Kao veteranu medija s preko tisuću pogledanih animiranih naslova ništa mi ne bi bilo draže od detaljnog pregleda. No, uzevši u obzir neizmjerni broj imena koja zaslužuju spomen povodom sto godina japanske animacije, izbor je pao na alternativni pristup. Pogledom na povijest i trendove idemo više u smjeru srca samog animea i njegovih fanova.

Od skromnih početaka do mainstreama

Popularizacija animea započela je u 60-im godinama pojavom Astro Boya (1963-1966) na američkoj, britanskoj i australskoj televiziji. Premda je industrija 70-ih godina ušla u krizu zbog televizijske konkurencije, bilo je to desetljeće u kojem je rođen žanr meche, dok se sam anime nastavio širiti u zemlje kao što su Italija, Francuska i Španjolska. Mnogi se 80-tih sjećaju kao zlatnih godina animea, a zahvaljujući dominantnoj poziciji Japana u bilateralnoj trgovini (uvoz sirovina, izvoz tehnologije), te pojavi videokazeta, sve je više japanske animacije pronalazilo svoj put do pojedinih entuzijasta.

Puknuće ekonomskog mjehura u Japanu na početku 90-ih značio je krizu i za anime, no već u drugoj polovici 90-ih nastala su neka od najkultnijih djela unatoč desetljeću gospodarske stagnacije. Krajem 90-ih i pojavom DVD-ova, a zatim sve jeftinijih tvrdih diskova, flash memorije, te brzog interneta u novom mileniju, anime je za širenje na Zapad imao više sredstva na raspolaganju nego ikad prije. Tehnološki napredak donio je napredak i u samoj animaciji koja s 2010-ima gotovo uniformno ostvaruje visoki tehnički standard.

Granice tog standarda danas najdalje gura Makoto Shinkai, koji je viđen kao nositelj nove ere nakon Hayaoa Miyazakija. Njegova su najnovija ostvarenja The Garden of Words (2013) i Your Name (2016) koji je s ukupno 355 milijuna dolara utrška, i unatoč minimalnoj zaradi u SAD-u (5 milijuna dolara), uspio pokupiti mnogobrojne nagrade, te po zaradi ući u širi vrh mnogih ranglista.

Nakamura Gatana, kratki nijemi animirani film iz 1917. godine najstariji je preživjeli primjerak japanske animacije. Uzmemo li ga kao početak, medij animea navršio je puno stoljeće i zakoračio u novo. Tom je prilikom Udruga japanskih animacija objavila stogodišnju kompilaciju. Unatoč poprilično dugoj video posveti, lako je primijetiti izostanak Studio Ghibli animacije, kao i mnogobrojnih djela koja su predstavljala prekretnicu u povijesti japanske animacije. Razloga tome može biti nekoliko - od subjektivne procijene povijesnog značaja i izostanka dozvole za upotrebu materijala, do montaže koja ne dozvoljava više sadržaja zbog ionako predugih kadrova za svako pojedino djelo; i to unatoč tome što eksponencijalni rast u broju animiranih serijala u modernom dobu znači da video dostiže '60-te godine već u prvoj minuti.

Aktivno sudjelovanje anime fandoma

S obzirom na tehničku udaljenost od moderne animacije koju Nakamura Gatana predstavlja, mnogi preferiraju uzimati upravo Astro Boya (1963) kao pravi početak animea. Tako smo u 2013. godini imali priliku uživati u videu posvećenom 50 godina moderne animacije koji je došao iz redova samih fanova.

U usporedbi sa 122 istaknutih djela u 14 minutnoj posveti, autor popularne video posvete u gotovo tri puta manje vremena uspijeva istaknuti preko 200 naslova samo iz 2013. godine. Primjer je to koji odlično dočarava strast fanova. Dinamična montaža koju sadrži tipična je za AMV - animirani glazbeni video. Najtalentiraniji među fanovima kroz uređivanje i efekte uspijevaju stvoriti potpuni novi sadržaj, radije nego samo kompilaciju. Ta vrsta vremenski zahtjevne produkcije iz redova fanova specifična je za medij animea kao za nijedan drugi. Osim u osobnom zadovoljstvu, značaj AMV-ova je i u tome što nerijetko nude originalnu dinamiku koja iz perspektive fanova obogaćuje izvorno djelo. Into The Labyrinth - Anime MV, AMV - Pandora, AMV - Fracture, samo su neki od istaknutijih.

Danas, premda je publika brojnija nego ikada, čini se da rast nije intenzivan kao na početku desetljeća. Faktor je tome sigurno i veći broj američkih TV serija koje prve privlače nove gledatelje zabavnog sadržaja. S druge strane, starija je publika u 2000-ima pronalazila utočište u bogatstvu japanske animacije i rasponu pobuđenih emocija. To je bilo najočitije u odnosu na filmsku industriju koja sporom produkcijom, malobrojnošću novih zanimljivih djela i kratkotrajnim formatom, najzahtjevnijima nije mogla utažiti ni glad za sadržajem, ni ponuditi istu vrstu eskapizma.

