Priču oko Intelovih problema s 10-nanometarskim proizvodnim procesom, pa time i s 10-nanometarskim proizvodima, znaju već i vrapci na grani. Ukratko, Intel se malo previše zaletio s očekivanjima od tog novog procesa (u odnosu na posljednju generaciju starog 14-nanometarskog), razvoj je bio problematičan i njegovi ciljevi do sad nisu ispunjeni – efikasnost proizvodnje dovoljno dobra za masovnu uporabu te radni taktovi na istoj ili višoj razini u odnosu na 14-nanometarske čipove. Vjerojatno nikad nećemo saznati kompletnu priču oko tog golemog flopa, no sigurno znamo njegove posljedice – Intel u 2020. godini pokušava s 14-nanometarskim procesorima parirati AMD-ovim 7-nanometarskim. U praksi to znači da Intel u ležištu LGA-1151 nudi 10-jezgreni procesor, dočim je vrh AMD-ove ponude za ekvivalentni Socket AM4 16-jezgreni procesor.

Novi procesori za rad trebaju i nove matične ploče temeljene na čipsetima Z490, H470 i B460. 10900K kao i druge procesore s otključanim množiteljem ima smisla koristiti samo na Z490 pločama budući da one jedine podržavaju kako overklokiranje procesora tako i više brzine radne memorije. Naravno, teoretski možete vi 10900K ugraditi i u ploču s čipsetom B460 (znamo jer smo probali), no vrlo vjerojatno će doći do problema s pregrijavanjem naponske jedinice ploče, pa time i pada performansi. Pojačano napajanje u odnosu na prošlu generaciju ploča također je uvjetovalo rast cijena novih ploča.

Procesori Comet Lake više ne rabe ležište LGA-1151 već imaju novo koje se zove LGA-1200. Dakle u utoru na ploči imamo 49 nova pina, no zanimljivo je da su dimenzije utora ostale jednake, baš kao i rupe za montažu hladnjaka. Drugim riječima, ako trenutno imate LGA-1151 konfiguraciju, morat ćete kupiti novu matičnu ploču za novi procesor, no možete zadržati stari hladnjak.

Neke od novih ploča nazivno imaju podršku za PCIe 4.0 odnosno rabe kompatibilne elektroničke komponente, no treba naglasiti da Comet Lake nema takav kontroler. Time je zapravo potvrđeno da će nasljednik stolnog Comet Lakea koji se razvija pod imenom Rocket Lake podržavati PCIe 4.0 i rabiti novi utor LGA-1200. PCIe 4.0 dostupan je isključivo u primarnom PCIe utoru i eventualno primarnom M.2 utoru.

Struje gladan

Potrebe za kvalitetnom naponskom jedinicom na matičnoj ploči posebno dolaze do izražaja kod najjačeg stolnog procesora 10. generacije – 10-jezgrenog Core i9-10900K. To je jasno vidljivo već iz parametara za rad Turbo moda – bazna potrošnja procesora je 125 W, no on prema Intelovim specifikacijama može povući i do 250 W. Ta viša potrošnja prema Intelovom dizajnu traje maksimalno 56 sekundi (takozvana tau vrijednost Turbo moda), no UEFI-ji matičnih ploča radi izvlačenja viših performansi nerijetko modificiraju ovo ograničenje, bilo da ga produlje ili da ga potpuno isključe.

Ograničenja Turbo moda su naravno vrlo bitna u pogledu dosezanja vršnih taktova koje procesore nudi prema specifikacijama. Intel je na modelu 10900K pribjegao svim dostupnim tehnikama kako bi radni takt bio što viši, a čime bi se donekle kompenzirao manjih broj jezgri koje procesor nudi u odnosu na konkurenciju. To su tehnologija Turbo Max 3.0 koju je Intel povukao s HEDT čipova (podnožje LGA-2066) i tehnologija Thermal Velocity Boost. Klasični Turbo Boost 2.0 osigurava prvu razinu povećanja radnog takta, pod uvjetom da su potrošnja energije, jakost struje i temperatura čipa ispod zadanih vrijednosti. Kada su sve jezgre opterećene TB 2.0 osigurava takt od 4,8 GHz, što može narasti do 4,9 GHz pod utjecajem TVB-a. TVB je u teoriji aktivan dok god je temperatura jezgri ispod 70 °C, no u praksi proizvođači ploča mogu zanemariti i ovo pravilo.

TB 2.0 pod opterećenjem samo jedne jezgre je 5,1 GHz, no tu u priču uskače Turbo Boost Max 3.0 koji implicira da su prilikom proizvodnje testiranjem pronađene dvije najbrže jezgre procesora i da one mogu ići do takta od 5,2 GHz. Naposljetku, kod ovakvog tipa opterećenja odnosno kada je opterećena samo jedna jezgra procesora, ponovo se može aktivirati TVB i tu napokon dolazimo do maksimalnog deklariranog takta procesora od 5,3 GHz. Valja naglasiti da Intel, kao i uvijek, jamči samo osnovni takt procesora dok svi dobici na račun Turbo Boosta i ostalih tehnologija dolaze uvjetno – morate imati dovoljno dobre komponente i dovoljno dobro hlađenje. Primjerice – držati jezgre procesora pod opterećenjem na ispod 70 °C je praktički nemoguća misija osim ako nemate klimatiziranu sobu s temperaturom podešenom na 20-21 °C i sklopivi sustav vodenog hlađenja.

