Tko preživljava apokalipsu?
Svakom developeru kojem je jedina stvarna i opipljiva vještina slijepo prevođenje tuđih poslovnih zahtjeva u sintaksu programskog jezika - posao upravo preuzima veliki jezični model. No, znači li to zaista brzi kraj naše plemenite inženjerske struke? Nipošto. To samo znači da inženjeri napokon počinju raditi (isključivo) ono što su oduvijek trebali – rješavati stvarne, složene probleme...
Panika oko toga hoće li svemoćna umjetna inteligencija potpuno i bespovratno zamijeniti programere često promašuje onu pravu, suštinsku poantu. Da, klasično manualno tipkanje kôda, očajničko noćno traženje zaboravljene točke-zareza ili pisanje dosadnih, ponavljajućih boilerplate funkcija rapidno gubi tržišnu vrijednost. Ako pod “koderom” mislimo na osobu koja mehanički prevodi zahtjeve u sintaksu jezika, taj je profil doista ugrožen. Ali softverski inženjeri, oni koji razumiju širi kontekst, posljedice svojih tehničkih odluka i način na koji softver utječe na poslovanje, vrjedniji su nego ikad prije.
