Nakon iznimno uspješne prve sezone koja je vjerno prenijela i obogatila priču prve igre Naughty Doga, očekivanja za drugu sezonu, koja adaptira kontroverzni i kompleksni "The Last of Us Part II", bila su velika. Sada, nakon emitirane četiri od ukupno sedam epizoda, postavlja se pitanje – uspijevaju li showrunneri Neil Druckmann i Craig Mazin ponoviti čaroliju? Odgovori su, čini se, daleko od jednoznačnih.

Kritičari su uglavnom suglasni oko nekoliko aspekata. Produkcijska vrijednost serije ostaje na najvišoj razini. Vizualno, HBO-ova adaptacija je često spektakularna, s vješto snimljenim scenama koje dočaravaju sumornost postapokaliptičnog svijeta. Pet godina nakon događaja prve sezone, svijet je još suroviji, a dizajn produkcije to vjerno odražava – vatra guta snijeg, otkrivajući krhkost svijeta u kojem likovi obitavaju. Pedro Pascal kao Joel i dalje briljira, donoseći slojevitu ljudskost liku koji se bori s posljedicama svojih odluka. Pohvale stižu i na račun novih glumaca: Kaitlyn Dever kao Abby ostavlja snažan dojam, Isabela Merced kao Dina unosi toplinu i humor, a Young Mazino kao Jesse vjerno dočarava svoj lik iz igre. Jeffrey Wright, koji reprizira svoju ulogu Isaaca iz igre, također je dobio pohvale za svoju izvedbu, a proširenje njegove priče smatra se dobrodošlim dodatkom.

Međutim, tu pohvale često staju i počinju kritike. Glavni kamen spoticanja za mnoge kritičare, ali i gledatelje, jest narativna struktura i tempo. Odluka da se priča "The Last of Us Part II" podijeli na više sezona, s drugom sezonom koja pokriva otprilike polovicu igre u samo sedam epizoda, izazvala je zabrinutost. Neki smatraju da sezona djeluje skraćeno, s ključnim trenucima koji nemaju efekt i dojam kakav se dobiva u igri. Jedna od najspornijih odluka je rano otkrivanje Abbyne prošlosti, što prema nekima umanjuje misterij i emocionalni učinak njezine priče. U igri, igrači provode značajno vrijeme s Ellie prije nego što shvate Abbyne motive. Serija, čini se, 'žuri' objasniti stvari, što neki vide kao patroniziranje publike.

Tempo je također problematičan – sezona često djeluje kao da se kreće u naletima, s brzim akcijskim scenama koje slijede epizode posvećene refleksiji, sporog ritma. Dok su emotivni trenuci bili snaga prve sezone, u drugoj ih je manje i rjeđi su. Neki kritičari zamjeraju da serija publici previše toga servira "na pladnju", umjesto da dopusti gledateljima da sami interpretiraju motive likova. Lik terapeutkinje koju glumi Catherine O'Hara, primjerice, ponekad djeluje kao alat za izravno iznošenje unutarnjih osjećaja likova, umjesto da potiče na razmišljanje.

Što se tiče Belle Ramsey kao Ellie, mišljenja su podijeljena. Dok je u prvoj sezoni bila hvaljena, neki kritičari i dobar dio publike smatraju da njezina izvedba pet godina starije Ellie nije u potpunosti uvjerljiva. Iako pokazuje impresivne borbene vještine, neki smatraju da Ellie nije dovoljno sazrela u ponašanju i da u trenucima bijesa njezina izvedba djeluje pomalo promašeno, pogotovo u usporedbi s Deverinom snagom kao Abby.

Gledatelji, posebno oni koji su strastveni fanovi igre, često su još oštriji u svojim kritikama. Mnogi osjećaju da je utjecaj izvorne priče razvodnjen. Na forumima poput Reddita, ističu se propušteni ključni dijalozi iz igre ili promjene u redoslijedu scena koje narušavaju emocionalni tijek. Primjerice, scena u kojoj Ellie i Dina razvijaju svoju vezu u Eugeneovom bunkeru u seriji je vizualno prisutna, ali bez ključnog trenutka povezivanja, što je za fanove igre bio važan emocionalni temelj njihove veze. Odluka da se Dinina trudnoća otkrije neposredno prije njihovog poljupca također je naišla na kritike jer nije ostavila prostora za Ellieinu reakciju na tu važnu vijest.

Nadalje, neki gledatelji kritiziraju "filler" epizode, smatrajući da u sezoni od samo sedam epizoda nema mjesta za gubljenje vremena na sporedne priče koje ne doprinose srži radnje. Postoji i zabrinutost da je sukob između WLF-a i Serafita uveden prerano, raspršujući fokus s Elliene misije. Gubitak misterije, gdje se mnogi šokantni trenuci iz igre otkrivaju prerano ili bez dramatičnog naglaska, također je česta zamjerka. Neki idu toliko daleko da tvrde kako serija previše pojašnjava publici, objašnjavajući svaki motiv i osjećaj, umjesto da dopusti suptilnost i dvosmislenost koje su krasile igru.

Unatoč kritikama, četvrta epizoda, nazvana "Day One" u nekim recenzijama, donijela je tračak nade za neke. Kritičari su pohvalili balans horora i emocija, izvedbu Jeffreyja Wrighta kao Isaaca, te intenzivne scene u podzemnoj željeznici. Kemija između Ellie i Dine, koju tumače Ramsey i Merced, također je istaknuta kao jedan od jačih aspekata. Neki recenzenti čak smatraju da je serija u određenim segmentima ove epizode nadmašila igru, posebno u prikazu zaraženih i reakcijama likova. Ipak, i ovdje su gledatelji podijeljeni – dok jedni hvale razvoj odnosa Ellie i Dine, drugi smatraju da se tome posvećuje previše vremena nauštrb Elliene osvetničke misije, a neki dijaloge ocjenjuju nerealnima.

Druga sezona "The Last of Us" nesumnjivo je ambiciozan projekt. Adaptirati tako popularnu i kompleksnu priču kao što je "The Last of Us Part II" bio je ogroman izazov. Iako produkcijski i u nekim glumačkim izvedbama serija i dalje blista, narativne odluke, tempo i promjene u odnosu na izvorni materijal izazvale su značajne podjele. Ostaje za vidjeti hoće li preostale tri epizode uspjeti pomiriti očekivanja fanova i kritičara te ponuditi publici prihvatljivo finale. Jedno je sigurno – rasprave o ovoj sezoni vodit će se i dalje...