Treću godinu zaredom, hrvatski građani sudjelovali su u nacionalnom istraživanju o percepciji umjetne inteligencije, a rezultati jasno pokazuju – svijest o umjetnoj inteligenciji raste, ali povjerenje u njezinu primjenu još uvijek ozbiljno zaostaje.

Istraživanje je proveo tim znanstvenika pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Roberta Kopala, uz suradnju doc. dr. sc. Krešimira Žnidara i dr. sc. Darije Korkut, a realizirala ga je tvrtka Prizma CPI u rujnu 2025. godine, na reprezentativnom uzorku od 2.500 punoljetnih građana. Organizator i pokrovitelj istraživanja je Sveučilište Algebra Bernays, gdje je ovoga tjedna održano i predstavljanje spomenutog istraživanja. Pod moderatorstvom Roberta Kopala, na panelu su sudjelovali Andrea Čović Vidović, zamjenica voditeljice Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj, Ratko Mutavdžić, voditelj HUP-ove Koordinacije za umjetnu inteligenciju, Zdravko Kunić, Pročelnik Sveučilišnog odjela za podatkovnu znanost i umjetnu inteligenciju Sveučilišta Algebra Bernays te Marijana Bačić, članica Uprave i glavna operativna direktorica za poslovne korisnike u Hrvatskom Telekomu i direktorica Combisa.

Više negativnih reakcija

Gotovo svi ispitanici (95%) u proteklih šest mjeseci bili su izloženi vijestima i informacijama vezanima uz umjetnu inteligenciju. AI pismenost, mjerena posebnom skalom, bilježi blagi rast u odnosu na prethodne godine. Građani pokazuju veću informiranost i učestalije korištenje AI alata, no istovremeno izražavaju zabrinutost oko njihove upotrebe. Kada se govori o prvim asocijacijama na pojam "umjetna inteligencija", negativne reakcije (54%) još uvijek nadmašuju pozitivne (40%). Ipak, trend pokazuje blagi pad negativnih stavova i rast pozitivnih, dok udio neopredijeljenih ostaje visok – čak 42%.

Više od polovice građana (54%) barem povremeno koristi AI alate, što je značajan skok u odnosu na 2024. godinu (35%). Najčešće korišteni su ChatGPT, Perplexity i Copilot, a primjena se širi s poslovne na privatnu sferu. AI se sve više koristi kao zamjena za klasične tražilice i kao alat za brzi pristup specifičnim informacijama. Unatoč tome, većina korisnika ostaje pri besplatnim verzijama, dok tek manji dio građana razmišlja o plaćenim opcijama. Zanimljivo je da raste broj onih koji AI koriste isključivo privatno, što ukazuje na promjenu u percepciji umjetne inteligencije – od profesionalnog alata prema svakodnevnom suputniku.

Koristi i rizici

Posebno zabrinjava podatak da sve veći broj građana vjeruje kako rizici umjetne inteligencije nadmašuju njezine koristi (33 naspram 22 posto). To je potpuna prekretnica u odnosu na prva dva vala istraživanja 2023. i 2024., kada su građani bili optimističniji. Kao najveće koristi i dalje se ističe mogućnost zamjene ljudi u opasnim poslovima, dok su najizraženiji rizici manipulacija i zlonamjerna uporaba tehnologije.

Povjerenje u AI sustave stagnira: tek 21 posto građana vjeruje njihovoj primjeni, dok ih 37 posto izražava nepovjerenje. Zanimljivo je da hrvatska AI rješenja ulijevaju manje povjerenja od stranih, u omjeru 2:1. Strahovi građana fokusirani su na tri područja: dezinformacije, privatnost i budućnost rada. Čak 59% građana boji se da neće moći razlikovati sadržaj koji stvara AI od onog koji dolazi od ljudi. Gotovo tri četvrtine ispitanih strahuje da će AI potaknuti širenje lažnih vijesti, a 46% očekuje značajan gubitak poslova u narednih pet do deset godina.

AI u obrazovanju i budućnosti

Obrazovni sustav istodobno se promatra kao prostor prilika i prijetnji. AI se vidi kao pomoć učenicima i studentima, no postoji zabrinutost da bi mogao negativno utjecati na kreativnost, mentalno zdravlje i kvalitetu znanja. Poseban izazov je nezainteresiranost građana za dodatnu AI edukaciju. Naime, njih 36% uopće ne pokazuje interes, dok ih tek 30% izražava spremnost.

Treća godina istraživanja jasno pokazuje: umjetna inteligencija postala je sastavni dio života građana Hrvatske, ali povjerenje i razumijevanje još uvijek ne prate razinu korištenja. Hrvatsko društvo suočava se s izazovom kako iskoristiti prednosti tehnologije, a istodobno zaštititi građane od rizika. Stručnjaci naglašavaju da upravo obrazovanje i razvoj digitalnih vještina moraju postati prioritet kako bi se smanjio jaz između tehnoloških mogućnosti i društvene spremnosti na njihovo prihvaćanje.