Fractal Design poznajemo primarno po kućištima jer je upravo s ovim tipom proizvoda tvrtka ušla na tržište. Kasnije su dodana napajanja, a kronološki najmlađi dio ponude su vodena hlađenja. Isprva su to bili modeli iz obitelji Kelvin, temeljeni na referentnom dizajnu tvrtke Apaltek, no kasnije je Fractal odlučio koristiti rješenja Aseteka, tvrtke koja je započela cijelu priču s AIO vodenim hlađenjima i koja na ovom polju drži hrpu patenata. Upravo zbog tih patenata Fractal svoju prvu generaciju AIO sustava nije prodavao u SAD-u.

U obitelji Celsius, Fractal je korisnicima nudio četiri modela AIO vodenih hlađenja – Celsius S24 s 240-milimetarskim radijatorom i dva ventilatora, u varijanti s crnim i bijelim ventilatorima, te Celsius S36 s 360-milimetarskim radijatorom, također u dvije varijante boje ventilatora. Oba sustava bila su (odnosno jesu budući da ih je još uvijek moguće kupiti) zanimljiva po korištenju standardnih G četvrt-inčnih navoja kako na bloku tako i na radijatoru, što je korisnicima omogućavalo da Celsius kombiniraju s drugim komponentama vodenog hlađenja. Još jedan zanimljiv detalj bila je integracija FAN huba na radijatoru čije je postignuto da se sustav na ploču povezuje sa samo jednim kabelom.

Osvježenje ponude

Tri godina kasnije nakon lansiranja prve generacije Celsiusa, Fractal je svoju ponudu odlučio osvježiti s novim modelima koji nose naziv Celsius+. Sada možemo birati između Celsiusa+ S24, S28 i S36, što će reći da je u ponudu dodan i model s 280-milimetarskim radijatorom. Obični Celsiusi+ opremljeni su sa postojećim Fractalovim ventilatorima Dynamic X2 crne boje, no postoje i Celsiusi+ Prisma koji su skuplji, ali imaju Fractalove nove ventilatore Prisma PWM koji su opremljeni s po šest ledica koje je moguće individualno kontrolirati.

Osim po ledicama, ovi se ventilatori u odnosu na ventilatore Dynamic X2 razlikuju po nešto nižem maksimalnom volumenu zraka (85,71 naprema 87,6 CFM za 120-milimetarski model), ali višem statičkom tlaku (2,78 mm H20 naprema 2,3 mm H20) i marginalno višoj buci (32,7 dBA naprema 32,2 dBA). Sudeći po ovim značajkama, Prisma ventilatori bi trebali biti nešto bolji izbor za radijatore vodenog hlađenja.Treba napomenuti da su osim ventilatora svi ostali dijelovi Celsius+ i varijante Prisma posve jednaki, a to znači da i obični Celsiusi+ imaju aRGB (addressable RGB) ledice u bloku.

Detaljni pregled značajki nove linije hlađenja proći ćemo uz pomoć najskupljeg i najvećeg modela iz ponude, Celsiusa+ S36 Prisma. U njegovoj dugačkoj kutiji spakirani su radijator s vodenim blokom, tri Prisma ventilatora, set vijaka za montažu ventilatora na radijator, set vijaka s šajbicama za montažu radijatora na kućište, mehanizam za ugradnju hladnjaka na Intelove LGA-11xx, LGA-1366 i LGA-20xx procesore, te mehanizam za ugradnju hladnjaka na AMD-ove Socket AMx procesore. Threadripperi su naravno također podržani, no tada se koristi obruč za montažu koji se dobiva s procesorom. Način montaže na Socket AMx (u praksi gotovo uvijek Socket AM4) procesore je dosta neobičan jer se oslanja na korištenje standardnog sustava za montažu koji dolazi s pločom. Obruč na bloku s jedne strane ima integriranu kukicu, a s druge dvodijelnu odvojivu kukicu koja s gornje strane ima vijak kojeg stežemo da bi blok čvrsto fiksirali na procesoru.

