Internet je dobio novi „plavo-zeleni“ test vizualne percepcije -- samo što ovoga puta ne ispituje piksele na ekranu, nego promatračevu subjektivnu procjenu iza njih.

Interaktivnu stranicu Is My Blue Your Blue? osmislio je vizualni neuroznanstvenik Patrick Mineaul nakon uobičajene bračne situacije: pokrivač u dnevnoj sobi bio je - po njemu - jasno zelene boje, ali po njegovoj supruzi boja je bila nedvojbeno - plava. Kao posljedica tog bračnog raskoraka u stavovima, umjesto svađe ili nedajbože razvoda, nastala je -- web-aplikacija.

Test je jednostavan: na ekranu se pojavljuje sekvencionalni niz nijansi između plave i zelene boje, a zadatak ispitanika je da svaku od ponuđenih nijansi svrsta u jedan od ta dva tabora. Nakon nekoliko klikova, algoritam izračuna osobni „prag“ između plavog i zelenog i usporedi ga s rezultatima drugih korisnika.

Na papiru, sve djeluje trivijalno: fotoreceptori, valne duljine, milisekunde - i gotova priča. U praksi, stvar zapne na vrlo ljudskom detalju – imenovanju. Jezik, kultura, iskustvo i navike uče mozak gdje završava „plavo“, a počinje „zeleno“. Nekim je jezicima taj prijelaz gotovo nepostojeći, drugima je razrezan u više pojmova nego što prosječan korisnik monitora ima profila u postavkama boja. I onda, naravno, stižu viralne dileme u stilu „haljina je plavo-crna vs. bijelo-zlatna“, sada s urednijom, kvantificiranom verzijom istog pitanja.

Poanta nije u tome tko je „u pravu“, nego koliko je krhka iluzija da svi svijet vidimo jednako.

Test na ismy.blue u par klikova pokazuje i dokazuje da granica boje nije u spektru, nego u - glavi.