Stranger Things: Zbogom (ili vidimo se kasnije) Hawkins
Od dječjeg trijumfa nad traumom do megalomanske franšize – Stranger Things je prerastao vlastite ambicije
Na Netflixu se prošli tjedan dogodio kraj jedne ere – znanstveno–fantastična horor serija Stranger Things je, gotovo desetljeće nakon premijere prve epizode, zaključena petom sezonom. Stranger Things je sve ove godine odrastao zajedno sa svojom likovima i publikom, izgradio je autentičnu mitologiju i oborio streaming rekorde. Ipak, vrijeme je učinilo svoje i mnogo se promijenilo, glavni su likovi od djece postali odrasli ljudi, a ono što je danas sastavni dio američkog iskustva tada je bilo tek ekstremna anomalija.
Stranger Things je obilježio tranziciju na streaming platforme i, u ono vrijeme relativno nepoznate redatelje, Matta i Rossa Duffera stavio u središte medijske pozornosti. Te je davne 2016. godine jedina prava zvijezda vezana uz seriju bila Winona Ryder čiji je odabir evocirao kultne naslove kao što su Edward Škaroruki (Edward Scissorhands) i Bubimir (Beetlejuice) u režiji Tima Burtona. Serija se svojom nostalgičnom atmosferom oslanjala i na poetiku Stephena Kinga te filmove Stevena Spielberga i Johna Carpentera, sve uz vrhunske glazbene odabire od kojih su se istaknuli The Clash, Joy Division i New Order. Zahvaljujući svemu ovome, i iznimno kvalitetnoj i narativno konzistentnoj prvoj sezoni, Stranger Things se pretvorio u mega–franšizu, a ona se zatim svela na dugo iščekivanje – koje sve sezone koje su uslijedile nisu uspjele jednako dobro opravdati.
Ipak, maleni fiktivni grad Hawkins u Indiani je postao mjesto kojem se publika redovno vraćala dok su njegovi stanovnici prolazili kroz noćne more alternativne dimenzije, jednostavno nazvane Upside Down. Premisa koju su obilježili Willov (Noah Schnapp) misteriozni nestanak i iznenadno pojavljivanje Eleven (Millie Bobby Brown), djevojčice s telekinetičkim moćima, istovremeno je djelovala nostalgično i svježe, ali je brzo mijenjala fokus, razdvajala narativne linije i ponekad zaboravljala na glavne likove i njihove međusobne odnose. Slično se dogodilo i s posljednjom sezonom čiji je narativ potpuno poprimio formu franšize – ekonomično pripovijedanje je zamijenjeno razvodnjenim, dijalozi su na momente banalizirani i svedeni na brzopotezni senzacionalizam, a svaki trenutak je maksimalno iskorišten, što svjedoči o činjenici da serija izvorno nije trebala imati pet sezona, ali je Netflix potaknuo autore da rastegnu priču na više nastavaka.

Početak kraja
Posljednja sezona je sve likove ponovno okupila u Hawkinsu, sada fizički rascijepljenom gradu pod vojnom okupacijom, otvorenom za neprijateljsko prodiranje iz Upside Downa. Likovi se, razdvojeni i podijeljeni u skupine, pripremaju za posljednji obračun s Vecnom (Jamie Campbell Bower), humanoidnim antagonistom koji se nalazi u paralelnoj dimenziji s druge strane Upside Downa, nazvanoj Bezdan (The Abyss). Kao i ranije, o njihovom uspjehu ne ovisi ništa manje od sudbine čitave Zemlje.
Ova se sezona detaljno bavila upravo Vecninim planom, pa se u središtu radnje odjednom našla skupina djece čije je povjerenje stekao u svom ljudskom obliku, a zatim ih odveo sa sobom u Bezdan. Među njima se našla i Holly Wheeler (Nell Fisher), Mikeova (Finn Wolfhard) i Nancyina (Natalia Dyer) mlađa sestra, koja se pridružila glavnim likovima i čitavu sezonu, zajedno s Max (Sadie Sink), pokušavala osloboditi iz Vecninog uma. Ostali likovi, koji nisu bili zatočeni u Vecninom snolikom svijetu, vrijeme su provodili planirajući daljnje akcije, a zatim su ih provodili u djelo, ponekad s većim, a ponekad s nešto manjim uspjehom. Iako su nove akcije bile kreativne i zabavne, brzo su postale dijelom repetitivnog obrasca – prvo se o njima mahnito razgovara, zatim se pomno planiraju i izvode da bi se kasnije prepričavale za one koji nisu bili prisutni ili za gledatelje koji su ih slučajno u međuvremenu zaboravili.

