Starenje je jedan od rijetkih bioloških procesa koji ljudski rod prihvaća kao dogmu – neizbježno je, univerzalno i prema uvriježenom mišljenju - nepovratno. Ipak, sve više znanstvenih istraživanja posljednjih desetljeća postavlja pitanje može taj proces barem donekle usporiti, ublažiti ili preusmjeriti tako da tijelo dulje ostane funkcionalno i otpornije na bolesti povezane sa starenjem. U tom se kontekstu traže biološki markeri, molekularni mehanizmi i metabolički putevi koji bi mogli usporiti istrošenost stanica – a trag jednog takvog kandidata vodi na iznenađujuće poznato mjesto: gornju policu vrata od hladnjaka, tamo gdje držite - maslac.

Punomasno mlijeko, maslac, sir – nekad redovni gosti na tanjurima, a potom žrtve prehrambenih reformi iz 1970-ih, proglašeni su opasnima zbog udjela zasićenih masti. No u toj istoj skupini namirnica nalazi se i molekula koju znanstvenici danas sve više povezuju s očuvanjem staničnog zdravlja. Zove se pentadekanoična kiselina, ili jednostavno C15:0, a prvi put je prepoznata kao važna upravo u jednom neuobičajenom istraživanju – na dupinima koje američka mornarica desetljećima prati u sklopu vlastitih biomedicinskih programa.

Od dupina do dodataka prehrani

Sve je dakle započelo tamo gdje to nitko ne bi očekivao – u američkoj mornarici, i to ne među vojnicima, nego među njihovim najpametnijim plivačima: dupinima. Naime, američka ratna mornarica desetljećima koristi dresirane dupine za razne podvodne zadatke – od pronalaženja mina do čuvanja luka. No ti dupini nisu samo marljivi i vješti – oni su i predmet znanstvenih promatranja, jer vojska (čak i kad je riječ o dupinima) voli znati koliko dugo im „oprema“ traje i pod kojim uvjetima dolazi do „kvarova“ na njoj.

U tom kontekstu, znanstvenici su tijekom dugogodišnjih zdravstvenih pregleda primijetili neobičan trend: neki stariji dupini ostajali su začuđujuće vitalni, pokretni i zdravi, gotovo kao da prkose zubu vremena. Zaronili su dublje (pun intended) u njihove biomarkere i otkrili zanimljivu poveznicu – kod vitalnijih starijih dupina je razina masne kiseline C15:0 bila značajno viša.

I dok su znanstvenici gledali dupine kako dostojanstveno stare s elegancijom kakve bi se posramile i holivudske zvijezde s desetak faceliftinga, odjednom su se sjetili da se C15:0 - pentadekanoična kiselina - zasićena masna kiselina s 15 ugljikovih atoma (koja nije osobito poznata javnosti, ali čini se da je itekako poznata staničnom zdravlju) nalazi u punomasnom mlijeku, siru i maslacu – u onim istim namirnicama koje su nam godinama sklanjali s tanjura zbog opasnosti od povišenog zlog kolesterola.

Dakle, ista ona hrana kojom su odrasle generacije prije nas bez znanja o tome što su HDL, LDL i BMI, bila je praktički "preko noći" proglašena neprijateljem broj jedan. Početkom 1980-ih, pod naletom anti-kolesterolne histerije, nutricionisti su nas tjerali da odbacimo punomasne mliječne proizvode i da umjesto maslaca mažemo margarin – sintetički proizvod koji se na svježe prepečenom toplom tostu otapa tek ako se nalazimo u trećem krugu pakla.

Posljedica takve anti-punomasne kampanje je bila da smo smanjili ili prestali konzumirati pentadekanoičnu kiselinu, pa su se prosječne razine C15:0 u krvi populacije statistički srozale. Istovremeno, sve više istraživanja pokazuje da bi upravo to moglo imati veze s porastom kroničnih bolesti vezanih uz starenje: metaboličkih poremećaja, upala, mitohondrijskih kvarova… pa čak i s padom mentalne funkcije.

A potom, kao što se obično događa kad god se nešto korisno izbaci iz prehrane, dolazi do novog trenda: umjesto da se vratimo siru i mlijeku, netko se dosjetio stvoriti dodatak prehrani (i na njemu zaraditi). Tako je nastao Fatty15, komercijalni proizvod s pročišćenim oblikom C15:0, koji obećava da ćemo ostariti polako, elegantno i s više energije nego što smo imali u zadnjih deset godina.

