"Svi teški problemi s umjetnom inteligencijom zapravo su problemi prosuđivanja i podataka, a u slučaju rata riječ je o strategiji i neizvjesnost, ono što mnogi nazivaju maglom rata (fog of war). U tim situacijama treba vam ljudski smisao za donošenje moralnih, etičkih i intelektualnih odluka", tvrdi Jon Lindsay, izvanredni profesor na Školi kibernetičke sigurnosti i privatnosti Tehnološkog instituta Georgia.  

Pitanje prosudbe

Donošenje UI odluka temelji se na četiri ključne komponente: podacima o situaciji, tumačenju ili predviđanju tih podataka, prosudbi najboljeg načina djelovanja u skladu s ciljevima i vrijednostima i djelovanju.

"Napredak strojnog učenja olakšao je predviđanje, što podatke i prosuđivanje čini još vrjednijim. Iako umjetna inteligencija može automatizirati sve, od trgovine do tranzita, ljudi moraju intervenirati u prosuđivanju", napisali su Lindsay i profesor sa Sveučilišta u Torontu Avi Goldfarb u članku objavljenom u časopisu International Security.

Informacije i strategija

Pretpostavlja se da bi se ljudske vojnike moglo zamijeniti automatiziranim sustavima, u idealnom slučaju čineći vojsku manje ovisnom o ljudskom radu i učinkovitijom na bojnom polju. No, Lindsay i Goldfarb kažu da umjetnu inteligenciju ne treba promatrati kao zamjenu, već nadopunu postojećoj ljudskoj strategiji.

Strojevi su dobri u predviđanju, ali ovise o podacima i prosudbi, a najteži problemi u ratu su informacije i strategija, pišu istraživači. Uvjete zbog kojih UI radi u trgovini puno je teže ispuniti u vojnom okruženju zbog nepredvidljivosti.

Birokratski poslovi

Autori pritom navode primjer rudarske kompanije Rio Tinto koja koristi samovozeće kamione za prijevoz materijala i tako smanjuje troškove i rizike za ljudske vozače. Postoje obilni, predvidljivi i nepristrani obrasci i karte prometa podataka koji zahtijevaju malo ljudske intervencije, osim ako nema zatvorenih cesta ili prepreka.

Ratu, međutim, obično nedostaje obilje nepristranih podataka, a prosudbe o ciljevima i vrijednostima inherentno su kontroverzne. Istraživači tvrde da bi se UI najbolje koristila u birokratski stabiliziranim okruženjima, zadatak po zadatak.

"Sva uzbuđenja i strah odnose se na robote ubojice i smrtonosna vozila, ali najgori slučaj za vojnu umjetnu inteligenciju u praksi bit će klasično militaristički problemi gdje stvarno ovisite o kreativnosti i interpretaciji", smatra Lindsay. Umjetnoj inteligenciji više leži briga za kadroviranje, administraciju, logistiku i popravke kvarova i šteta.

Manipuliranje podacima

Ako ljudi odlučuju kada treba koristiti umjetnu inteligenciju u ratovanju, to znači da se struktura i hijerarhija vojnog vodstva prilagođavaju osobama zaduženih za interpretaciju prikupljenih podataka i donošenje političkih odluka. To također znači da će protivnici nastojati kompromitirati podatke i prosudbu jer oni uvelike utječu na razvoj rata.

Natjecanje s umjetnom inteligencijom može potaknuti protivnike da manipuliraju podacima kako dodatno otežali razumnu prosudbu. A to ljudsku intervenciju čini još potrebnijom.

Automatizacija prosuđivanja

"Već smo automatizirali puno vojnih akcija s mehaniziranim snagama i preciznim oružjem, zatim smo automatizirali prikupljanje podataka obavještajnim satelitima i senzorima, a sada automatiziramo predviđanje pomoću UI. Pitanje je kad ćemo automatizirati prosuđivanje, odnosno postoje li komponente presude koje se ne mogu automatizirati?", zapaža Lindsey. U međuvremenu, ljudsko odlučivanje o taktici i stratebiji i dalje je najvažniji aspekt ratovanja.