Intel je 10900K dodatno optimizirao za potrebe ljubitelja overklokiranja. Visina silicijske pločice unutar pakiranja procesora je smanjena s 800 na 500 mikrona čime je efektivno smanjena količina materijala kroz koju se toplinska energija mora probiti da bi došla do integriranog hladnjaka. Na svim procesorima s K u imenu također je zamijenjeno termalno sučelje između procesora i integriranog hladnjaka – umjesto termalne paste tu je sad lem masa na bazi indija kojom je postignuta bolja toplinska veza između procesora i integriranog hladnjaka.

Novi procesori podržavaju isključivanje Hyper Threadinga za svaku jezgru odvojeno, fino podešavanje krivulje ovisnosti napona i radnog takta kao i bolje oveklokiranje putem temeljnog takta sustava na pločama koje imaju ugrađen dodatni generator takta. Kao što i sami vidite, sve ove mogućnosti prilagođene su jednom malom krugu najekstremnijih entuzijasta dočim prosječan korisnik od njih nema puno koristi.

Brzina za e-sportaše

Novi Core i9-10900K isprobali smo na Asusovoj matičnoj ploči Strix Z490-E Gaming u kombinaciji s 16 GB G.SKILL-ove DDR4 memorije takta 3.600 MHz, Gigabyteovu grafičku karticu RTX 2070 Super OC i NZXT-ovo AIO vodeno hlađenje Kraken X52 (240 mm radijator). Odabir matične ploče u cijeloj priči može biti vrlo bitan jer dok recimo Asusove ploče na standardnim postavkama poštuju Intelova ograničenja za Turbo Boost i TVB, kod primjerice Gigabyteovih ploča to nije slučaj. Drugim riječima, na potonjima ćete imati više performanse, ali višu potrošnju i zagrijavanje, i to bez mogućnosti da odlučite da li to želite ili ne.

Primjerice, s AVX2 opterećenjem (AVX2 instrukcije posebno su zahtjevne za procesor), na tvorničkim će postavkama 10900K potegnuti 240 W što će trajati 56 sekundi (sjetimo se vrijednosti tau)i potom pasti na 128 W. Kada se uključi Asus Multi Core Enhancement,  potrošnja skače na 270, a nakon 15-ak minuta doseže 300 W. Razlika u radnom takt također je drastična – 3,8 naprema 4,8 GHz (uz kratak izlet do 4,9 GHz zahvaljujući TVB-u). Razlika u naponu jezgri je 1 naprema 1,25 V, a u zagrijavanju 56 naprema 84 °C (prosjek najzagrijanije jezgre).

Naravno, pozabavili smo se mi i ručnim overklokiranjem, a kao početna točka poslužili su nam TB P2 takt i napon – 4,8 GHz i 1,25 V. Na kraju smo završili pri 5,1 GHz uz 1,34 V pod opterećenjem (stvarni napon podešen u UEFI-ju bio je 1,4 V, no išli smo na opuštenije postavke Load Line Calibrationa, pa time i veći vdroop). Pri ovim postavkama procesor je pod maksimalnim opterećenjem trošio konstantnih 287 vata, a zagrijavao se do 94 °C uz ambijentalnu temperaturu od 27 °C. Uz manje rigorozno testiranje stabilnosti moguće da bi se dao postići i viši takt, no s tim se nismo dalje bavili.

*manje je bolje, **testirano s RTX 2070 Super OC, 16 GB DDR4 3600

U trenutku pisanja ovih redaka i9-10900K još uvijek je rijetka zvjerka na domaćem tržištu, s cijenom od 5.700 kuna ako ga naručite i voljni ste pričekati da ga trgovac od nekud nabavi. Prema Intelovoj preporučenoj cijeni ovaj bi procesor trebao biti usporediv s Ryzenom 9 3900X odnosno novijim 3900XT, no u praksi je AMD-ov 12-jezgreni procesor osjetno jeftiniji (4.000 kn), pa je cjenovno 10900K usporediv s jačim Ryzenom 9 3950X (5.800 kn). Intelov pulen od oba ova procesora debelo gubi kad je riječ o većini testova koji uključuju iskorištavanje svih jezgri procesora (3D renderiranje, video obrada), no uspijeva prevagnuti u aplikacijama koje su za njega bolje optimizirane (iZotope RX 7) odnosno nisu toliko paralelizirane (Photoshop).

*testirano s RTX 2070 Super OC, 16 GB DDR4 3600

Ono što Intelovom procesoru bolje leži su igre, pogotovo određeni naslovi u kojima postoji poveća razlika u odnosu na AMD-ove procesore pri nižim razlučivostima.  Kad se opterećenje prebaci primarno na grafičku karticu (razlučivost 1440p ili viša,  bolji detalji), ta razlika postaje marginalna.

S obzirom na viđeno, novi najjači Intelov procesor za LGA-1200 ležište teško je preporučiti osim ako se ne ubrajate u igrače koji teže pošto-poto postići što viši framerate u igrama (eSports naslovi nam padaju na pamet). Kada se koristi visoka razlučivost i visoki detalji, procesor nije ništa bolji od konkurencije. S druge strane, u većini ostalih testova 10900K dobiva po nosu od ekvivalentnih AMD-ovih procesora na račun manjeg broja jezgri, a razlike u performansama su poprilične. Overklokiranjem ili korištenjem opcije Multi-Core Enhancement je moguće dosta popraviti odnos snaga u odnosu na slabiji Ryzen 9, no u tom slučaju se pripremite na vrlo visoku potrošnju i zagrijavanje.