Dimenzije bloka uvećane su u odnosu na stari Celsius – promjer tijela narastao je sa 78 na 86 mm što je izvrsna vijest u pogledu hlađenja Threadrippera i Intelovih velikih procesora. Baza je bakrena, s tvornički apliciranom termalnom pastom koja odrađuje dobar posao (u rangu Arctic MX-4), no završna obrada baze mogla je biti i bolja. Pumpa integrirana u hlađenje nove je generacije. Stara je imala brzinu vrtnje od 1.950 do 3.150 rpm, uz glasnoću od 20 dBA i maksimalni tlak vode od 1 mm H20 pri temperaturi rashladne tekućine od 50 °C. Nova pumpa radi od 800 do 2.800 rpm, no ima zaštitni način rada od 3.500 rpm kada temperatura rashladne tekućine prijeđe 60 °C. Buka je jednaka, no vršni je tlak osjetno viši – 1,46 mm H20.

Celsius+ više nema odvojiva crijeva kao prethodnik, no zbog toga su spojevi izvedeni na strani bloka s pomičnim kutnim zglobovima zbog čega lakše posložiti crijeva. Duljina je ostala jednaka – 400 mm. Iz bloka izlazi jedan opleteni kabel koji završava s 4-pinskim konektorom i on se spaja na matičnu ploču. Drugi je kabel na bloku opcionalan – riječ je o aRGB kabelu koji dolazi u pakiranju i koji služi da bi AIO sustav spojili na RGB konektor ploče. Ako se ovaj kabel ne spoji, ledice u bloku biti će bijele boje, a one na ventilatorima neće raditi.

Fractal se odlučio ne komplicirati i investirati u razvoj vlastitog softvera za upravljanje osvjetljenjem već se oslanja na činjenicu da sve imalo jače matične ploče nude barem jedan interni aRGB konektor.  Sukladno tome, mogućnost upravljanja svim tim silnim ledicama ostaje u domeni izvedbe softvera matične ploče. Na našoj Asusovoj ploči ROG CrossHair VIII Hero softver nije osobito moćan, pa nemamo kontrolu nad pojedinim uređajima već možemo sinkronizirati samo osvjetljenje ploče i uređaja spojenog na aRGB konektor. Osvjetljenje u bloku izvedeno je u obliku tankog jarkog prstena, dočim su kod ventilatora ledice implementirane u bazi rotora, a dodatno širenje svjetla osigurano je korištenjem bijelih lopatica i bijelog obruča na unutarnjoj strani okvira. Uglavnom, recimo da je komponenta osvjetljenja izvedena zadovoljavajuće, ali da će pravim ljubiteljima RGB-a nedostajati mogućnosti konfiguracije koje nude neki drugi sustavi.

Iz svakog ventilatora izlaze po dva opletena kabela – 4-pinski kabela za napajanje te RGB kabel s muškim i ženskim aRGB konektorom. Ideja je da RGB konektore ventilatore ulančavamo i potom spojimo na kontroler na radijatoru. Na istom se mjestu spojen i RGB konektor s bloka, s tim da je RGB kabel zajedno s kabelom za napajanje kontrolera doveden s bloka kroz cijevi (tehnički ide između cijevi i vanjskog zaštitnog omotača od pletiva). Na kontroler također spajamo i naponske konektore ventilatora, s tim da su uputstva po tom pitanju malo manjkava, što je dosta čudno za Fractal koji je poznat po izvrsnim uputama za korisnike. Naime, da bi uopće mogli povezati napajanje svih ventilatora na kontroler, moguće ih je montirati na samo jedan način, a to nije navedeno u uputama. U osnovi, ventilatori moraju biti posloženi tako da je izlaz kabela što bliže kontroleru na radijatoru jer u suprotnom nije moguće spojiti najdalji ventilator na napajanje.

Fractal je u ovom smislu također podbacio zbog toga što nije osmišljen sustav s kojim bi kabele mogli lakše složiti. Bilo bi recimo dovoljno da je u pakiranje stavljeno par čičak vezica ili barem jednokratnih plastičnih. Mi smo na kraju pribjegli recikliranju žičica s kojim su kabeli ventilatora bili tvornički složeni.

