Ne, zaista… koliko sklekova možete napraviti? Ono… ako bi vas okrutni instruktor američkih marinaca sada natjerao da ustanete od računala, legnete potrbuške i odradite dvadeset ili trideset sklekova, koliko biste ga uspjeli zadovoljiti? Rezultati istraživanja pokazuju da muškarci srednjih godina koji uspiju napraviti 10 sklekova mogu imati čak 97 posto manji rizik od srčanog i moždanog udara.

Masne naslage na krvnim žilama

Kardiovaskularne bolesti (KVB) vodeći su uzrok smrti u svijetu. Dobro je dokumentirano da su pušenje, hipertenzija, prehrana temeljena na ugljikohidratima i nedostatak tjelesne aktivnosti neki od glavnih rizičnih faktora za razvoj KVB. Takav nam je životni stil. A sužavanje naših arterija masnim tvarima na kraju može dovesti do srčanog i moždanog udara. I sve to počinje rano, često u našim dvadesetim i tridesetim godinama.

U tom svjetlu, održavanje tjelesne kondicije, bez obzira na životnu dob, važan je način smanjenje rizika od kardiovaskularne smrtnosti. Respektabilno ime u svijetu kardiologije, profesor Jeremy Pearson iz Udruge američkih kardiologa (American Heart Association), naglašava važnost česte kontrole i što objektivnije procjene kardiorespiratorne kondicije (cardiorespiratory fitness, CRF).

Takve procjene se u kliničkim uvjetima rade na dva načina: osobnim anketiranjem (koje je podložno pacijentovoj neobjektivnoj procjeni vlastitih sposobnosti), ili objektivnim određivanjem CRF-a mjerenjem tolerancije podnošenja tjelesnog opterećenja, što su skupe i složene metode koje zahtijevaju ergometrijsku aparaturu i stručno osoblje.

Vatrogasci, sklekovi i srčani udari

Nova studija koju su proveli istraživači sa Sveučilišta Harvard sugeriraju da bi jednostavan, besplatan test temeljen na brojanju sklekova mogao biti koristan način za procjenu CRF-a. Studija, koja je prva takve vrste, provedena je pod hipotezom da bi "viši stupanj kondicije trebao biti povezan s nižim stopama kardiovaskularnih incidenata".

Istraživači su koristili podatke iz testova kondicije učinjenih na preko 1.000 vatrogasaca u američkoj državi Indiana. Tijekom razdoblja od deset godina praćena je njihova medicinska dokumentacija. Svaki ispitanik je prolazio osnovne i periodične liječničke preglede koji su uključivali broj odrađenih sklekova (push-up kapacitet) i testove tolerancije na maksimalna ili submaksimalna tjelesna opterećenja (ergometrijske testove na biciklu ili pokretnoj traci).

S prosječnom starošću od 39,6 godina (u rasponu od 21 do 66 godina), promatrana skupina je imala prosječni indeks tjelesne mase (BMI) od 28,7. Unatoč tome što su svi bili profesionalno aktivni vatrogasci, takav prosjek BMI ih je stavio u skupinu osoba s prekomjernom težinom.

 Od 1.104 muškaraca, 3.35% ih je imalo zdravstvene probleme povezane s kardiovaskularnim bolestima, uključujući zatajenje srca, iznenadnu srčanu smrt ili dijagnozu bolesti koronarnih arterija. Studija je utvrdila statistički značajnu povezanost između push-up kapaciteta i kardiovaskularnih bolesti. Što više sklekova - to manja vjerojatnost srčanog ili moždanog udara.

Bolje push-up testovi nego push-up grudnjaci

Profesor Jeremy Pearson izjavio je: "Ova studija pokazuje da vatrogasci koji su u boljoj kondiciji imaju manje šanse da u sljedećem desetljeću pretrpe srčani ili moždani udar." Iako rezultati možda nisu revolucionarni, studija ističe da bi "push-up testovi" mogli biti jednostavan, univerzalan i isplativ način predviđanja kardiovaskularne bolesti, čak i s više točnosti od testova temeljenih na trčanju na pokretnoj traci.

Važno je napomenuti da se ova studija bavila samo jednom skupinom ljudi (američki vatrogasci), pa se rezultati studije možda ne odražavaju na identičan način u drugim skupinama ljudi. Da bi se potvrdili nalazi ovog istraživanja, trebalo bi testirati i druge skupine, kao što su žene ili osobe koje su profesionalno manje aktivne. No, do tada, deset sklekova dvaput dnevno nikako vam ne može biti naodmet.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.}