Riblje ličinke mogu čuti niz različitih zvukova s kojima će se u životu susretati u podmorju. Do tog je zaključka došla doktorandica Rebecca Poulsen s Instituta za mozak u australskom Queenslandu kombinirajući novi sustav zvučnika sa slikama ribljeg mozga. 

Znanje stečeno za DJ pultom

Poulsen se dugo bavila glazbenom produkcijom i DJ-ingom da bi s vremenom naučila kako je podvodna akustika puno složenija od zračnih frekvencija.
Znanja koja je stekla na dodiplomskom studiju i vještine koje je naučila za DJ putovima dobro su joj došle u proučavanju zebrica i drugih ribica u njenom sveučilišnom laboratoriju.

Poulsen je na dizajnirala i poseban zvučnik za komore u kojima je držala riblje ličinke tako da do njih dopre sav zvuk, bez gubitaka u zraku.

Važnost dobrog sluha

Znanstvenici dosad nisu previše pažnje posvećivali tome što se sa sluhom događa pod vodom, no upravo je dobar sluh od presudne važnosti za preživljavanje riba; kako pobjeći predatorima, pronaći hranu i međusobno komunicirati pod vodom.

Kako bi proučila zebrice i otkrila na koji način njihovi neuroni obrađuju zvukove, Poulsen je surađivala profesorom Ethanom Scottom, specijalistom za neuronske krugove i senzornu obradu. Ličinke zebrica toliko su male da se čitav njihov mozak može obraditi pod mikroskopom i sagledati aktivnost svake moždane stanice pojedinačno.

Korištenjem novog zvučničkog sustava u kombinaciji sa slikanjem cijelog mozga znanstvenici su mogli istražiti koje su moždane stanice i regije aktivne kada ribe čuju različite vrste zvukova.

Ispitali su različite zvukove kako bi utvrdili može li riba razlikovati pojedinačne frekvencije, bijeli šum, kratke oštre zvukove i zvuk postupnim krešendom glasnoće.

Ti su zvukovi uključivali sve ono što bi ribe čule u divljini, od žubora tekuće vode, preko pokreta drugih riba u jatu, do predmeta koji udaraju o površinu vode ili približavanja grabežljivaca.

Ribe čuju i visoke frekvencije

Dosad se vjerovalo kako ličinke riba imaju osnovni sluh i čuju samo zvukove niske frekvencije, no ovaj je eksperiment pokazao da one mogu čuti i zvukove relativno visoke frekvencije te da reagiraju na nekoliko specifičnih svojstava različitih zvukova.
To pak postavlja mnoga pitanja o tome kako njihov mozak interpretira te zvukove i kako sluh pridonosi njihovom ponašanju.

Poulsen je zebricama odsvirala mnoge vrste tonova i zvukova kako bi vidjela koji im dijelovi mozga svijetle, a puštala im je i raznu glazbu, uključujući "U Can't Touch This" MC Hammera.  

Kiseli oceani štete sluhu

Paralelno s ovim, objavljeno je još jedno istraživanje, vezano uz riblji sluh. Australski i novozelandski istraživači u zajedničkom su radu došli do zaključka kako kiseli oceani štete sluhu riba.

Naime, povećane emisije stakleničkih plinova čine oceane kiselijima što ribama stvara probleme sa sluhom. A sluh je presudan za mlade ribe dok prolaze kroz ključne životne faze poput mriješćenja.

Tim je otkrio da ribe uzgajane u kiselim oceanskim uvjetima imaju osjetan gubitak sluha na niskim frekvencijama, a to bi moglo imati ozbiljan utjecaj na populacije riba ako se ne uspiju brzo prilagoditi.