Fuzijska energija do kraja desetljeća? Kalifornijska kompanija obećava upravo to
Američka kompanija TAE Technologies prikupila je 880 milijuna dolara za razvoj svoje tehnologije fuzijske elektrane, za koju tvrde da će postati komercijalno isplativa prije 2030. godine
Energetska kriza ponukala je sve one koji se bave alternativama fosilnim gorivima da se aktiviraju – a čini se i kako ulagača u takve projekte ne nedostaje. Nizu kompanija koje su posljednjih mjeseci zatvorile nove runde financiranja i objavile napredak u području fuzijske energije priključila se nedavno i kalifornijska kompanija TAE Technologies.
Ova kompanija osnovana je još 1998. godine s ciljem razvoja fuzijske elektrane koja bi bila energetski i ekonomski isplativa, troškovno efikasna i tehnološki sigurna. Njihov pristup također se sastoji od zagrijavanja plazme i održavanja visokih tlakova i temperatura potrebnih za pokretanje nuklearne fuzije, no na pomalo drugačiji način. Oni plazmu kreiraju i zadržavaju u unutar sklopa koji funkcionira kao linearni ubrzivač čestica, a ne kao toroidalni tokamak. Izazov kod bilo kojeg pristupa jest zagrijati plazmu na dovoljno visoku temperaturu i tamo je zadržati dovoljno dugo.
Dovoljno vruće i dovoljno dugo
Proteklih smo mjeseci vidjeli da neki postižu dovoljno vruću plazmu, neki je zadržavaju dovoljno dugo, a za kombinaciju tih dvaju postignuća sada upravo TAE Technologies tvrdi da im je nadohvat ruke. U njihovom eksperimentalnom fuzijskom reaktoru C-2W, nadimka Norman (prema jednom od suosnivača kompanije), plazma navodno kontinuirano postiže temperaturu od 50 milijuna °C.
Kada kažu kontinuirano, misle na činjenicu da mjesečno provode 600 eksperimenata na toj temperaturi, tj. 20 na dan, a u svakome od njih uspješno postižu "paljenje" plazme na toj temperaturi. Postigli su, dakle, dovoljno visoke temperature i funkcionalni sustav koji ih može konzistentno stvarati, a preostaje im izazov kako plazmu zadržati dovoljno dugo da pokrene fuzijske procese koji bi davali više energije nego što se u njih ulaže.
Optimizma im ne manjka, pa najavljuju da imaju vrlo ostvariv put prema tome, koji bi se trebao ostvariti prije kraja ovog desetljeća. Njihov reaktor dug je nešto više od 24 metra, širok manje od 7 metara, a uz masu od oko 27 tona jedan je od manjih i kompaktnijih u svijetu. Funkcionira na principu aneutronske proton-bor reakcije (p-B11), čija osnova su sigurni i ekološki "čisti" elementi vodik i bor. Ista tehnologija, kažu, može se prilagoditi i da radi na s gorivom deuterija i helija (D-He-3) ili konvencionalnijem načinu fuzije D-T, korištenjem deuterija i tricija.
