Pitanje jesu li kometi i asteroidi mogli u davnoj prošlosti iz svemira dopremiti vodu na Zemlju pojavi se s vremena na vrijeme, kako znanstvenici pronalaze različite dokaze u prilog toj tvrdnji ili pak one koji bi je demantirali. Ključ odgovora leži u sastavu vode na tijelima koja se i danas slobodno kreću svemirom, a srodna su onima koje se smatra "odgovornima" za prijenos vode na Zemlju. Kad je riječ o asteroidima, tu je priča manje-više zaključena: sastav leda i minerala na njima podudara se s onime u oceanima, pa je jasno da je značajan dio vode na Zemlju stigao upravo na taj način.

Misterij kometa 67P

Kod kometa, pak, slika nije sasvim jasna. Jedan od mogućih dokaza da su kometi drugačijeg sastava stigao je i ispitivanjem sastava kometa 67P/Čurjumov-Gerasimenko. Zvuči li vam ime tog kometa poznato, u pravu ste. Na njega je 2014. godine bila sletjela europska sonda Philae u sklopu misije Rosetta, pa tamo proučavala njegov sastav. Zahvaljujući toj misiji imamo i vrlo detaljne snimke kometa izbliza, ali i vrlo detaljne podatke o vodenoj pari koja se nalazi u njemu. Pokazalo se tada da ona nije sastavom slična vodi naših oceana, iako su mjerenja sastava raznih kometa iz Jupiterove obitelji pokazivala da bi kemijski potpis mogao biti sličan.

Pojavio se stoga misterij – kako je moguće da su neki kometi Sunčevog sustava sastavom toliko različiti od drugih? Kako je došlo do ključne razlike u koncentracijama vodika i deuterija na kometu 67P u odnosu na ono što znamo o ostalim kometima? Veliko iznenađenje koje je znanstvenicima priredila misija Rosetta sada je ipak možda razjašnjeno.

Prašina poremetila rezultate

Naime, najnoviji rezultati znanstvenih istraživanja istih podataka sugeriraju da su ranija mjerenja sastava vode na kometu bila donekle izobličena. Debata o porijeklu vode ponovno dobiva zaplet, budući da ovi rezultati ponovno ističu sličnost vode s kometa 67P/Čurjumov-Gerasimenko s kemijskim sastavom današnjih zemaljskih oceana.

Kathleen Mandt, planetarna znanstvenica sa Southwest Research Instituta sa svojim je timom analizirala podatke misije Rosetta, ali korištenjem napredne statističke metode i automatiziranjem podataka o vodi bogatoj deuterijem iz čak 16.000 mjerenja u sklopu te misije. Ti su podaci bili prikupljani iz okoline kometa, prikupljanjem plina i prašine u njegovoj komi (magličastom oblaku). Nova je analiza potvrdila inicijalne sumnje: pronađena je jasna veza između koncentracije deuterija i količine prašine u vodenoj pari. To navodi na zaključak da je ta prašina dovela do pogrešnih mjerenja, odnosno da u njezinoj prisutnosti sastav pare nije nužno reprezentativan za sastav tla samog kometa.

"Kako se komet kreće u svojoj orbiti bliže Suncu, njegova se površina zagrijava, uzrokujući oslobađanje plina s površine, uključujući prašinu s komadićima vodenog leda na njoj. Voda s deuterijem lakše se lijepi za zrnca prašine nego obična voda, pokazuju istraživanja. Kada se led na tim zrncima prašine pusti u komu, to bi moglo navesti na zaključak da komet sadrži više deuterija nego što ga ima u stvarnosti", pišu znanstvenici iz Mandtinog tima, pa kažu da su relevantnija mjerenja ona izvedena dalje od kometa, kad se prašina osušila. Samim time, realna koncentracija deuterija je manja i rezultati mjerenja su u skladu s očekivanima.

Misterij je, dakle, vjerojatno riješen, a zaključak svega jest da su kometi ipak imali ulogu u dopremi vode na Zemlju u ranoj fazi nastanka Sunčevog sustava. Tim kaže i da njihovi rezultati mogu poslužiti i prilikom planiranja budućih misija proučavanja kometa, koja će morati uključiti i "ometajući" efekt prašine.