U kolovozu 2022. godine Corsair je demonstrirao zanimljiv konceptualni monitor, opremljen gigantskim 45-inčnim ultraširokim OLED ekranom, koji se mogao – savijati. Ideja je bila da se korisniku tako pruži mogućnost da sam odluči hoće li mu ekran biti potpuno ravan, što neki preferiraju prilikom rada u profesionalnim alatima, ili će imati neki proizvoljni radijus zakrivljenosti, s ciljem što boljeg popunjavanja vidnog polja i postizanja osjećaja "okruženosti" ekranom. Time se, barem u teoriji, poboljšava cjelokupno iskustvo prilikom igranja igara.

Nedugo nakon premijere, Xeneon Flex, kako je spomenuti monitor nazvan, zaživio je kao komercijalno dostupan proizvod. Radi se, dakle, o uređaju koji danas može kupiti svatko tko je voljan oprostiti se od 1.500 eura, koliko dotični košta u Europi. Uz njega, Corsair u svojoj liniji Xeneon također nudi mnogo "normalniji" 27-inčni OLED monitor, Xeneon 27QHD240, kao i tri modela s IPS panelima. Svi oni su, naravno, mnogo jeftiniji od Flexa.

Krenimo od Flexove najistaknutije karakteristike – mogućnosti namještanja zakrivljenosti ekrana. Kako bismo izveli tu rabotu, prvo moramo izvući plastične ručke, integrirane u Flexov lijevi i desni bok. Potom ih valja čvrsto uhvatiti i poprilično uprijeti. Primijenimo li dovoljno sile, ekran će se s obje strane početi savijati, a o dosezanju krajnjeg položaja bit ćemo upozoreni neugodnim klikanjem mehanizma, koje ledi krv u žilama. Prvi put kad smo ga čuli, bili smo sigurni da je došlo do puknuća panela. To, srećom, nije bio slučaj, već se "samo" radi o tome da čitav mehanizam nije osobito rafiniran. Tu mislimo na ručke, koje bi trebale biti načinjene od kvalitetnijeg materijala i manje klimave, ali i na horizontalni nosač panela. On u krajnjem položaju definitivno ne bi trebao ispuštati zvukove koji asociraju na lomove. Usput budi rečeno, maksimalni radijus zakrivljenosti je 800R.

Rafiniran ili ne, Corsairov mehanizam svakako je funkcionalan. Ekran uvijek ostaje na zakrivljenosti koju smo namjestili, a treba kazati i to da se ona može namještati za lijevu i desnu polovicu ekrana odvojeno. Ako zbog nekog bizarnog razloga želite da vam je lijeva strana ekrana ravna, a desna zakrivljena (ili obratno), to je sasvim izvedivo. Kad je riječ o izdržljivosti mehanizma, Corsair jamči da će bez problema podnijeti između 10 i 15 tisuća savijanja. Stava smo da se ne radi o nečemu oko čega treba osobito brinuti, jer će za većinu korisnika to izgledati tako da će se s promjenom zakrivljenosti ekrana igrati prvih nekoliko dana, a nakon toga će se odlučiti za jedan položaj, koji nalaze optimalnim, te ga više neće mijenjati.

Ne ide po visini

Izvedba Corsairova monitora sa sobom donosi još neke specifičnosti. Naime, kako se radi o zaista golemom, 45-inčnom ekranu, širine od oko 106 centimetara i visine 46 centimetara, na donju stranu panela ugrađena je ručka, namijenjena naginjanju ekrana. Ručka je elegantna i neupadljiva; nakon svega nekoliko minuta korištenja prestali smo ju uočavati. Izuzev naginjanja, položajem ekrana ne može se upravljati. Nema opcije zakretanja ulijevo i udesno, niti reguliranja po visini. Zbog toga budući vlasnici Flexa moraju biti sigurni da im tvornička visina odgovara. Donji rub ekrana od radne je površine udaljen 12 centimetara.

