Prošlo je nešto više od dvije godine otkako se Johnny Matheny kući vratio s najnaprednijim modularnim protetskim udom na svijetu, razvijenim u Laboratoriju primijenjene fizike Sveučilišta Johnsa Hopkinsa. Umjetnu ruku ponio je sa sobom ne bi li provjerio kako ona funkcionira u stvarnom svijetu.

Funkcionalna korist

Istraživači su zapažanja i lekcije naučene iz tog ispitivanja zabilježili u članku objavljenom nedavno u Journal of Neural Engineering, a na internet su stavili i dva videozapisa koji pokazuju koliko je Matheny savladao umijeće rukovanja protetskim udom. 

"Ovaj rad pokazuje funkcionalnu korist neograničene upotrebe izrazito antropomorfnog protetskog uda tijekom duljeg razdoblja", zapisao je vodeći autor studije Luke Osborn, istraživač iz Laboratorija primijenjene fizike. Ova studija pokazuje kako proteze, bazirane na naprednim tehnologijama funkcioniraju u stvarnom životu.

Otkako je 2005. godine pokrenut takozvani Revolucionarizirajući protetski program, nekoliko je pacijenata, uključujući Mathenyja, testiralo umjetne udove. To je istraživačima  omogućilo da poboljšaju i dodatno usavrše sustav. 

"Ova je studija ipak bila važna prekretnica jer je prvi put netko modularni protetski ud koristio u osobnom okruženju", rekao je voditelj projekta Bobby Armiger. "U miru svog doma mogao je prilagoditi ruku i naučiti raditi stvari koje je želio, poput sviranja klavira."

Elektromiografski signali

Matheny je lijevu ruku izgubio 2007. zbog uznapredovalog raka. Od tada je koristio nekoliko protetskih uređaja, ali nijedannije bio toliko napredan kao MPL.

"Većinu protetskih udova često je teško kontrolirati, nepouzdani su ili ne nude funkcionalnost potrebnu korisniku", objasnio je Osborn. "Postignut je velik napredak u poboljšanju tehnologije proteza, ali teško je u potpunosti procijeniti njezinu učinkovitost izvan kontroliranih laboratorijskih ili kliničkih postavki."

Matheny je umjetnom rukom upravljao putem elektromiografskih signala koji su prolazili kroz amputirani ud. Mogao je izvoditi razne pokrete i kontrolirati pojedine prste, što nije uspijevala nijedna konvencionalna proteza. Štoviše, s vremenom su uočena postupna poboljšanja u sposobnosti generiranja složenih gesta pomoću mioelektričnih signala.

Što je još važnije, Matheny je sve učinkovitije kontrolirao MPL. To znači da su se mioelektrični signali sve manje mijenjali. To dokazuje kako napredna ruka s vremenom postaje sve preciznija, čak i kad se njome služi iskusan korisnik poput Mathenyja.

Razvoj sofisticiranijih proteza

"Svaki će korisnik drugačije zahtjeve, tako da nam svaka studija pokazuje kako možemo dodatno poboljšati tehnologiju", rekla je protetičarka Courtney Moran, uključena u rad s pacijentima na kojima se ispituje i usavršava rad modularnih protetskih udova. 

Razumijevanje načina na koji korisnici proteza komuniciraju s okolišem, izvan klinike ili laboratorija, pomoći će razvoju sofisticiranijih proteza, zaključuju istraživači.