Međutim, dupini ne gutaju kapsule; oni jedu ribu. Možemo li ipak od njih i mi nešto naučiti?

Šest problema starenja, a samo jedna masna kiselina protiv njih

Možda ovaj podnaslov "sama protiv svih" zvuči kao slogan reklame za novu čudesnu kremu koja briše bore i godine, ali u ovom slučaju riječ je o masnoj kiselini koju nismo nedavno izmislili u laboratoriju, već je bila s nama cijelo vrijeme – samo što smo je, ako ćemo biti iskreni, izbacili s tanjura u ime „zdrave prehrane“.

No, ako se pita znanstvenike koji istražuju pentadekanoičnu kiselinu (C15:0), ta molekula pozitivno utječe na svih šest ključnih obilježja biološkog starenja, odnosno šest načina na koje se naše tijelo tijekom vremena počinje klimati i škripati kao stari krevet.

Kao prvo, C15:0 umanjuje šanse za senescenciju (povećanje broja tzv. „zombie-stanica“ u tijelu). Naime, u svakom organizmu postoje stanice koje su – jednostavno rečeno – odustale od života: ne dijele se više, ne obavljaju svoj posao… ali ipak ne umiru, nego uporno ostaju životariti naokolo i izlučivati razne štetne tvari koje negativno utječu na okolno tkivo. Premda se znanstvenim vokabularom nazivaju senescentne stanice, u popularnoj ali i znanstvenoj literaturi ih se sve češće naziva - "zombijima". Prema nekim studijama, C15:0 potiče stanično zdravlje tako što smanjuje udio tih neaktivnih, ali otrovnih stanica i pomaže drugim stanicama da ostanu vitalne i funkcionalne.

Drugi pozitivan učinak C15:0 je da štiti mitohondrije, energetske centrale života. Mitohondriji su kao punjači za stanice: dok su mladi i zdravi, sve radi glatko -- mišići se pokreću, mozak razmišlja, srce pumpa. Ali s godinama mitohondriji gube snagu i počnu proizvoditi više štetnih molekula, tzv. slobodnih radikala, nego korisne energije. C15:0 je pokazala da može stabilizirati mitohondrijsku funkciju smanjujući količinu oksidativnog stresa i poboljšavajući energetsku iskoristivost stanica. Manje „dimljenja iz motora“, više konjskih snaga.

Treća dobrobit je da C15:0 smanjuje kroničnu upalu. Podsjetimo se da upala nije uvijek loša stvar: čak i kad se porežemo, potreban je normalan i brz upalni odgovor da bi rana zacijelila. Ali kronična upala - ona tiha, stalna, niskog intenziteta - povezana je s gotovo svim kroničnim bolestima: dijabetesom, aterosklerozom, reumom, depresijom, srčanim bolestima, demencijom… A upravo C15:0 djeluje protuupalno, i to na selektivan način, pametno obabirući svoje mete: ne smiruje sve imunosne reakcije, nego samo one nepotrebne, koje su bez razloga ostale stalno uključene. Regulira medijatore upalnih puteva poput JAK-STAT i HDAC6, koji su poznati upalni signalni sustavi. Ukratko: C15:0 stišava vatru, ali ne gasi grijanje.

Četvrti pozitivni učinak je da poboljšava komunikaciju među stanicama. Naime, stanice u tijelu stalno uzajamno „razgovaraju“ – razmjenjuju informacije, enzime, hormone… Taj kompleksni interni „VocAp“ omogućuje da sve bude sinkronizirano: mozak zna što rade crijeva, jetra javlja što joj fali, imunosni sustav nadzire situaciju. Ako se ta komunikacija poremeti, tijelo ulijeće u stanje kaosa – neki dijelovi misle da je u tijeku napad, drugi spavaju, a treći reagiraju prekasno. C15:0 aktivira receptore poput PPARα i AMPK, koji su ključni u regulaciji stanične koordinacije, metabolizma i upale.

Kao peto, C15:0 personalizira naše gene, kontrolirajući epigenetske promjene. Epigenetika objašnjava kako ljudi s identičnim DNK mogu imati potpuno različite zdravstvene ishode: nije samo važno što piše u genima, nego kako se ti geni čitaju i izražavaju. C15:0, prema nekim istraživanjima, pomaže u održavanju zdravih epigenetskih uzoraka, nešto poput urednog sortiranja „knjižnice života“.