U usporedbi s prvom sezonom, sve su sljedeće sezone postale dio ovog jednosmjernog maratona, a odnosi između likova, bilo obiteljski, ljubavni ili prijateljski, jednostavno su sve više ostavljani po strani. Posljednja je sezona samo nastavila isti niz – u pravilnim je razmacima gledateljima isporučivala ono što su očekivali, ali se nije dovoljno bavila svojim likovima, niti je dovoljno riskirala. Niti jedan odnos zapravo nije imao dovoljno vremena, a posebno onaj između Mikea i Eleven, pa su se preostali problemi, nesporazumi i emotivni izljevi rješavali u kratkim dijalozima između akcijskih scena posljednje epizode.
Još jedan, posljednji put
Središnja ideja posljednje sezone je da Upside Down zapravo nije paralelna dimenzija, nego tek crvotočina koja vodi u Bezdan. Posljednji obračun s Vecnom je zato podrazumijevao borbu na različitim frontama, prvo u Upside Downu, zatim u Vecninom umu i sjećanju te konačno u Bezdanu, gdje su ga glavni likovi iznenadili i konačno porazili. Premda se radilo o izvanredno koreografiranoj akcijskoj sekvenci, rizik je za glavne likove djelovao kao minimalan, a publika je mogla biti sigurna da nitko u tom konačnom sukobu neće stradati, osim vlastitom voljom. Ipak, lik koji je žrtvovan kako bi ispravio ovu statistiku bila je Elevenina sestra Kali (Linnea Berthelsen), koja se prethodno, na nezadovoljstvo publike, pojavila u drugoj sezoni te čitavo vrijeme ionako najavljivala da njezina priča ondje mora i završiti.
Stranger Things je također morao završiti – ne samo zato što je to bila serija o djeci koju su na kraju glumili odrasli ljudi, nego i zato što je to bila priča o djetinjstvu i odrastanju, kojima se serija u svojim ranijim sezonama bavila s puno većom pažnjom. U središtu posljednje sezone bilo je konačno uništenje Vecne, ali i vojne baze izgrađene u Upside Downu i predvođene spiritualnom nasljednicom Dr. Martina Brennera (Matthew Modine), Dr. Kay (Linda Hamilton), čiji je cilj bio obnoviti Brennerov laboratorijski program. Vecnin je plan obuhvatio sve paralelne dimenzije, uključujući i njegov kolektivni um, čije razumijevanje ipak nije mehanički niti metaforički produbljeno. Zato su, iako je pristup uglavnom ostao isti, razmjeri svake akcije postali znatno veći, pa su tako istovremeno svjedočili i o odrastanju likova i same serije. Nekada su likovi bili djeca koja su koristila Dungeons & Dragons kako bi i sebi i ostalima objasnili gotovo neobjašnjive pojave, a sada se služe uglavnom radiovalovima i nešto naprednijim oružjem.

Dok su svi fokusirani na posljednji sukob s Vecnom, njihovi emocionalni životi stagniraju, a tu prazninu nije nadoknadilo čak niti Willovo konačno priznanje da „ne voli djevojke", koje se dogodilo nedugo nakon njegove spoznaje vlastite moći u jednoj od najboljih sekvenci čitave sezone. Finalna epizoda je, doduše, ovo pokušala nadoknaditi pod cijenu Vecnine pomalo antiklimaktične smrti sredinom epizode, ali tada je sve obnovljene ili raskinute odnose ionako zasjenila Elevenina neizvjesna sudbina. Završetak pete sezone zapravo je reflektirao završetak prve, što ide u prilog teoriji koju je Mike, u dugom i emotivnom epilogu, ispričao prijateljima tijekom posljednje igre Dungeons & Dragons.
Budući da Stranger Things sa svojom publikom dijeli nostalgiju za vlastitim početcima, kraj serije koja je obilježila čitavu generaciju i ostavila golem trag u popularnoj kulturi je, čak i uz mnoge nedostatke, proglašen zadovoljavajućim. Stranger Things će ove godine dobiti animirani spin–off pod nazivom Stranger Things: Tales from '85, a završetak posljednje epizode je gledatelje potaknuo na nagađanje o potencijalnim novim nastavcima, što bi se, s obzirom na Netflixove ambicije, vrlo lako moglo i ostvariti.