Ekipa Rebelliona nije ni slutila kako će njihov dodatak za Sniper Elite V2 gotovo nadmašiti igru na čijim temeljima počiva. Spoj pucačine iz trećeg lica i zombija iz Drugog svjetskog rata naišao je na široko odobravanje igrača te je Zombie Army uskoro postao punokrvni serijal. Doduše, valja spomenuti kako nije bio u rangu konkurentskih uradaka koji su takve postavke masovno iskorištavali, ali bio je dovoljno zabavan da dosad iznjedri tri poglavlja. Iako je nakon navoda kako je čitava priča zamišljena kao trilogija, bilo malo nade za četvrtim nastavkom, Rebellion je još jednom prionuo poslu i iskoristio najbolje elemente franšiza Sniper Elite, ali i pucačine Strange Brigade, te ih izbacio na tržište pod punim imenom Zombie Army 4: Dead War.

Iako nevažna za takav tip igara, u kojima jurcamo i nemilice trošimo lijevu tipku miša, sama priča nastavlja se na prethodnike i vodi nas u gotovo oslobođenu Europu, koju smo očistili od okultnih gadosti nacista, kojima su pokušali preokrenuti rat. Sloboda je bila kratkog vijeka te su horde nemrtvih, pod vodstvom samog brkonje, ponovno okupirali praktički čitav Stari kontinent, uz rijetke grupice pokreta otpora koje su dovoljno odvažne da im se suprotstave. Klasičan direktan sukob protiv hordi zombija nije ostvario rezultate, pa Saveznici šalju četveročlani tim specijalista, kojima je cilj infiltrirati se u protivničku pozadinu i okončati invaziju.

Na raspolaganju su nam četiri lika, od kojih svaki dolazi s nekim prednostima, ali i manjkavostima naspram ostalih, a kojeg ćete izabrati ovisi samo o preferiranom načinu igranja, pa će oni kojima je snajper omiljeno oružje i žele se razvijati u tom smjeru zasigurno odabrati povratnika Karla. Sakupljanjem iskustva i napretkom moguće je nadograditi određene atribute i specijalnosti, poput, primjerice, preciznosti ili, pak, dvostruke prilike za oživljavanjem nakon što nas zombiji obore na tlo. Deset ubojstava s određenim oružjem karakterističnim za lika kojeg vodimo aktivira specijalnost poput zajamčenih headshotova, a isto toliko nanizanih u zadanom vremenu daje mogućnost bliske eliminacije, koja, osim što je popraćena adekvatnom animacijom, obnavlja zdravlje kojeg u ovoj igri nikad nema dovoljno, pogotovo ako dozvolite da vam se zombiji približe.

Tijekom igranja posjetit ćemo nekoliko lokacija, rascjepkanih u nekoliko poglavlja, i trud autora da svako od njih naprave unikatnim i prepoznatljivim neće ostati nezapažen. Doduše, misije se sastoje od repetitivnih zadataka, poput obrane od vala protivnika, aktiviranja određene naprave, sakupljanja potrebnih dijelova do kojih nas vodi kompas i tako redom, no uz nekoliko desetaka protivnika koji jure ili gmižu prema nama, malo tko će na repetitivnost obraćati pozornost. Naime, tijekom čitave igre ionako na nas nasrću valovi neprijatelja koje valja eliminirati, i repetitivnost čini temelje igrivosti, uz napomenu kako nam je Dead War osobno pri solo igranju postao zamoran nakon treće lokacije. Kooperativno igranje je, pak, druga strana medalje i jednini razlog zbog kojeg bi se netko njime dulje zabavljao. Realno, nekolicina kooperativnih partija koje smo odigrali vidno je utjecala na naš konačni sud i nešto višu ocjenu od one koju smo izvorno namjeravali dodijeliti.