I naposljetku, C15:0 hrani naše dobre bakterije, kako bi one zauzvrat hranile nas. Mikrobiom više nisu tek „one neke bakterije u crijevima“; to je poseban organ u našem tijelu, bogat ekosustav milijardi korisnih bakterija koji oblikuju naše raspoloženje, imunosni odgovor i cjelokupni metabolizam. Dokazano je da C15:0 potiče rast korisnih crijevnih bakterija, posebno onih koje sudjeluju u stvaranju kratkolančanih masnih kiselina, ključnih za zdravlje crijeva i mozga. Pa ako ste ikada osjetili da vam raspoloženje ovisi o probavi – znajte da niste ludi:  vaši crijevni mikrobi znaju kad ste sretni, ali znaju i kada nisi pojeli dovoljno C15:0 namazanog na kruh.

Sve u svemu, C15:0 djeluje kao molekularni multitool: štiti, podmazuje, umiruje, energizira i komunicira.

Maslac 1, margarin 0 – prehrambeni paradoksi i povratak izgubljenoj kiselini

Kako je već rečeno, ta multi-korisna pentadekanoična kiselina C15:0 prirodno se nalazi u prehrambenim namirnicama koje su desetljećima bile na crnoj listi nutricionističkih smjernica: u punomasnom mlijeku, maslacu, vrhnju i nekim vrstama sireva. U drugoj polovici 20. stoljeća, osobito nakon 1977. godine, prehrambena je politika u zapadnim zemljama doživjela radikalni zaokret pod utjecajem rastućih stopa kardiovaskularnih bolesti. U fokusu se našla teorija o štetnosti zasićenih masti, pri čemu su svi izvori životinjskih masnoća – bez razlike – proglašeni potencijalno opasnima. Kampanje su poticale prelazak s maslaca na margarin, izbacivanje punomasnog mlijeka i njegovo zamjenjivanje obranim varijantama, često obogaćenima škrobom, šećerom ili aditivima za okus.

Posljedice takvih preporuka tek se sada razotkrivaju. Brojna istraživanja pokazuju da su ljudi u populacijama koje su najdosljednije slijedile savjete o izbjegavanju zasićenih masti istodobno izgubili značajne količine unosa C15:0 – spoja koji nije samo zasićena mast, nego ima i biološke učinke koje se ne može pripisati običnim trigliceridima. Ovaj spoj, koji se unosi prehranom jer ga tijelo ne može u dovoljnoj mjeri sintetizirati sâmo, postupno je nestajao iz svakodnevne prehrane, što je moglo doprinijeti povećanju prevalencije metaboličkih poremećaja, upalnih bolesti i problema vezanih uz staničnu senescenciju (zombieeeees!).

U tom kontekstu pojavio se dodatak prehrani nazvan Fatty15, po kemijskom sastavu pročišćeni oblik C15:0. Riječ je o pokušaju farmakološke kompenzacije (i zarade, naravno) na onome što je prehrambena industrija – uz pomoć pogrešno usmjerenih javnozdravstvenih preporuka – izbacila iz naših tanjura. Proizvod je predstavljen kao nadomjestak za prirodne izvore C15:0, posebno za one potrošače koji iz zdravstvenih, etičkih ili estetskih razloga izbjegavaju mliječne proizvode i životinjske masti.

U klasičnoj prehrambenoj ironiji, ono što se nekad smatralo prijetnjom – maslac i punomasno mlijeko – sada se promatra kao potencijalni izvor stabilizacije staničnog zdravlja. Nasuprot tome, margarin – simbol „zdravog izbora“ iz 1980-ih – sve češće se povezuje s prisutnošću transmasnih kiselina i industrijski modificiranih biljnih ulja čija je metabolička uloga daleko manje povoljna.

Paradoks moderne prehrane ogleda se upravo u činjenici da industrija najprije u ime zdravlja ukloni korisne tvari, a zatim ih pod novim imenom i u kapsuliranom obliku vraća na tržište – s novom cijenom i pod novim brendom.

OK, dupinima je korisno… a nama?

Premda su prva opažanja o korisnim učincima pentadekanoične kiseline došla iz svijeta morskih sisavaca, klinička znanost ipak nije stala na dupinima. Pilot-studije na ljudima, osobito u starijoj populaciji, počele su istraživati kako unos C15:0 utječe na različite biološke pokazatelje. Jedan od najupečatljivijih nalaza odnosi se na razinu hemoglobina – ključnog proteina za prijenos kisika u krvi – čija razina postupno pada sa životnom dobi, osobito kod osoba iznad 65. godine života.

