O ikigaiju su napisane i knjige, koje sve češće vidim na listama za čitanje svojih frendova. Pojednostavljeno, ideja ikigaija se najčešće predstavlja kroz četiri međusobno preklapajuća kruga, na slici koju možete vidjeti uz ovaj tekst. Ovaj tip dijagrama se, inače, zove venn dijagram.

Uglavnom, uzmite si vremena pogledati sliku pa se vratite na tekst. Nakon par minuta buljenja u venn dijagram ikigai ideje, bit će vam jasno na što ova japanska filozofija života i work-life balancea cilja. Treba prvo vidjeti gdje stojite s popunjavanjem četiri glavna kruga, pa vidjeti u kojim ste segmentima ispunjeni unutra, a u kojima niste te shodno na tim krugovima valja poraditi.

Krugovi, odnosno segmenti života su: što voliš, u čemu si dobar, za što možeš biti plaćen te što svijetu treba.

Venn dijagram ne bih dalje usmeno pojašnjavao jer je sam po sebi vrlo jasan – slika govori tisuću riječi (a i malo više, ako treba, jer ova slika sadrži i riječi). Pretpostavljam da ovoliko engleskog koliko treba za shvaćanje slike – svi znate.

E sad... Kako je ideja ovoljetne serije osobnih tekstova na Bug On Lineu da budu savjetodavne prirode, doći ćemo i na to, no prije toga… S obzirom da su tekstovi i osobne prirode, koji je moj problem s ovim dijagramom?

Tri lijeva kruga sam prilično dobro pokrio, ili ako nisam, barem sam detektirao čime ih mogu pokriti, i u kojem smjeru trebam baciti napor. Prilično dobro znam što volim raditi u životu, a to je uglavnom ono što i dosta javno radim, pisanje, računala, putovanja, fotografija, putopisi, knjige, IT, organizacija evenata… Prilično dobro znam i u čemu sam dobar, to je, barem si umišljam, veći dio nabrojanog i pod onim što volim. Ako eventualno postoji nešto što spada u lijevi krug, ali ne i u gornji, barem po broju čitatelja i komentara, to bi bilo pisanje politiziranih kolumni koje radim za Index.hr. U tome sam, reklo bi se, dobar, ali iskreno – to najčešće ne volim raditi. Ne volim kopati po blatu politike no kad vidim da ljudima nisu jasne niti stvari koje bi trebale biti kristalno čiste – nevoljko se prihvatim tipkovnice. Komentari i broj čitatelja rekli bi da pogađam u sridu, ali vjerujte da bi to vrijeme, što se gornjeg ikigai kruga tiče, radije proveo obrađujući fotografije s putovanja ili pišući putopise.

Donji krug bavi se onim za što možete biti plaćeni (ako vas plaćaju drugi – firma za koju radite ili klijenti) ili u čemu znate sami zaraditi novac (ako ste poduzetnik, slobodni umjetnik i slično), što je u principu ista stvar. Monetizacija. I ovdje imam prilično dobru ideju što bi u to spadalo, a imam i tu sreću da se uglavnom poklapa sa sadržajima lijevog i gornjeg kruga. Sigurno ima stvari za koje bi mogao biti plaćen a koje su i izvan lijevog i gornjeg kruga, no dok mogu raditi ono što volim i u čem sam dobar, i od toga zaraditi, zbog čega bi tražio nešto u čemu ću biti plaćen, a to raditi loše i bez ljubavi?

I sad, dolazimo do onog problematičnog – desnog kruga. Koji kaže: što svijetu treba. I zaista – što svijetu treba?

Po ovom pitanju sam prilično strog – svijetu treba jako malo stvari. Ništa od onog što je u moja lijeva tri kruga ne „treba“ svijetu, a bez nekih stvari bi mu možda bilo i lakše i bolje (bez kiselih ali iskrenih političkih kolumni, recimo… jer bolje je živjeti u iluzijama, na neki način, red pill i blue pill i te fore). Što uopće treba svijetu, koja zanimanja i projekti? Treba li svijetu još dvadeset, makar i vrhunskih, fotografija Pamira? Lijepe su, i dobro dođu, ali da baš „trebaju“… ne. Treba li svijetu Fintech konferencija koju organiziram? Bit će odlična ali… ne, bit ću iskren, ne treba svijetu, ne spada u moje viđenje „potrebe“ (need).

