U dobra stara vremena nismo baš imali neki izbor mehaničkih prekidača. Tu su bili Cherryjevi MX prekidači (i "polumehanički" MY), njima donekle slični Alpsovi prekidači te IBM-ovi specifični prekidači, posve drugačije konstrukcije, sa savijajućom oprugom, kod nas najčešće korišteni u IBM-ovim tipkovnicama Model M (ekipa iz SAD-a imala je prilike više uživati u njihovim prethodnicima iz Modela F, za koji zapravo kažu da je osjećaj tipkanja bolji nego kod modela M).

Vaš autor je u ta davna vremena imao prilike koristiti IBM-ov Model M u osnovnoj školi, još za vrijeme DOS-a i Windowsa 3.1, i ti prekidači su mu ostali u sjećanju kao pojam ultimativnih mehaničkih prekidača. Nažalost, IBM je prestao koristiti te prekidače u kasnijim modelima (takve tipkovnice bile su robusne, ali teške i vjerojatno skupe za proizvodnju), tipkovnice s Alpsovim prekidačima su kod nas bile rijetke i s vremenom se sve svelo ili na "gumenjače" (tipkovnice s gumenom membranom) ili na Cherryjeve mehaničke (ili polumehaničke) tipkovnice. Cherry je imao patent na svoje mehaničke MX prekidače, tako da niste baš ni mogli imati izbor.

Prvi patent vezan uz MX prekidače Cherryja podnesen je još davne 1983. godine, a odobren godinu dana kasnije. Kako patenti traju 20 godina od podnošenja zahtjeva, taj patent je istekao još 2003. godine, no tad još nije došlo do kloniranja MX prekidača, jer je Cherry držao i još druge bitne patente vezane uz MX prekidače, ili barem neke njihove izvedbe. Tek 2014. godine istekli su patenti koji su priječili proizvodnju kompatibilnih prekidača i to je pokrenulo pravu lavinu klonova i prekidača inspiriranih Cherryjevim MX prekidačima.

Najbitnija stvar u čitavoj priči je što su svi ti prekidači imali isti raspored pinova i isti "nosač" za kapice, što je omogućilo kombiniranje različitih tipkovnica ili PCB-ova s različitim prekidačima i različitim kapicama. Dok su nekoć mehaničke tipkovnice bile vrlo skupe, danas su pristupačne, iako se, naravno, mogu naći i tipkovnice i prekidači za koje je potrebno dublje posegnuti u džep.

Ako mogu svi ostali...

Tako dolazimo i do White Sharka. U Bugu ste imali prilike čitati o njihovim brojnim mehaničkim tipkovnicama, a ne tako davno počeli su nuditi i mehaničke prekidače pod svojom markom, pa smo došli u priliku isprobati tri vrste njihovih mehaničkih prekidača - dvije standardne te jednu iz premium serije. Glavne razlike između standardne i premium serije su što prekidači iz premium serije dolaze tvornički iznutra podmazani, imaju pozlaćene opruge te dulje jamstvo.

Sve vrste White Sharkovi prekidača dostupne su u pakiranjima od 25 i 65 komada, te su sve vrste prekidača s pet pinova, iako na kutijama možda piše drugačije. Naime, na kutijama u kojima su pristigli prekidači piše da imaju tri pina, no na web-stranicama piše da imaju pet pinova (u takvoj izvedbi su i došli), tako da je bolje da ove prekidače izostavite iz razmatranja ako imate tipkovnicu koja ne može primiti prekidače s pet pinova.

Tehnički gledano i tipkovnice za MX prekidače s tri pina mogle bi primiti prekidače s pet pinova pod uvjetom da sami pet-pinske prekidače skratite za dva pina - uzmete kliješta za sječenje pa otkinete dva pina viška i možete ih umetnuti i na tipkovnice koje inače primaju samo prekidače s tri pina. Ta dva pina "viška" zapravo su plastični "fiksatori" - drže prekidač čvršće na mjestu, odnosno to nisu metalni vodiči.

Ljubičasti ili plavi

Krenimo prvo s jedinim "taktilnim" prekidačem među tri ustupljena - PurplePulse. Jasno je zbog čega je prekidač tako nazvan - zbog specifične ljubičaste boje, s tim da ima prozirni gornji dio kućišta, uslijed čega neće nepotrebno blokirati svjetlost LED-ica, ako ih vaša tipkovnica ima. White Shark ga naziva taktilnim prekidačem, no zapravo je riječ o prekidaču s čujnim klikom (koji su po prirodi stvari ujedno i taktilni) pa bismo ga zapravo klasificirali kao klik-prekidač (na engleskome postoji specifični izraz za takve prekidače - clicky).

Njegovu pravu prirodu sugerira i slika "plavog" mehaničkog prekidača na boku kutije, ispod koje piše "tactile blue feel". Ako ste imalo upoznati s mehaničkim prekidačima, onda znate da se to odnosi na Cherryjeve plave prekidače (Cherry MX Blue), za koje je karakterističan izražen osjećaj "klika" (tijekom pritiska prekidač pruža sve jači i jači otpor, dok odjednom ne "popusti", nakon čega se čuje klik uzrokovan udaranjem "plutajućeg" plastičnog elementa o donji dio unutarnje strane kućišta prekidača te tipkovnica registrira pritisak), koji se ujedno relativno glasno čuje.

