Znanstvenik Edward Lorenz 1972. je godine u svojem predavanju o predvidljivosti postavio tezu koja je danas poznata kao leptirov učinak (butterfly effect). Ona se pita "može li mahanje krila leptira u Brazilu uzrokovati tornado u Teksasu?", a kasnije je povezana s matematičkom teorijom kaosa. Ova teorija opisuje složene dinamičke sustave koji se ponašaju na prividno nepredvidljiv način, a njihov ishod uvelike ovisi o početnim uvjetima – mala promjena u njima može dovesti do kaotične promjene kasnije.

Sve ovo kao osnovu svoje hipoteze sada su uzeli znanstvenici s instituta za računalnu znanost RIKEN u Japanu, kako bi istražili mogu li ljudi iskoristiti teoriju kaosa i efekt leptira na svoju dobrobit – za kontrolu meteoroloških prilika. U prirodi je situacija slična, malena promjena u početnim uvjetima može dovesti do razvoja vrlo različitih uvjeta nešto kasnije, a moderna superračunala mogu taj razvoj događaja danas sasvim dobro izvesti u svojim simulacijama.

Gdje i kada postaviti "leptira"

Korištenjem superračunala, dakle, može se izračunati kako će se vremenski uvjeti mijenjati kroz vrijeme, pa zašto onda ne bismo njima simulirali i što bi se dogodilo kada bismo na početne uvjete pokušali utjecati? Poput onog leptira iz Lorenzovog predavanja, znanstvenici su zacrtali da će otkriti točno vrijeme i mjesto, unutar nekog meteorološkog sustava, na kojem bi trebalo intervenirati kako bi se postigao željeni ishod. On može biti, primjerice, samo premještanje velikih padalina s regije u kojoj će donijeti mnogo štete na neku drugu. Druga je mogućnost preusmjeravanje velikih ekstremnih događaja kao što su tornada i oluje, ili pak kreiranje padalina da bi se izbjegla lokalna suša – a sve bez klimatskog inženjeringa i utjecaja na Zemljin ekosustav i globalnu klimu.

Ova infinitezimalno malena intervencija u vrijeme, na pravom mjestu i na pravi način, obavljala bi se kratkotrajnom promjenom lokalne temperature, što bi poslužilo kao "prekidač" za promjenu razvoja naoblake ili slično, a nakon određenog vremena taj bi se ljudski utjecaj pretvorio u željeni ishod. Aktivira li se dovoljno takvih "prekidača", lokalne meteorološke prilike mogle bi postati predvidljivije i moglo bi ih se kontrolirati – smatraju ovi Japanci.

Superračunalna simulacija

Za sada su razvili tek analitički model koji, uz pomoć simulacije na superračunalu, može poslužiti za predviđanje rezultata ovakve manipulacije početnim uvjetima kako bi se stvorio željeni meteorološki ishod. Za svoju ideju i model kažu da su tek maleni korak prema daljnjim istraživanjima koja je potrebno provesti kako bi se uopće moglo razmišljati o efikasnoj kontroli vremena.

Na kraju naglašavaju kako je kod mogućeg eksperimentiranja s ovime u stvarnom svijetu potrebno pristupiti s iznimnim oprezom. Izazivanje nekog poremećaja ili promjena vremenskih uvjeta ne moraju uvijek imati pozitivan ishod za sve, pa treba razviti protokole koji će pomiriti društvene, etičke i pravne čimbenike utjecanja na vrijeme u stvarnom svijetu.