Hrana treba svijetu, ali ponekad čak ni to. Reklo bi se da neki farmer nema problema s ispunjavanjem svog desnog kruga, no ni u to nisam siguran, imamo viškove hrane, nekidan je lik uništio (ako sam dobro upamtio) 25 tona lubenica. Kako stoji njegov desni krug? Volio bih čuti. Kava? Kava ovisnicima definitivno treba, pa brijem da neki uzgajivač kave nema problem u svom osobnom odgovaranju na desni krug. Možda ima problem s gornjim krugom, ako to ne voli raditi, ili s donjim, ako je cijena kave preniska, ali nema s desnim.

No, po tome bi se reklo da – što veća ovisnost korisnika to bolje ispunjen desni krug. Pablo Escobar prodavao je ono što je svijetu definitivno itekako trebalo, no nekako sumnjam da bi mu japanski majstori ikigaija dali 10 bodova za trud.

Liječnici – oni trebaju svijetu? Pa čak i oni, kao odličan model zanimanja za desni krug, trebaju ljudima samo kad su bolesni, na ostale dane su im sasvim nebitni. Nogometaši? Odlično su plaćeni pa valjda nekom trebaju? Rekao bi da baš i ne… sigurno nisu potreba kao hrana i voda.  

Netko će reći – ali, ako te netko plaća za tvoj proizvod i usluge, znači da mu trebaju! Ako su ulaznice za neku konferenciju rasprodane – znači da publici to treba. To bi onda nekako bilo prejednostavno, značilo bi da su donji i desni krug isti, a to ne smije biti tako. Prelagano je. Pre-tržišno je. Veliki sam ljubitelj slobode tržišta, ali tržište ne smije biti odgovor na desni krug (može na donji).

Ja osobno ne nalazim odgovor na desni krug koji bi mene zadovoljavao. I ne želim da odgovor bude lak. Neka bude težak. Neka o tome razmišljam godinama, pa neka možda na pitanje desnog kruga i nikad ne nađem odgovor. Nekako imam ideju da bi japanski filozofi tako i željeli. Ne želim varati i pronaći neko instant rješenje koje se u principu svodi na spajanje donjeg i desnog kruga, ili nešto slično.

A sad dosta o meni, pričajmo malo o mom autu.

Kako je redakcijski dogovor da ovi tekstovi imaju i savjetodavan karakter, završit ću pasusima savjeta mlađim ljudima, na početku svojih karijera u ova super-nesigurna vremena.

Prvo popunite, odnosno nađite odgovore na pitanja iz lijevog i gornjeg kruga, i to baš tim redom. Dakle, prvo detektirajte u čemu ste dobri, a što možda i neće biti stvar koju u početku volite. Možda ćete je vremenom zavoljeti. Mnogi su vrhunski sportaši počeli u jednom sportu, ali ih je trener onda preusmjerio u nešto drugo u čemu su postali vrhunski. Vjerojatno su taj drugi sport i zavoljeli, a ako nisu… pa nikom ništa, traži dalje.

Dajte sve od sebe da lijevi krug bude što popunjeniji, i da je dijapazon vještina u kojima ste dobri što veći, i što bolje prilagođen modernim vremenima. Iskristalizirat će se što od toga najviše volite raditi, a i za što možete najbolje biti plaćeni. Ako imate sreće i/ili mentalne fleksibilnosti ti će se popisi, odnosno krugovi, i većim dijelom preklapati. Dakle, donji krug, onaj s lovom, tek je treći na redu, ali po mogućnosti ipak prije tridesete godine života.

A četvrti, desni krug? Pa na njega ni sam nemam odgovor. Ako ga nađete, makar bilo u i proizvodnji rakije, javite. Rakiju svijet treba, stotine modernih startupa, ma koliko bili genijalni ili profitabilni – ne. Ili mislite drugačije? Diskutirajte u komentarima…