Rotirajuća glava

Iako nema vlastiti softver, niti se povezuje na matičnu ploču preko USB konektora, Celsius+ i dalje nudi dva načina upravljanja brzinom pumpe i ventilatora. Način rada odabiremo rotacijom gornjeg dijela baze sustava, a možemo odabrati modove PWM i Auto. PWM prepušta kontrolu brzine pumpe i ventilatora matičnoj ploči, sa zaštitom ako temperatura rashladne tekućine prijeđe razinu od 55 °C. Auto način rada neovisan je o matičnoj ploči, a ima vlastitu fiksnu krivulju hlađenja koja je optimizirana da buku pumpe drži na razini ili ispod razine buke ventilatora uz osiguravanja maksimalnih performansi.

Da bi to isprobali u praksi, poslužila nam je već spomenuta Asusova ploča u kombinaciji s Ryzenom 9 3950X odnosno najjačim, 16-jezgrenim procesorom za Socket AM4. Za opterećenje nam je poslužio softver OCCT s testom OCCT Small Data Set, dočim smo temperature i ostale bitne značajke pratili sa softverom HWinfo. Za referencu smo izmjerili i performanse hlađenja koje inače koristimo za ovaj procesor – NZXT-jevog Krakena X52, modificiranog s parom 120-milimetarskih Noctuinih ventilatora NF-A12x25 PWM.

Sustave smo testirali s ručno podešenim PWM signalom na 50 i 100 posto, te u kombinaciji s procesorom na standardnim postavkama te s uključenim Precision Boost Overdriveom koji omogućava procesoru da troši više i koristi viši takt pod uvjetom da ima dobro hlađenje. Također smo isprobali i Celsiusovu automatsku regulaciju. Buka sustava mjerena je uz pomoć dediciranog instrumenta s daljine od 30 cm u otvorenom kućištu. Pozadinska razina buke bila je 37,5 dBA.

Kao što možemo vidjeti u tablici, Celsius+ S36 može osigurati više performanse od manjeg Krakena isključivo kada se koristi 100-postotni PWM signal odnosno kada i pumpa i ventilatori rade na maksimalnoj brzini. Razlika je vrlo malena u pogledu temperature i postignutog takta, no Fractalog AIO je daleko bučniji. Uzgred rečeno, nedostatak Fractalovog pristupa s kontrolerom na radijatoru je što ne vidimo brzinu ventilatora već senzor na ploči očitava brzinu pumpe, no to nije osobit problem.

Sa smanjenim PWM signalom performanse su bolje na NZXT-ovom sustavu, s tim da razlika u temperaturi nije velika, iako je Fractalov sustav i dalje bučniji što nije čudno jer ima dodatni ventilator. Također valja napomenuti da se PBO modu kod Celsiusa povremeno na sekundu uključivala termalna zaštita zbog čega bi buka sustava naglo skočila na maksimalnu razinu.

Naposljetku tu je i Fractalov automatski način rada za kojeg zapravo nismo sigurni da radi kako treba. Naime, ili integrirani kontroler baš ne slijedi krivulju koju smo dobili u materijalima od proizvođača, ili je temperatura rashladne tekućine relativno loše mjerilo zagrijanosti procesora. Uglavnom, usprkos visokom opterećenju i visokim temperaturama (maksimalac od preko 90 °C u PBO modu), razina PWM signala, pa time i brzina pumpe i ventilatora bili su vrlo niski. Ok, buka je pala na razinu od 39 dBA, no i performanse procesora su pale ispod razina koju je osiguravao NZXT-jev sustav. Sukladno tome, patio je i radni takt procesora.

Iz svega viđenog po pitanju performansi Celsiusa+ S36 možemo  zaključiti da je pumpa slaba karika sustava. Iako nismo testirali manje primjerke, oni se vrlo vjerojatno u praksi ponašaju jednako ili bolje jer su veličine radijatora primjerenije snazi pumpe. Ovakav 360-milimetarski sustav bi se bolje ponašao u kombinaciji s LGA-2066 ili Socket TRX4 procesorom jer bi do izražaja došla veća površina baze te veći termalni kapacitet radijatora. Upravo takva iskustva imali smo s ostalim 360-milimetarskim AIO sustavima koje smo testirali, što će reći da ovaj Fractalov nije iznimka od pravila. Nažalost, u ovom slučaju potencijal boljih performansi na TRX4 platformi nismo uspjeli provjeriti u praksi jer zbog aktualnih epidemioloških mjera nismo imali pri ruci sustav s Threadripperom.