Dvadesetpetogodišnjak iz Nevade zarazio se pandemijskim koronavirusom SARS-CoV-2 dva puta u razmaku od oko 48 dana. Druga infekcija (tzv. reinfekcija) je štoviše uzrokovala još teži oblik COVID-19 od prve infekcije, te je mladića bilo potrebno hospitalizirati i liječiti uz primjenu kisika za potporu disanju.

Tako puno pitanja, a tako malo odgovora

Tim stručnjaka sa Sveučilišta Nevada je na svojim web stranicama objavio pripremnu verziju teksta za znanstveni rad o tom slučaju, a premda rad još nije izašao u nekom od recenziranih znanstvenih časopisa, ubrzo je privukao pozornost druge skupine istraživača koji su upravo radili na završnoj obradi podataka o ranije objavljenom prvom potvrđenom slučaju SARS-CoV-2 reinfekcije koji se dogodio u Hong Kongu. Uslijedila je znanstvena korespondencija u kojoj su dva tima usporedila svoje pristupe, metodologiju, rezultate i zaključke izvučene iz dobivenih podataka.

Reinfekcije SARS-CoV-2 su od početka pandemije opažene već nekoliko puta, pa više nisu iznenađenje ni novost – štoviše, nisu nužno niti zabrinjavajuće. Od osobe do osobe, imunološki odgovori na SARS-CoV-2 pokazuju vrlo širok spektar: kod neki ljudi se razvije robusna zaštitna imunost, a kod drugih se nađu tek vrlo slabi imunološki odgovori. S obzirom na više od 25 milijuna slučajeva registriranih širom svijeta, u potpunosti je očekivano da će neki od pacijenata nakon oporavka ipak ostati nepotpuno zaštićeni svojim slabim imunološkim odgovorima, pa će biti podložni ponovljenoj infekciji.

U svemu tome ostaje jedno veliko, do sada neodgovoreno praktično pitanje: koliko često se može očekivati takav reinfekcijski scenarij? Istraživači  još uvijek ne znaju, kao što još ne znaju odgovore na mnoštvo drugih ključnih pitanja o spektru imunoloških odgovora na SARS-CoV-2: zašto neki ljudi razvijaju ozbiljniju bolest od drugih? Među onima koji se oporave, koja će razina imunološkog odgovora biti dovoljna za zaštitu od reinfekcije? Koliki postotak oporavljenih će razviti te zaštitne odgovore? I koliko dugo ti zaštitni odgovori traju?

Iz dosadašnjih izvješća o ponovnim infekcijama za sada se samo može zaključiti da je reinfekcija moguća - barem kod nekih osoba. Osim toga, sâmu reinfekciju nije lako dokazati: neki od slučajeva za koje se mislilo da su posljedica nove infekcije ustvari nisu bili reinfekcija nego tzv. relaps - pogoršanje koje je nastupilo nakon kratkog „zatišja“ u kliničkoj slici nedovoljno zaliječenog COVID-19.

Forenzičko-genetički dokazi

Stoga je istraživački tim iz Nevade posegnuo za pouzdanim testom: sekvenciranjem genoma virusa SARS-CoV-2 izoliranog tijekom prve i tijekom druge infekcije kod navedenog 25-godišnjaka, kako bi dokazali da je njihov pacijent u kratkom razmaku doista imao kontakte s dvije različite varijante SARS-CoV-2 virusa.

Konkretno, istraživači su dekodirali cjelokupni genetski materijal SARS-CoV-2 prikupljen iz briseva nosa uzetih tijekom prve i druge bolesti, te su uspjeli dokazati razlike u njihovim genskim kodovima. Prvi virus je imao četiri genske varijacije kakve nisu nađene u drugom virusu, a drugi je imao sedam varijacija kakve nisu nađene u prvom.

Štoviše, osim genetskih dokaza koji ukazuju na dvije različite infekcije, istraživači su isključili i mogućnost greške zbog zamjene uzoraka: možda su brisevi bilo krivo označeni, a ustvari pripadaju dvjema različitim osobama? Kako bi otklonili ovu mogućnost, istraživači su proveli forenzička ispitivanja tekućine u kojoj su bili pohranjeni brisevi, te dokazali da je DNK dobiven brisevima sluznice nosa u oba uzorka dolazio od iste osobe.

Mada je time kod pacijenta iz Nevade uvjerljivo dokazana reinfekcija, u toj priči ipak nedostaju ključni podaci – oni o imunološkim odgovorima razvijenim tijekom te dvije infekcije. Naime, istraživači nakon prvog pacijentovog oporavka (u travnju) nisu testirali razinu (titar) antitijela stvorenih nakon infekcije koja se očitovala kao grlobolja, kašalj, glavobolja, mučnina i proljev. Stoga, iako dosadašnji podaci sugeriraju kako većina ljudi nakon infekcije razvija antitijela koja mogu zaštititi od SARS-CoV-2 reinfekcije, za ovoga pacijenta taj podatak nije poznat. Istraživači taj „propust“ pravdaju time što kod pacijenta tijekom travanjske infekcije tijek bolesti nije ukazivao na oslabljen imunološki sustav radi kojega bi ponovna infekcija izgledala kao vjerojatna opcija.

Što više testiranja, to više informiranja

Za razliku od ovog slučaja, u već spomenutom ranijem izvješću o reinfekciji muškarca iz Hong Konga, istraživači su nakon prve infekcije iz krvi pacijenta tražili anti-SARS-CoV-2 antitijela – i nisu pronašli nijedno. Mada taj izostanak zaista može značiti da ta osoba nije stvorila antitijela (a to bi objasnilo i nastanak reinfekcije), zbunjuje podatak što je COVID-19 reinfekcija kod tog hongkonškog pacijenta protekla potpuno asimptomatski, što pak sugerira posve drugu činjenicu: da je pacijent ipak razvio neki oblik zaštitne imunološke reakcije.

Istraživači stoga ističu kako je potrebno uzimati više uzoraka u različitim fazama oporavka od COVID-19 ako se želi pouzdano dokazati izostanak stvaranja antitijela nakon prve infekcije. Dakle - uzorkovati i testirati, testirati...

Pacijent u Nevadi nije imao te sreće da ga reinfekcija ostavi netaknutog kao što se dogodilo u hongkonškom slučaju. U drugoj infekciji koja je započela krajem svibnja, 48 dana nakon prve, u bolesnika se pojavilo otežano disanje i kašalj, a CT-skeniranje pluća je pokazalo znakove atipične pneumonije kakva je uobičajena za COVID-19. Pacijent je hospitaliziran i bila mu je potrebna stalna podrška disanja uz primjenu kisika. Početkom lipnja, sada po drugi puta oporavljen, pacijent je imao pozitivan titar antitijela protiv SARS-CoV-2.

Sve u svemu, ovaj slučaj - kao i prvi, hongkonški - i dalje ostavlja bez odgovora sva velika imunološka pitanja. Akiko Iwasaki, jedan od vodećih imunologa sa Sveučilišta Yale, sažeo je taj problem ovako: „Ovi slučajevi naglašavaju potrebu za nastavkom detaljnih ispitivanja širine kliničkih ishoda od primarne i ponovne infekcije SARS-CoV-2 virusom. Za očekivati je pojavu ​​sve više slučajeva ponovne infekcije, a kroz njih bismo trebali steći bolji uvid u to u kojoj mjeri nas nakon oporavka od infekcije naš imunološki sustav štiti od šanse za ponavljanjem COVID-19 bolesti.“