U istraživanjima u kojima su ispitanici redovito unosili C15:0 – bilo putem prirodne hrane ili dodataka – zabilježeno je poboljšanje razine hemoglobina i hematokrita, što implicira smanjenje rizika od anemije, česte popratne pojave starenja. Osim što anemija povećava umor i kognitivnu nestabilnost, ona smanjuje ukupnu razinu funkcionalnosti i kvalitete života, pa se ovakvi učinci smatraju vrijednima daljnjeg ispitivanja.

Međutim, istraživačka zajednica naglašava potrebu za većim, dugoročnim i randomiziranim studijama koje bi potvrdile učinkovitost i sigurnost suplementacije C15:0 u općoj populaciji. Osobito se ističe važnost razgraničenja između prirodnih izvora C15:0, koji dolaze u kontekstu cijele prehrambene matrice (maslac, mlijeko, sir), i industrijskih proizvoda koji mogu imati promijenjen sastav zbog postupaka obrade, homogenizacije i standardizacije.

Osim toga, važno je napomenuti da svi mliječni proizvodi ne sadrže istu količinu C15:0 – ona varira ovisno o prehrani životinja, načinu prerade mlijeka i udjelu masnoće u finalnom proizvodu (vidi okvir uz tekst). Mliječni proizvodi s niskim udjelom masti sadrže znatno manju količinu ove kiseline, što znači da čak i pri konzumaciji mlijeka, korisnici ne dobivaju nužno blagotvornu dozu ako biraju „light“ verzije.

Gdje se nalazi C15:0?

Ako se pitate koliko je to zapravo, pomoći će vam podatak da jedna šalica punomasnog mlijeka (250 ml) sadrži oko 8 grama masti, što daje približno 80–120 mg C15:0 – otprilike jednako jednoj kapsuli Fatty15.
A ako vas zanima ima li toga za nabaviti u nas, trebate znati da trenutačno Fatty15 kapsule koje sadrže pentadekanoičnu kiselinu (C15:0) nisu dostupne u Hrvatskoj putem ljekarni ili distributera; moguće ih je naručiti izravno sa službene web stranice, gdje nude međunarodnu dostavu. Trenutno nema ni drugih dodataka prehrani s čistim C15:0 dostupnih na hrvatskom tržištu. 
Uostalom, što će vam kapsulirana farmakološka kemija kada imate prirodne izvore C15:0 nadohvat ruke?

Istina premazana svim mastima… i maslacem

Znanost povremeno otkriva da su jednostavne stvari, one koje su u životima ljudi bile prisutne stoljećima – složenije i vrednije nego što se u prvi mah činilo. Takav je slučaj i s pentadekanoičnom kiselinom. Maslac, nekadašnja prehrambena ikona zdravlja, potom izopćenik, sada se vraća na scenu, ne kao ukusni simbol gastro-hedonizma, već kao potencijalni nositelj metaboličke i stanične stabilnosti.

Naravno, ideja da se starenje može „namazati na kruh“ iluzija je svojstvena reklamnim kampanjama, a ne stvarnosti. Niti jedna molekula ne može zaustaviti biološki tijek vremena, ali neke mogu pomoći da ono teče ravnomjernije, uz manje stresa i štetnih posljedica. U tom smislu, C15:0 postaje zanimljiv kandidat – ne kao čudotvorna terapija, nego kao pomoćno sredstvo u očuvanju funkcionalnosti i otpornosti organizma.

U vremenu u kojemu se na svaku masnoću sumnjičavo podiže obrva dežurnih medicinara i nutricionista sklonih apokaliptičkim pogledima na prehranu, važno je razlikovati prehrambene kategorije na temelju njihovih bioloških učinaka, a ne samo kemijske strukture. Dakle, ne treba svaku zasićenu masnu kiselinu smatrati jednakim „negativcem“ – neke od njih imaju ulogu stabilizatora, čuvara staničnih membrana, imunoloških modulatora, pa čak i regenerativnih agensa.

I tako, pomalo neočekivano, znanstveni diskurs se vratio u naše hladnjake, ondje gdje je nekoć stajala posuda s domaćim maslacem, kojega se na kruh mazalo u debelom sloju – bez predrasuda ali i bez pojma o epigenetici, mitohondrijima ili staničnim zombijima. Danas, kad se znanost ponovno zagledala u istu tu masnoću, možda je došlo vrijeme za pomirenje s prošlim prehrambenim navikama; ne nekritički, već s mjerom, znanstvenom potporom i zdravim razumom.