Canonova serija ozbiljnijih APS-C DSLR fotoaparata dobila je prinovu, jednostavne inkrementalne oznake EOS 90D. Tri i pol godine trebalo je da se Canon odluči unaprijediti popularni model 80D, a za to vrijeme dogodile su se brojne promjene na tržištu. 90D pokušat će osigurati relevantnost s nekoliko karakteristika – novim 32,5-megapikselnim senzorom, naprednijim sustavom za autofokus te, konačno, mogućnošću snimanja 4K videozapisa.

Tijelo je vrlo slično prethodnicima, iako malo laganije od 80D. Znači, i dalje je tu klasični DSLR format kućišta, nemalo tijelo, ako se u obzir uzme veličina senzora te duboki grip, dovoljno visok da na njega granično stanu svi prsti prosječno velike šake. Tijelo se doima čvrstim, izrađeno je od legure aluminija i polikarbonatne smole sa staklenim vlaknima, te je do određene mjere otporno na prašinu i vodu.

I dalje je tu posve upravljivi ekran osjetljiv na dodir, dosta responzivan, koji omogućuje fleksibilnost prilikom fotografiranja u live viewu i snimanja videa te lako podešavanje opcija u trenucima kad vam se ne da prebacivati između opcija fizičkim kontrolama. Naravno, to što se može okrenuti i prema naprijed čini ga pogodnim za selfieje.

Više je bolje?

Aparat je u ovoj iteraciji dobio novi senzor, osjetno više razlučivosti – umjesto 24-megapikselnog, u 90D nalazi se 32,5-megapikselni APS-C (1,6x) senzor, koji dijeli s mirrorlessom EOS M6 Mark II. To ih čini aparatima najviše razlučivosti u APS-C klasi.

Kao i kod spomenutog mirrorless aparata, senzor je uparen s novim Canonovim procesorom slike DIGIC 8. To se prevodi u praktični identične kvalitativne rezultate kao i kod M6 Mark II. To znači manje šuma pri višim ISO vrijednostima i veći dinamički raspon od prethodnih generacija Canonovih fotoaparata. Količinom šuma tako novi Canonov senzor parira konkurenciji, a u dinamičkom rasponu i dalje malo zaostaje za vodećima. JPEG-ovi su ugodnih boja, no algoritmi za smanjivanje šuma kod viših ISO vrijednosti više od očekivanog unište detalje. To se može izbjeći korištenjem RAW formata.

Naravno, visoka gustoća piksela znači da će za iskorištavanje te gustoće, odnosno razlučivosti senzora, biti potrebni iznimno oštri objektivi. Uhvatit će nešto više detalja i s objektivima prosječne oštrine, no ako ovaj aparat kupujete sa željom da iskoristite njegovu razlučivost, morat ćete nabaviti odgovarajuće objektive, ako ih već nemate.

S obzirom na to da je ovdje riječ o DSLR-u, to znači da ima dva sustava za automatsko fokusiranje – jedan se koristi kad se kadrira preko optičkog tražila, a drugi, dual-pixel, u live viewu, odnosno kad se koristi ekran. Sustav za fokusiranje uz korištenje tražila sličan je onome u starijem modelu, 80D, samo što mu je dodano prepoznavanje lica. Čini ga 45 križnih točaka (pri blendi F8 i manjoj koristi 27 točaka, od kojih 9 križnih).

U praksi zaostaje za sustavima fotoaparata iz viših klasa, recimo EOS 7D Mark II (65 križnih točaka), a zapravo je pri 10 FPS mnogo manje pouzdan prilikom fokusiranja objekata u pokretu te ima manju funkcionalnost nego dual-pixel autofokus u live viewu, pogotovo u pogledu praćenja. Pokrivenost kadra točkama za fokusiranje daleko je slabija prilikom fokusiranja uz korištenje tražila, a dual-pixel autofokus pokriva kadar 100% horizontalno i 88% vertikalno, pouzdaniji je i precizniji te uz lica, prepoznaje i oči.

U live viewu aparat može okidati do 11 sličica u sekundi uz jednokratno fokusiranje, a do 7 FPS uz kontinuirano. Buffer može primiti do 58 JPEG, odnosno 25 RAW fotografija.

Videosnimke

S videom je skoro ista stvar kao i kod M6 II. Razlika je u osnovi samo u tome što 90D, uz jednako neimpresivni 4K video pune širine senzora, nudi i način snimanja uz crop od 1,2x, a takav video nešto je oštriji, iako i dalje u oštrini prilično zaostaje za konkurencijom, koja nudi oversampling (snimanje 6K videa i resizeanje na 4K), no ne pati od suviše izraženog rolling shutter efekta. 1080p video u odnosu na konkurenciju je dobar.

Posebnih alata koje bi cijenili videografi, poput zebre, nema, a nema ni log profila, koji bi se dobro iskoristio prilikom snimanja videa velikog dinamičkog raspona. Nedostaje mu i stabilizacija u tijelu pa je potrebno oslanjati se na optički stabilizirane objektive. Elektronička stabilizacija ublažava taj nedostatak, ali to znači cropanu sliku. 24p video i iz ovog je aparata neopravdano izostao, a Canon je nakon negodovanja obećao vratiti ga u nadolazećem firmwareu.

EOS 90D dobrodošla je nadogradnja starog modela, s vrlo dobrim senzorom koji se može iskoristiti za fotografije visoke detaljnosti, a može se iskoristiti i za snimanje videa ako nije nužna vrhunska kvaliteta snimke. Zbog posve upravljivog ekrana, slabijeg rolling shutter efekta, dual-pixel autofokusa, mikrofonskog ulaza i izlaza za slušalice, pogodan je za videoselfieje. Ozbiljan konkurent zapravo mu je bratski M6 Mark II kad ga se opremi elektroničkim tražilom.