Tekst koji slijedi je kratka priča o pokušaju sljubljivanja dvaju naizgled oprečnih stvari: umjetne inteligencije i crijevnih produkata. Istovremeno, vjerno oslikava koliko sam cijenjen kao kolumnist-suradnik u vašem omiljenom informatičkom časopisu i web-portalu.

Dio 1.: Prolog (a.k.a. How the shit hit the fan)

Lik br. 1, AAIM (anonimni autor iz Mreže): - Ja ovo sranje neću objavljivati! Ozbiljna smo IT-tiskovina, ne dolazi u obzir da objavljujemo govna. Halo, bugovci, imam nešto za vas!

Lik br. 2, NIUIB (novinar i urednik iz Buga): - Taman posla, ja taj drek ne bih ni usranim štapom dirao! Ali… znam pravoga čovjeka za to. Hej, Doc! Vidi ove fekalije! 'Oćeš ti malo pročačkati po njima?

Lik br. 3, Doc (ja): - Ma mooože! Turanje nosa u drekec mi je ionako kruh svagdašnji. Koliko treba, dvije kartice teksta?

Dio 2.: Glavni likovi i tema

David Hachuel, izvršni direktor njujorške tvrtke Auggi (vidjet ćete, ima veze s Augijevim štalama, hrpom stočne balege koju je Heraklo junački očistio) smatra da 100.000 fotografija stolica (fekalija, izmeta, govana… you got the point) može biti izvrsna arhivska osnova za aplikaciju kojom se mogu dobiti korisne informacije o crijevnom zdravlju.

Oko te, na prvi pogled bizarne ideje (dobro, i na drugi i treći pogled bizarne!), okupio je IT-stručnjake kako bi formirali najveću svjetsku bazu fotografija ljudskih stolica (fekalija, izmeta, govana…), koja će poslužiti da se korištenjem AI-algoritama (računalne umjetne inteligencije) definiraju značajke fekalija osoba s dobrim zdravstvenim stanjem kao i osoba koje imaju zdravstvenih, prvenstveno gastroenteroloških problema poput sindroma iritabilnih crijeva ili Crohnove bolesti.

Hachuel namjerava komercijalizirati svoju ideju stvaranjem tehnologije analiziranja stolice uz pomoć umjetne inteligencije. Kako za izradu algoritama umjetne inteligencije treba puno podataka, potrebna je velika baza podataka. U ovom slučaju, posrijedi je velika zbirka fotografija stolica (fekalija, itd, itd…).

Dio 3.: Zaplet radnje

Kako sam već ranije pisao na BUG webu i u tiskanom izdanju, deep learning algoritmi sve češće kombiniraju primjenu „računalnog vida“ (image recognition softvera) i umjetne inteligencije u izradi programskih aplikacija kojima je moguće dijagnosticirati bolesti uz statističku pouzdanost usporedivu s dijagnostičkim rezultatima živih liječnika-specijalista.

Napredak razvoja računalnog vida već donosi pozitivne rezultate u medicinskoj skrbi za populaciju kojoj je profesionalna zdravstvena služba teže dostupna, jer takve aplikacije mogu koristiti i laici bez većeg stručnog predznanja. Uzmeš mobitel, otvoriš aplikaciju za prepoznavanje simptoma i znakova bolesti, fotografiraš oveću gnojnu izraslinu koja ti se jutros pojavila na čelu, pametni algoritam u tvojem pametnom telefonu analizira fotografiju i izbaci zaključak u obliku savjeta: "Ne treba to rezati, otpast će samo od sebe nakon što umreš".

A sada to isto možeš obaviti u isto vrijeme i na istom mjestu kada na Instagram uploadaš svoj daily-based selfie iz klozeta, samo što ne fotografiraš svoju facu nego… zna se.  

Primjena dijagnostičkih programa temeljenih na image recognition algoritmima proširuje se i na profesionalnom medicinskom polju: sve je više primjera u kojima AI-softver naoružan „računalnim vidom“ upotpunjuje pa i zamjenjuje radiologe, laboratorijske djelatnike, dermatologe, pulmologe, oftalmologe i druge medicinske stručnjake. Tako već postoje aplikacije za dijagnosticiranje raka kože, rijetkih očnih bolesti, dijagnostiku patoloških plućnih šumova, prirođenih genetičkih anomalija... Pa što ne bi i fekalija?

Dio 4.: Što je pisac time htio reći

Hachuel smatra da se uz dovoljno veliku bazu fotografija ljudskih stolica može napraviti računalna aplikacija koja će pomoći ljudima da sami sebi dijagnosticiraju neke probavno-crijevne simptome. Takvih potencijalnih korisnika nema malo: procjenuje se da gastroenteroloških pacijenata čija se dijagnoza može „snimiti“ iz stolice trenutno ima oko 70 milijuna - samo u Sjedinjenim Državama.

Neki liječnici priznaju da Hauchelov patent zaista ima dijagnostičkog potencijala, no istovremeno upozoravaju kako „uradi-sam-dijagnosticiranje“ može nerijetko navesti na pogrešne dijagnoze. Svoju skepsu argumentiraju i činjenicom da sama fotografija fekalija nije dovoljna za pouzdanu gastroenterološku dijagnozu, nego treba obaviti i druge slikovne i laboratorijske pretrage: od traganja za krvi i drugim patološkim primjesama u stolici, sve do analize genetskog materijala enteralnih bakterija (crijevne flore).

Hachuel je i pored tih sumnjičavih stavova stručnjaka uvjeren kako bi njegova aplikacija i bez pružanja definitivne dijagnoze bila korisna, jer bi ljudima pomogla da nakon fecal recognition analize mogu nabolje korigirati svoje životne i prehrambene navike.

Dio 5.: Pouka i zaključak

Koliko je Hachuel uvjeren u svoju ideju pokazuje i to što je sa svojim timom pod hashtagom #giveashit napravio web stranicu Seed.com, na kojoj poziva sve zainteresirane na slanje fotografija svoje stolice uz jamstvo uklanjanja identifikacijskih podataka o osobi koja uploada fotografiju.

"Jednom kada umjetna inteligencija bude osposobljena, pojedinci će je moći koristiti za objektivno praćenje rada svojih crijeva", uvjeren je Hachuel koji će o aktivnostima i nalazima svojeg tima informirati liječničku komoru.

A vi, ukoliko želite ustupiti fotografiju svojih fekalija za unapređenje umjetne inteligencije i deep learning algoritama, trkom do klozeta s mobitelom u rukama, #giveashit, pa na Seed.com pošaljite slikovne vizuale svojih crijevnih produkata. Ako ste za projekt SETI@Home ikada ustupili dio svojih nepotrebnih računalnih resursa a nakon dvadeset godina još uvijek nema naznaka postojanja izvanzemaljske inteligencije, možete i za Auggi ustupiti dio svojih fizioloških produkata za razvoj ovozemaljske umjetne inteligencije.

​ ^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar je na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.}