Najjeftinija Asusova X470 ploča koju smo isprobali ubraja se u seriju TUF, poznatu po svojim striktnim specifikacijama izdržljivosti na temperaturu i prašinu. I doista, u sklopu opreme ploče dolazi i certifikat o testiranju ploče na zagrijavanje, vlagu, vibracije, mehaničke šokove i slično. Osim certifikata, od dodatne opreme tu su set naljepnica TUF, dva crna SATA kabela, zaštitna pločica za stražnje konektore, vijci za montažu M.2 SSD-ova, priručnik i DVD s driverima i softverom.

Ploče TUF svojedobno su bile poznate i po svom oklopu te vojno-industrijskom dizajnu, bez kerefeka s LED osvjetljenjem. Proizvođač je, prema svemu sudeći, odustao od ovog koncepta jer je TUF-ica zapravo vrlo gola ploča. Industrijski štih i dalje je tu, no imamo i skromno RGB osvjetljenje, implementirano u desnu stranu PCB-a. Osvjetljenje je tako izvedeno da ne tuče samo po nosaču ploče, već su na PCB-u napravljeni prozorčići kroz koje osvjetljenje sja prema gore. Tu je i 12-voltni RGB konektor, smješten povrh ATX konektora, a namijenjen je spajanju RGB traka ili potencijalno nekog AMD-ovog hladnjaka s podrškom s integriranim LED-icama.

Ploča nam nudi pet konektora za spajanje ventilatora, s time da je samo jedan namijenjen spajanju jačih trošila kao što su pumpe vodenog hlađenja. Pasivno hlađenje s komponenti na ploči nije dobro riješeno. 6-fazni VRM (točnije 4+2) koji napaja procesor vrlo je skromnih karakteristika, a prekriven je malim aluminijskom hladnjakom. U praksi to, pak, dovodi do ekstremnog zagrijavanja s potpuno opterećenim Ryzenom 2700X – na goloj elektronici zabilježili smo 95 °C, a na hladnjaku 82 °C. Još je više zabrinjavajuće to što je procesor pod opterećenjem padao na takt od 550 MHz, premda je trebao konstantno raditi pri oko 4.000 MHz. Za pretpostaviti je da je ploča štitila VRM od pregrijavanja/pregaranja pa je kočila procesor. Sukladno tome, TUF-ica nije dobar izbor za 2700X, pogotovo ako ciljate na overklokiranje. Zapravo, TUF-ica nije dobar ako općenito ciljate na overklokiranje procesora u bilo kojoj varijanti. Kompatibilnost s memorijom bila je dobra – svi su moduli radili na deklariranim XMP postavkama, uz napomenu da je 3.600-megahercni Trident Z trebao dodatni napon od 1,4 umjesto 1,35 V.

Ušteda na komponentama provlači se i kroz druge elemente ploče. Za mrežu se brine Realtekov kontroler, a za zvuk dosta stari Realtekov audiokodek ALC887, straga spojen na tri analogna konektora. Straga imamo i PS/2 konektor, DVI i HDMI za korištenje s APU-om, dva USB-a 2.0, dva USB 3.1 Gen2 i tri USB-a 3.1 Gen1, s time da je jedan izveden u C varijanti, a ostatak u A varijanti. Interno na raspolaganju imamo još par USB-a 3.1 Gen1 i par USB-a 2.0. Za instalaciju kartica na raspolaganju su nam dva PCIe x16 utora i tri PCIe x1 utora. Samo je gornji, oklopljeni, utor spojen na PCIe 3.0 kontroler u procesoru, a ostali su generacije 2.0 i spojeni na čipset. Samim time, SLI nije podržan, a CrossFire nominalno radi, iako ga zbog ovakve konfiguracije nije preporučljivo koristiti.

• +1

Niti implementacija M.2 konektora ne oduševljava. Primarni, smješten iznad oklopljenog PCIe utora, spojen je na PCIe 3.0 kontroler procesora, a drugi, smješten ispod hladnjaka čipseta, spojen je na PCIe 3.0 kontroler u čipsetu, i pritom je i ograničen na dva kanala, što znači da ograničava performanse praktički svakog modernog NVMe SSD-a.