Ne, ovo na slici nije mrežni switch, koji će vam služiti uglavnom samo za to da više uređaja žično povežete te ćete ga onda Ethernet kabelom spojiti na router od ISP-a, i time svim spojenim uređajima pružiti pristup Internetu. Ovo je punokrvni mrežni router, samo što nema integriran Wi-Fi, a to je omogućilo da ga se smjesti u prilično malenu kutiju. Izostanak Wi-Fija svrstava ga u poslovno okruženje, u manje tvrtke, u kojima će služiti za žično povezivanje (potencijalno samo jednog dijela mreže), s posebnim naglaskom na sigurnost mreže, a prema potrebi, na njega će se spojiti Wi-Fi pristupne točke i druga mrežna oprema. Naravno, mogao bi biti zanimljiv i dijelu zahtjevnijih kućnih korisnika.

Osim što je maleno, bijelo kućište čini se i dosta robusnim – izrađeno je od lima, s prorezima na bokovima radi boljeg hlađenja unutrašnjosti uređaja. Na donju stranu stavljene su gumene nožice, koje će uređaju omogućiti da se relativno dobro drži za komad namještaja na koji ga se stavi. Ako ga ne želite imati polegnutog, s donje strane nalaze se i rupe za šarafe, pa ga možete pričvrstiti vertikalno na ono u što ušarafite šarafe odgovarajuće veličine, recimo, zid ili komad namještaja. S donje strane nalazi se i naljepnica s osnovnim podacima o routeru te početnim podacima za login. Premda, ako resetirate postavke routera, neće vas tražiti lozinku prilikom prvog spajanja, odnosno već će biti upisana defaultna.

Uređaj ima pet gigabitnih Ethernet portova, pri čemu je jedan dediciran za WAN (za spajanje na router/modem pružatelja internetskih usluga), te četiri LAN porta, od kojih se dva mogu prenamijeniti za WAN. Podržano je WAN agregiranje (istodobno korištenje dva mrežna kabela, kako bi ukupna propusnost bila 2 Gbit/s), no da bi se to iskoristilo, mrežna oprema u koju biste spojili ovaj router mora podržavati LAN agregiranje (LACP-IEEE 802.3ad). Tu je i USB 3.0 port, uvučeni gumbić za resetiranje postavki routera, jedna LED-ica za napajanje, jedan za USB port, te, naravno, svaki Ethernet port ima dvije svoje LED-ice.

Napaja se preko klasičnog DC porta, smještenog s prednje strane, i isporučuje se sa strujnim adapterom od 12 V/1,5 A (18 W), koji ima dva zamjenjiva utikača – Europlug i UK. U uobičajenom radu, kad su na njega preko Ethernet kabela spojena dva uređaja i router za spajanje na Internet, troši oko 5 W, prilikom zagušenja gigabitne veze potrošnja naraste oko 0,3 W, a prilikom kopiranja velike datoteke s USB memorijskog sticka oko 0,7 W.

U unutrašnjosti routera kuca dvojezgreni ARMv8 procesor takta 1,8 GHz. Uređaj dolazi s 512 MB radne memorije i 256 MB flash memorije.

Softver u hardveru

Ovaj router pripada seriji ExpertWiFi Asusovih routera, što znači da ima firmware vrlo sličan drugim uređajima iz te serije, te se koristi s istoimenom aplikacijom za mobitel. Prije korištenja, potrebno je router podesiti, preko adrese expertwifi.net. Preko mobilne aplikacije tada nismo imali pristup routeru, no to je vjerojatno bilo zato što smo taj router uštekali u naš postojeći Wi-Fi router.

Ako ste švrljali po postavkama ovog routera, mogli ste primijetiti da ima i postavke za Wi-Fi. Kako sad to, kad nema Wi-Fi povezivost? Te postavke služe za mesh umrežavanje, pri čemu ovaj router drugim Asusovim uređajima (mesh čvorovima) u Asusovom AiMeshu proslijedi postavke bežične mreže. Nismo više pri ruci imali Asusovu pristupnu točku koju smo nedavno recenzirali, ali imali smo jedan drugi Asusov proizvod – ZenWiFi XD5, Asusov mesh sustav. U paketu su došla dva takva uređaja – jedan smo spojili na router kojim se bavimo u ovom tekstu (EBG15), u routeru smo pokrenuli otkrivanje drugih AiMesh uređaja, uskoro je pronađen spojeni XD5 i, za otprilike minutu automatskog konfiguriranja, XD5 emitirao je bežičnu mrežu s postavkama koje smo podesili u routeru EBG15. Jednostavno i elegantno.

