Kada je krajem prosinca Petrinju pogodio veliki potres, ponešto ispod radara prošla je vijest o uhićenju jednog 60-godišnjeg stanovnika Primorsko-goranske županije, koji je na Facebooku tvrdio da je predvidio taj potres. Osim toga objavljivao je i svoja "predviđanja" naknadnih potresa, pa ga je policija uhitila "zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira – izmišljanje ili širenje lažnih vijesti kojima se remeti mir i spokojstvo građana".

Kasnije se doznalo da je riječ o "poznatom Facebook ezoteričaru", a zapravo teoretičaru zavjera koji je svoja "predviđanja" temeljio na prolascima kometa blizu Zemlje i sličnim pojavama za koje znanost pouzdano zna da nemaju utjecaj na seizmičke aktivnosti. Dakako, nećemo ga ovdje imenovati jer takvima dodatna reklama nije potrebna. Sud ga je nakon nekoliko dana pustio na slobodu pod uvjetom da više ne objavljuje "proročanstva" potresa unaprijed, a za sada nije poznato je li i novčano kažnjen.

Može li se potres predvidjeti?

Naš Facebook prorok koristi se podacima o kometima, no sve to seizmolozi su već isprobali – bezuspješno. Geofizički odsjek zagrebačkog PMF-a kaže kako je seizmologija relativno mlada znanost, a potresi su joj vrijedan izvor podataka o strukturi Zemlje.

Predviđanje potresa bio je i jedan od glavnih ciljeva seizmologije od njenih početaka i san većine seizmologa. Od kraja 19. stoljeća istraživani su razni potencijalni prethodni signali potresa kao što je povećana koncentracija plina radona, promjene u elektromagnetskom polju Zemlje, svjetlosni signali, promjene u sastavu podzemnih voda, ponašanje životinja, prethodni potresi, promjene u brzini seizmičkih valova u zoni rasjeda i još ponešto. U novije vrijeme razmatraju se i geodetska GPS-mjerenja. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća optimizam je bio na vrhuncu, najavljivala se uspješna predikcija potresa već sljedećeg desetljeća, čim se sakupi dovoljno podataka – kažu s PMF-a – no, kako vidimo, uspješno predviđanje potresa još uvijek nije moguće.

Što danas možemo učiniti?

Predviđeni potres je onaj za koji bi znanstvenici unaprijed mogli reći gdje će se dogoditi, kada će se dogoditi i kolika će mu biti magnituda. Zemlja je, pak, isuviše kompleksan sustav da bismo mogli točno odrediti ova tri parametra.

Najbolje što je svjetska seizmologija postigla jesu rana upozorenja na nadolazeće potrese. Ona su korisna jer se građani mogu pripremiti i poduzeti osnovne mjere zaštite. No, ona se mogu izdati samo nekoliko sekundi prije potresa, a za njihovo je kreiranje potrebna kompleksna i skupa mreža seizmografa. U Japanu je u sustavu ranog dojavljivanja potresa uključeno 4 tisuće takvih uređaja, a pomaže im i činjenica da su epicentri potresa tamo često u Tihom oceanu, pa do dolaska valova do gradova protekne i 90 sekundi.

Kod nas, u slučaju Petrinje ili Zagreba, epicentar je bio odmah uz naseljeno mjesto, pa valovi od njega razaraju stambene objekte već sekundu ili dvije po pojavi potresa. Naši seizmolozi, stoga, čak i uz novu opremu koju su dobili ovih dana (20 kompleta novih seizmografa i akcelerografa s pripadajućim sustavima prikupljanja podataka o potresima u vrijednosti od 4,5 milijuna kuna) neće moći predvidjeti kada će i gdje udariti sljedeći potres. Najbolje što će moći jest analizirati ih te dobiti nova saznanja o geometriji rasjeda ispod površine. Hrvatska, inače, ima tek 17 stalnih seizmoloških postaja, a zbog trusnosti tla na kojem živimo trebalo bi ih biti najmanje stotinjak za kvalitetno praćenje lokalne seizmološke aktivnosti.