Koliko smo radioaktivni?

Jedemo radioaktivni kelj i kupus – zbog Fukushime i Černobila. Koliko je to pučko vjerovanje istinito pokazuju mjerenja radioaktivnosti tla u Hrvatskoj što su ih proveli naši znanstvenici.

Nenad Raos subota, 5. lipnja 2021. u 06:00

Riječ „radioaktivnost“ tjera strah u kosti i budi bolna sjećanja na Černobil i Fukushimu, no radioaktivnost je – (ne) zna se – prirodna pojava poput kiše ili potresa. Većina se kemijskih elemenata pojavljuje u više atomskih vrsta, svaka vrsta s različitim brojem neutrona u atomskoj jezgri, što znači da atomi istog elementa mogu imati različitu relativnu atomsku masu. Ili, drugačije rečeno, kemijski element može imati više izotopa.

Neki izotopi mogu biti nestabilni, a to znači radioaktivni. I to bi bilo sve što bi o tome trebalo znati, uz jednu nadopunu. Danas se izbjegava riječ „izotop“. Umjesto toga radije se govori o „nuklidima“ i „radionuklidima“ (nestabilnim, radioaktivnim nuklidima): 210Pb, 222Rn, 238U i 235U su radionuklidi, no 238U i 235U su izotopi, izotopi uranija. Toliko o terminologiji.

Radioaktivnost je, rekoh, prirodna pojava: radionuklidi su prirodni sastojci zemlje, zraka i vode. Upravo je to bila tema opsežnog istraživanja hrvatskih znanstvenika iz dvije naše ustanove, zagrebačkog Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI) te Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rezultate istraživanja objavili su početkom ove godine u časopisu Arhiv za higijenu rada i toksikologiju u obliku dva znanstvena rada. Naslov prvog rada, „Radioactivity of soil in Croatia I: naturally occurring decay chains“, govori sam za sebe,  dok se drugi rad „Radioactivity of soil in Croatia II: 137Cs, 40K, and absorbed dose rate“, iako to nije istaknuto u naslovu, bavi i jednim umjetnim (137Cs), dakle čovjekovim djelovanjem nastalim radionuklidom. Što su dakle napravili naši znanstvenici?

U dvije godine, 2015. i 2016., sakupili su na 138 mjesta diljem Lijepe naše uzorke tla, na svakom mjestu po deset, te potom mjerili koncentracije aktivnosti radionuklida uranija (238U), torija (232Th), radija (226Ra), olova (210Pb), cezija (137Cs) i kalija (40K) – te dobili vrlo nejednake rezultate. To kažem ne samo zato što se srednja koncentracija aktivnosti za radionuklide podosta razikovala, od 25 Bq/kg za cezij-137 do 423 Bq/kg za kalij-40, nego i zbog velikih razlika po područjima. Tako je primjerice koncentracija aktivnosti uranija-238 u nekim područjima bila manja od 25 Bq/kg da bi se u drugim penjala na vrijednosti od 140 Bq/kg, a radija čak na 281 Bq/kg – iako je prosječna vrijednost za uranij-238 bila 45, a za radij-226 57 Bq/kg.

Pogled na kartu otkriva i razlog: prirodna koncentracija aktivnosti, pripisana tim dvama radionuklidima, posljedica je ponajviše geološkog sastava tla. Ona je veća u južnim krajevima Hrvatske („tijelu hrvatske ptice“), u kamenitim, krškim krajevima. Radij je zemnoalkalijski metal, sličan kalciju i magneziju, pa se očekivano ugrađuje u vapnenačke (CaCO3) i dolomitne (CaCO3·MgCO3) stijene. Druga je priča radioaktivni cezij, nuklid koji dolazi s oborinama poslije havarija na nuklearnim elektranama. On se koncentrira tamo gdje ima najviše vlage, posebice u predjelima s mnogo magle.

Kada se pak govori o koncentraciji aktivnosti radionuklida treba uzeti u obzir i njihovo vrijeme poluraspada: od 4,5 milijardi godina za 238U do samo 30,1 godinu na 137Cs.To znači da će ista masa cezija-137 imati mnogo veću aktivnost od iste mase uranija-238, no cezij će se – za razliku od uranija – brzo raspasti: od postanka svijeta raspao se samo svaki drugi atom uranija-238.

No iza uranija zaostaju drugi radionuklidi, između ostalog i vrlo opasni izotop radona (222Rn), plemenitog plina koji se miješa sa zrakom te ulazi u pluća gdje može izazvati rak. (Koncentraciju aktivnosti tog izotopa naši znanstvenici u ovom istraživanju nisu mjerili jer su, razumije se, istraživali radioaktivnost tla, a ne zraka.)

Koliko je sve to opasno ne kazuje nam međutim koncentracija aktivnosti izražena u bekerelima po kilogramu tla (Bq/kg) nego brzina apsorbirane doze izražena u (nano)grejima po satu, nGy/h. I što se dobiva?

Dobiva se posve neočekivan rezultat. Prosječna brzina apsorbirane doze iz prirodnih izvora za Hrvatsku iznosi 63 nGy/h, a kada se tome doda i brzina apsorbirane doze za umjetnu radioaktivnost (137Cs) dolazi se do samo 5 % više vrijednosti, 66 nGy/h. Ako nas u Hrvatskoj nešto zrači to je priroda, krš i kamen, a ne Černobil i Fukushima!

Nenad Raos, rođen 1951. u Zagrebu, je kemičar, doktor prirodnih znanosti i znanstveni savjetnik u trajnome zvanju, sada u mirovini. Autor je i koautor više od stotinu znanstvenih i stručnih radova iz područja bioanorganske i teorijske kemije, molekularnog modeliranja te povijesti kemije i komunikacijskih vještina u znanosti. Još od studentskih dana bavi se popularizacijom znanosti. Sedam je godina bio glavni i tehnički urednik časopisa Priroda, a danas je urednik rubrike Kemija u nastavi u časopisu Kemija u industriji. Koautor je dva sveučilišna udžbenika i autor 13 znanstveno-popularnih knjiga. Nagrađen je Državnom godišnjom nagradom za promidžbu i popularizaciju znanosti 2003. godine.



Prijenosni bežični BT zvučnik

JAMO DS 3

Elegantan spoj oblika i funkcionalnosti. Savršen suputnik za glazbu u pokretu. Trajanje USB punjive baterije 6 sati, priključak za SD memorijsku karticu, FM radio, AUX ulaz, 150 Hz - 20k Hz.

779 kn 899 kn Kupi

Bežične in-ear BT slušalice

FOCAL SPARK

Kvalitetan Focal zvuk, aluminijsko kućište, ugrađen mikrofon i daljinski upravljač na kablu, do 8 sati trajanje bateriije, 16 Ohms, 20Hz – 20KHz, 103dB.

499 kn 799 kn Kupi