Od drugih stvari, ovaj router nudi većinu funkcionalnosti drugih Asusovih routera iz te serije, što uključuje VPN server i klijent, VLAN, tipske mreže (Self-Defined Network), brojne sigurnosne funkcije (Trend Microv AiProtection Pro, DNS enkripciju, dvosmjernu zaštitu od upada, odnosno spama i DDoS napada...), pregledni dashboard s brojnim statusnim informacijama, analizu i nadgledanje prometa (Asus još nije "popravio" Traffic Monitor – i dalje previše opterećuje web-preglednik), te brojne, bogate mogućnosti podešavanja.

Spomenuli smo tipske mreže (SDN), koje smo viđali na Asusovim Wi-Fi routerima, koje su služile za međusobno odvajanje mreža, te ujedno određivanje vrsta dodatnih bežičnih mreža (primjerice, vremenski ograničena mreža za djecu, otvorena mreža za goste, mreža s "portalom" na kojem morate prihvatiti uvjete korištenja prije negoli vas pusti na Internet...). Zar one ičemu služe kod routera bez Wi-Fija? Da, služe – svakom LAN Ethernet portu može se dodijeliti SDN (VLAN) profil, pa za uređaj ili uređaje spojene na taj Ethernet port dođe na isto kao da su spojeni na Wi-Fi mrežu s definiranim tim istim profilom.

No, ako koristite AiMesh i na router imate spojene uređaje s Wi-Fi funkcionalnosti (kao što smo mi spojili ZenWiFi mesh uređaj), konkretni SDN profil može postati specifična bežična mreža (naziv profila bit će naziv mreže, odnosno SSID).

U radu

U pogledu performansi – na router smo Ethernet kabelima spojili jedno stolno računalo i jedan prijenosnik. Oba imaju gigabitnu mrežnu karticu, i oba su se na router spajali nominalnom gigabitnom propusnošću. Prilikom izravnog prijenosa podataka između stolnog računala i prijenosnika, programom Iperf 2 postizala se brzina prijenosa od oko 940 Mbit/s, a preko NetIO-ja do oko 111 MB/s, ovisno o veličini mrežnog paketa.

Osim brzine mrežne komunikacije, provjerili smo i kako se snalazi s USB memorijom za pohranu podataka. U njemu smo koristili USB stick koji, uštekan u USB 3.0 port računala, ostvaruje čitanje do 202 MB/s, a zapisivanje do 97 MB/s. Kad je spojen u router i kad se koristi za dijeljenje datoteka (Network Place, odnosno Samba Share) preko mreže (router tada funkcionira i kao NAS), ostvareno je kopiranje velike datoteke s USB sticka brzinom od oko 113 MB/s (čime u osnovi zaguši vezu), a kopiranje na USB stick brzinom od oko 80 MB/s, što su dosta dobri rezultati za gigabitni router.

Podržan je i FTP protokol pa se ovaj router tako može iskoristiti za spremanje videa s nadzorne kamere, ako je imate. Osim za storage stvari, USB port može se iskoristiti i za dijeljenje mrežnog pisača te USB modema (ili mobitela koji će "glumiti" modem), primjerice, ako želite imati mobilni Internet u zaleđu, ako padne veza na ISP preko Etherneta.

U konačnici, ovo je uređaj za one koji žele fleksibilnost u izgradnji svoje mreže, i pritom žele iskoristiti blagodati pravog routera, njegove funkcionalnosti i mogućnosti konfiguriranja, a za bežični pristup pobrinut će se sami – spajanjem nekog mrežnog uređaja koji podržava Wi-Fi, primjerice, možda imate mogućnost provući Ethernet kabele za Wi-Fi pristupne točke (access pointove) u različite prostorije ili katove u uredskom okruženju, ili različite dijelove kuće.