Takvi nedostaci obično se rješavaju montažom monitora na stolni ili zidni VESA nosač, ali to s Flexom nije opcija, jer se njegov nosač ne može odvojiti od ekrana. Dobra vijest je ta da Corsair prodaje takozvani Flex Desk Clamp Adaptor, dodatak koji se montira namjesto postolja i omogućuje nam da monitor fiksiramo za rub stola pomoću dvije stezaljke. Radi se o dodatnom trošku od tridesetak eura, ali ujedno i jedinom rješenju za eliminaciju povelikog tvorničkog postolja, koje u širinu broji 63, a u dubinu 33 centimetra.

Konektori - Horizontalno usmjereni

Izvedba nosača monitora odlična je. Širina od 21 centimetra daje mu sposobnost sakrivanja spojenih kabela bez uobičajenih mehanizama, poput kukica i rupa. Svi konektori poredani su po središnjem dijelu nosača, i to tako da "gledaju ravno", dakle, u horizontalnom smjeru. To neobično pojednostavljuje spajanje kabela. Konkretno, radi se o paru HDMI 2.1 ulaza, DisplayPort 1.4 ulazu, USB-C portu s podrškom za DisplayPort Alt Mode (što znači da može prenositi videosignal, stoga se radi o četvrtom videoulazu), paru USB 3.2 portova, USB-C upstream portu te konektoru napajanja. Prvi USB-C port podržava 30-vatni Power Delivery, dakle, to je maksimalna snaga kojom može puniti bateriju spojenih uređaja, poput mobitela i laptopa. Sekundarni USB-C port također podržava tehnologiju Power Delivery, a limitiran je na 15 W.

Monitor podržava funkcije Picture-in-Picture i Picture-by-Picture, pa u slučaju korištenja dvaju videoulaza možemo istodobno prikazati sliku s obaju spojenih izvora.

Još dva USB 3.2 porta nalaze se na prednjoj strani nosača, a pored njih je i 3,5-milimetarski izlaz za slušalice. Na istom mjestu nalazimo još i tipke za odabir ulaza i uključenje monitora, te četverosmjerni joystick, koji se koristi za brzi pristup funkcijama, poput svjetline slike, glasnoće zvuka i tvorničkih profila slike, te navigaciju kroz OSD.

Napajanje monitora je vanjsko, izvedeno u formi 240-vatne "ciglice", koja se u radu podosta zagrijava.

Kao što smo više puta spomenuli, Xeneon Flex raspolaže 45-inčnim ultraširokim ekranom, s omjerom stranica 21:9 i nativnom razlučivošću od 3.440x1.440 točaka. Radi se o 10-bitnoj WOLED matrici, koju proizvodi LG.Display. Panel se osvježava pri visokih 240 Hz, a pridodamo li tome deklarirano vrijeme odziva od munjevito brzih 0,03 milisekundi, što je izravna beneficija korištenja OLED panela, koji su poznati upravo po izuzetnoj oštrini pokretnih objekata, očito je kako se radi o monitoru s ozbiljnim igračkim pedigreom.

Kad je riječ o ponašanju u igrama, Corsairova zvijer ubraja se među nekolicinu najboljih monitora u egzistenciji. Puka responzivnost monitora upravo je impresivna. Izmjerili smo prosječni input lag od 1,9 milisekundi, uz zabilježeni maksimum od 4,4 milisekunde, što znači da se pokreti s podloge na ekran prenose s toliko malom zadrškom, da ju ne mogu osjetiti čak ni profesionalni igrači. Pridodamo li tome prosječno percipirano vrijeme odziva piksela od 1,17 milisekundi, te apsolutno zadivljujuću fluidnost akcije pri frekvenciji osvježavanja od 240 Hz, jasno je da igre na Flexu izgledaju spektakularno. Puka golemost ekrana svakako pridonosi cjelokupnom dojmu, kao i raskoš boja OLED panela te karakteristična dubina crne boje. Tražite li monitor za senzacionalno igranje, kako u standardnoj definiciji, tako i HDR-u, a Xeneon Flex vam ulazi u budžet, bit ćete oduševljeni svime onime za što je on sposoban.

