• Igrači i ljubitelji SF-a cijenit će dizajn
• Bogatstvo funkcionalnosti i opcija za podešavanje
• Posebne optimizacije za igre
• Zgodna mobilna aplikacija

• Nekima će zasmetati dimenzije
• Napajanje je trebalo biti izvedeno preko USB-C PD-a
• Prekidač za uključenje lako je slučajno pritisnuti
• Web-sučelje trebalo bi vizualno dotjerati
• Portal kod tipskih mreža nije nam radio

Performanse 10

Isplativost 7

UKUPNI DOJAM 9

Cijena 800+ eura Prikaži sve cijene Ustupio: ASUS