White Sharkova izvedba "plavih prekidača" PurplePulse ipak ima malčice drugačije karakteristike - hod tipki je jednak (4 milimetra), no PurplePulse ima malo slabiju oprugu (potrebno je malo manje sile da je se pritisne - 50 gf), a i prekidač ranije aktivira pritisak - na 1,9 umjesto 2,2 milimetara, kao kod Cherryjevih klasičnih Blue prekidača. Dakle, PurplePulse je malo lakše pritisnuti i nije potrebno tako duboko pritisnuti da se dobije slovo na ekranu. U praksi, na njima je lako i ugodno tipkati, relativno stabilni su, a klik je glasan i jasan, relativno ugodan (netko bi možda želio da ima nešto manji udio visokih frekvencija).

Roza linearnost

Prvi od dva linearna modela prekidača pod White Sharkovom markom je RoseRift. White Shark ih reklamira kao pandan Cherryjevim MX Red prekidačima. Specifikacije su im dosta slične, odnosno razlikuju se u "nijansama" - oba modela prekidača imaju hod od 4 milimetra, s tim da RoseRiftu treba marginalno kraći hod prije nego registrira pritisak (1,9 naspram 2 milimetra) te je potrebna malčice manja slika pritiska - 43 umjesto 45 gf.

Bitna razlika između njih je što RoseRift prekidači nisu podmazani, što znači da ne klize tako glatko. Međutim, u praksi to nije predstavljalo nikakav problem - s ovim prekidačima također je ugodno tipkati (jedino kapica na njima malčice više "pliva"), pružaju odgovarajući otpor, a ni zvuk prilikom tipkanja nije nimalo loš. Dosta dobri prekidači s obzirom na cijenu.

Bolja stabilnost

I konačno smo stigli do premium kategorije prekidača, u obliku modela Venom Rose. Ovaj model prekidača ima iste specifikacije kao i RoseRift, samo što prekidači Venom Rose imaju pozlaćenu oprugu te što su tvornički podmazani, a to se osjeti u praksi - pritisci su glađi, subjektivni dojam je da imaju čak i malčice kraći hod ili da ih je potrebno pritisnuti manjom silom od nepodmazanih RoseRifova, a zvučno čine se i malčice prigušenijima.

Također, čine se malo stabilnijima - ono kad prst držite na tipki pa ga mičete u svim smjerovima, tipke se manje pomiču i naginju. Takav je dojam kod pojedinih tipki, a kad stavite svih deset prstiju na tipkovnicu i tipkate sa svih deset prstiju, osjećaj stabilnosti tipaka i robusnosti se pojačava te vam je jasno zbog čega su ovi prekidači klasificirani kao premium.

Ovi se prekidači od prethodna dva razlikuju još i po tome što im je cijelo kućište prozirno, dakle i donji i gornji dio, dok ne-premium serije White Sharkovih prekidača nemaju prozirni donji dio kućišta (onaj dio koji naliježe na PCB ili metalnu ploču). Posljedica toga je što propuštaju nešto više svjetla ako vam tipkovnica ima pozadinsko osvjetljenje, odnosno oko tipki bit će malo izraženiji i ujednačeniji sjaj. U vezi s tim, razlika i nije tako velika u odnosu na RoseRift, ali čini se značajna u odnosu na clicky prekidače PurplePulse, koji su "najtamniji" od ova tri modela. Venom Rose ujedno ima petogodišnje jamstvo, dok preostale dvije vrste White Sharkovih prekidača imaju trogodišnje jamstvo.

Zašto, za koga?

Sve je više tipkovnica koje nemaju zalemljene prekidače. Usudili bismo se reći da biste zapravo trebali izbjegavati tipkovnice sa zalemljenim prekidačima i to iz više razloga. Glavni razlog je mogućnost relativno jednostavne zamjene prekidača, bilo da se radi o jednom prekidaču, primjerice ako se pokvario, bilo da se radi o dijelu ili svim prekidačima, bilo da vam je cilj promijeniti osjećaj pod prstima ili zvuk koji proizvode prekidači, bilo da su se prekidači "potrošili" (više ne funkcioniraju baš kako bi trebali - možda više nisu tako glatki, možda neki zapinju, možda se ne aktiviraju kad bi trebali).

Drugi razlog je što vam tipkovnica potencijalno može dulje trajati. Kako pinovi prekidača nisu zalemljeni na PCB, prilikom tipkanja manje sile se prenosi na lemove i PCB pa je i manja šansa da će neki lem puknuti ili da će neki dio PCB-a popustiti pod godinama silnih "udaraca".

Na to tržište ciljao je White Shark s ovim prekidačima, a kako su upravo plavi i crveni mehanički prekidači vjerojatno najčešće vrste koje korisnici biraju (crvene često biraju igrači, a plave "tipkači", odnosno oni koji svakodnevno utipkavaju puno teksta), nimalo ne iznenađuje da su prekidači s takvim "osjećajima tipkanja" prvi koje je White Shark izbacio na tržište pod svojom markom.

Većina korisnika vjerojatno bi bila zadovoljna prekidačima iz standardne linije, znači PurplePulse ako volite prekidače koji klikaju, odnosno RoseRift ako volite tiše prekidače. PurplePulse nam se ipak malo više svidio, ali ne možemo dodjeljivati ocjene po pola, odnosno s decimalom.

Venom Rose je za one koji također vole tiše prekidače, ali su i spremni platiti više za nešto glađe tipkanje, stabilnije tipke, možda malo prigušeniji zvuk, dulje jamstvo te bolju kvalitetu izrade. Samo je pitanje jesu li spremni platiti toliko više, jer za tek malo višu cijenu od prekidača Venom Rose može se kupiti kompletna White Sharkova tipkovnica malog formata, doduše ne s premium mehaničkim prekidačima. Oni koji puno tipkaju, a žele tihe prekidače, vjerojatno će si ipak moći opravdati razliku u cijeni u odnosu na obične prekidače.