S druge strane, za sve ostale oblike korištenja, dakle, za sve osim igranja i videa, Corsair Xeneon Flex je – loš. Kad se razlučivost od 3.440x1.440 točka razvuče na dijagonalu od 45 inča, dobiva se gustoća piksela od skromnih 83 PPI. To rezultira ispodprosječnom oštrinom prikaza, koja je dobrano ispod razine čak i jeftinih 24-inčnih Full HD monitora.

Renderiranje teksta na OLED panelima - Nepovoljna struktura

Osim niske gustoće piksela, dodatni, snažni udarac (ne)oštrini Flexova prikaza zadaje anomalija za koju se "udomaćio" naziv fringing. Svi OLED monitori, bez obzira jesu li temeljeni na LG.Displayevim WOLED ili Samsungovim QD-OLED panelima, imaju fundamentalni tehnološki problem, koji se nikako ne može zaobići niti riješiti. Umjesto klasične RGB (Red-Green-Blue) strukture potpiksela, njihovi pikseli imaju jedan dodatni, bijeli potpiksel, čija je svrha povećanje svjetline prikaza, aspekta u kojem su OLED matrice inače najslabije.

Nevolje nastaju kad operacijski sustavi pokušaju renderirati tekst na pikselima RWBG (Red-White-Blue-Green) strukture, koju njihovi rendereri ne očekuju, niti su za nju prilagođeni. Tada dolazi do pojave obojenih rubova oko fontova, osobito sitnijih, te cjelokupnog zamućenja svih tekstualnih elemenata. Dođe vam otprilike kao da je čitav tekst blago izvan fokusa, i još na mnogim dijelovima ima obojene sjene. Ta je pojavnost osobito vidljiva na crnom tekstu s bijelom pozadinom, dakle, na kombinaciji koja se koristi na većini internetskih stranica i u brojnim aplikacijama. Percepcija tih sjena smanjuje se povećanjem gustoće piksela – zato, primjerice, 27-inčni OLED monitori s nativnom razlučivošću od 2.560x1.440 točaka ne izgledaju frustrirajuće neoštro – ali Flex u tom smislu kotira vrlo loše.

S time na umu, imalo zahtjevniji korisnici, a osobito oni koji mnogo rade s tekstom i grafikom, trebaju se kloniti Corsairova monitora, jer će im njegova neoštrina biti nepremostiva.

Kad je riječ o drugim gledištima prikaza, Xeneon Flex je, poput većine drugih OLED monitora, prilično upečatljiv. Panel mu nudi prošireni gamut – pokriva 131,5% sRGB volumena boja – stoga boje djeluju saturirano i bogato. Svjetlina prikaza konstantno mu varira, ovisno o onome što ekran trenutačno prikazuje. Što je više svijetlog sadržaja, svjetlina prikaza bit će niža, i obratno. Tome je tako zbog Auto Brightness Limitera (ABL), mehanizma koji, zbog tehnoloških i energetskih limitacija, koriste svi OLED ekrani. Namijenjen je prije svega prikazu HDR sadržaja, ali može biti aktivan i prilikom prikaza sadržaja standardne definicije; štoviše, na Corsairovom monitoru uključen je tvornički. Srećom, ABL se može deaktivirati, i to tako da se u izborniku System Setting uključi opcija Brightness Stabilizer. Maksimalna svjetlina prikaza tada pada na oko 210 cd/m², što je još uvijek dovoljno za ugodan dnevni i noćni rad. S isključenim Brightness Stabilizerom i aktivnim ABL-om, svjetlina ekrana može doseći oko 800 cd/m², doduše, samo prilikom prikaza izuzetno svijetlih sadržaja na 1% ekrana. Gornja granica svjetline pada na oko 700 cd/m² kad se svijetli sadržaj prikazuje na 5% ekrana, na 630 cd/m² na 10% ekrana, 400 cd/m² na 25% ekrana, i tako do nekakvih 150 cd/m², u slučaju prikaza svijetlog sadržaja preko čitavog ekrana.

Na tvorničkim postavkama, s uključenim Brightness Stabilizerom, izmjerili smo prosječnu preciznost boja ∆E 2,66, uz visoki maksimum od ∆E 8,17, prouzročen prezasićenošću svih glavnih boja, koje, zbog proširenog gamuta, izlaze izvan mjerenog sRGB prostora boja. Tvornička gamma je zadovoljavajuća, a temperatura bijele boje postavljena je na suviše niskih 6.171 K. Kontrastni omjer je, naravno, beskonačan, s obzirom na to da OLED panel prilikom prikaza crne boje ne isijava nikakvu svjetlost – pikseli su "isključeni".

Balans bijele boje može se ispraviti u izborniku Picture > Color Temperature, gdje valja odabrati Custom, i tada ručno korigirati pojedine kanale. Željenih 6.500 K (točnije, 6.564 K) postigli smo spuštanjem crvenog kanala (R) na 99, zelenog (G) na 97, a plavog (B) na 85. Time smo također malo popravili prosječnu preciznost boja (∆E 2,44) te smanjili maksimalnu devijaciju na ∆E 7,91. Za konkretnija poboljšanja ipak treba obaviti hardversku kalibraciju.

Uniformnost panela je solidna, no ne i spektakularna. Pojedini dijelovi na desnom rubu mogu biti do 20% tamniji od sredine ekrana. Slična je situacija i u donjem lijevom kutu panela. Stabilnost kontrasta izvrsna je; nigdje nema odstupanja većeg od 4,35%.

Kad govorimo o prevenciji burn-ina, Corsair periodički osvježava piksele svojeg monitora, a nudi i takozvani Pixel Orbiting – tehniku pomicanja cijele slike za nekoliko piksela u nasumičnim smjerovima, kako ne bi došlo do retencije statičnih elemenata, poput sučelja u igrama, taskbara u Windowsima i sličnog. Burn-in je također obuhvaćen trogodišnjim jamstvom monitora, što samo potvrđuje da se radi o stavci o kojoj ne treba osobito brinuti.

Corsair Xeneon Flex vrhunski je monitor za igranje, koji izvan igara (i videa) pokazuje sasvim drugačije, mnogo ružnije lice. Za bilo kakav rad, njegova neoštrina i problematično renderiranje teksta, prouzročeno nestandardnom strukturom piksela, pišu mu smrtnu presudu. Savršeni monitor bio bi Flexovih proporcija, ali s nativnom razlučivošću od 5.120x2.160 točaka (takozvani 5K2K). Takvi modeli najavljeni su za kraj 2024., ili početak 2025. godine, ali mogli bi donijeti nove probleme, ovaj puta za igrače. Naime, navedena razlučivost broji preko 11 milijuna piksela; gotovo tri milijuna više od razlučivosti 4K. Koja će grafička kartica pri toj mamutskoj razlučivosti glatko izvoditi igre, pri visokom broju sličica u sekundi – zaista ne znamo. Spas će se vjerojatno tražiti u tehnologijama za temporalni upscaling DLSS i FSR, stoga bi nas sve zajedno trebali veseliti pomaci na tom polju.

Corsair Xeneon Flex 45WQHD240

• Vrhunske performanse u igrama (izuzetno nizak input lag, velika brzina odziva, oštrina pokretnih objekata, 240 Hz osvježavanje)
• Izvrstan HDR prikaz
• Golem ekran s promjenjivom zakrivljenošću
• Ponuda i izvedba konektora
• Praktičan joystick
• Intuitivan OSD
• Dostatna svjetlina s aktivnim Brightness Stabilizerom

• Ispodprosječna gustoća i nestandardna struktura piksela rezultiraju skromnom oštrinom slike (osobito problematično prilikom rada s tekstom)
• Pozamašna cijena
• Vrlo ograničena upravljivost ekrana
• Nemogućnost postavljanja na VESA nosač
• Nerafiniran mehanizam za promjenu zakrivljenosti ekrana

Ergonomija 2

Kvaliteta slike 7

Performanse u igrama 10

Dodatna oprema 7

UKUPNI DOJAM 7

Cijena 1.500 eura Prikaži sve cijene Ustupio: Corsair