Pojava novih aktera ipak uspijeva utjecati na poletnost fandoma. Dojam je za sada da u nekim aspektima pridonose, a u nekima oduzimaju. Najznačajniji među njima su Crunchyroll i Hulu sa streaming uslugama, ali i Netflix i Amazon Prime koji počinju sudjelovati u samoj produkciji animea. Njihovo uplitanje moglo bi značiti amerikanizaciju prikazivanja čemu je primjer Netflixova objava svih epizoda novog animea Devilman: Crybaby u jednom danu (5.1.2018.). Takvoj poslovnoj politici su fanovi prvi puta svjedočili u slučaju animea ReLIFE (2016), koji je doduše nakon prvotne objave na webu prikazivan i na TV-u u uobičajenim tjednim intervalima. Reakcije su uglavnom bile pozitivne zahvaljujući dobrom novom serijalu koji se mogao pogledati u jednom dahu, dok je nekima ipak nedostajao tjedni build-up, te iščekivanje i pompa koji ga obično prate.

Nadalje, multiplatformski tip zajednica prilično odgovara mediju animea i njegovim fanovima, pa se tako osim proširenja (MyAnimeList) i 'kolonizacije' (Reddit) tradicionalnih, pojavljuju i sasvim nove zajednice kao što je Anime Trending. Ona osim što izvještava pola milijuna članova, te kroz tjedne i sezonske rangliste redovito prati sve serijale koji se emitiraju, uspijeva svake godine na webu organizirati i anime verziju dodjele Oskara te time doprinijeti popularizaciji japanske animacije.

Anime danas i sutra

Što je anime donio u 2017. godini, i što slijedi u 2018.-toj:

• The Ancient Magus Bride; Welcome to the Ballroom; March Comes in Like A Lion 2; Just Because!

Ova četiri serijala među najboljem su i najpristupačnijem što anime nudi u 2017. godini. Od bajkovite priče i natjecateljskog dvoranskog plesa do previranja mladog shogi igrača, i grupe prijatelja na kraju svog srednjoškolskog doba. The Ancient Magus Bride sadrži nešto mračnije fantasy tonove, zahvaljujući kojima idilične trenutke čini još i slađima, dok March Comes in Like A Lion prolazi kroz odraslije teme, ublažene obiteljskom atmosferom koja se provlači kroz odnose pojedinih likova.

• Little Witch Academia (2017); My Hero Academia 2 (2017)

Premda su ciljana publika mlađi uzrasti, zbog izvrsne režije, simpatičnih likova i solidnih priča ova dva serijala ne oduševljavaju ništa manje. Priče od kojih je prva smještena u školi mladih vještica, a druga u akademiji mladih superjunaka, nesumnjivo bi razveselile vašu djecu, ako ne i vas.

• Made in Abyss (2017)

Serijal koji je teško smjestiti u jednu kategoriju brzo se uspeo na ranglistima i viđen je kao anime koji vidno odstupa od kalupa (slično kao i From the New World, 2012). Premda su protagonisti mala djeca, posebnost svijeta u kojem žive čini ih sudionicima u njegovom najopasnijem aspektu. Avantura u koju se naš par mladih junaka upušta spuštajući se u ponor bez kraja, ispunjena je stvorenjima, krvlju i nasiljem koje ne sluša razum, a koji se zahvaljujući fenomenalnom world-buildingu čine kao najnormalnijom pojavom.

• Steins;Gate 0 (travanj, 2018); The Legend of the Galactic Heroes: The New Thesis (travanj, 2018)

Zbog tematike putovanja kroz vrijeme, duha popularne kulture, neobičnih likova, intrigantne priče, emotivnih zapleta i raspleta, Steins;Gate (2011) zaslužuje mjesto u samom vrhu najboljeg i najpopularnijeg SF-a.
S druge strane imamo The Legend of the Galactic Heroes (1988-1997), svemirsku operu epskih dimenzija, čijih je 110 epizoda objavljivano kroz dugih 10 godina produkcije. Unatoč statusu remek-djela SF-a koji mu se pripisuje, postoji odmak u odnosu na popularnost. On proizlazi iz zahtjevnosti sadržaja koju možda najbolje ilustrira primjer gdje usred trajanja ima nekoliko epizoda dugu ekspoziciju čiji je cilj povijesni prikaz galaksije i njenih političkih sustava.
Izvorni serijali u samim su vrhovima ranglista, a ovaj novi sadržaj mogao bi obilježiti 2018. godinu.

• Overlord II (10. siječnja); One Punch Man 2 (2018)

Over-the-top pristupi s nadmoćnim protagonistima čine se kao dobitna kombinacija jer uspijevaju izbjeći kritiku ne shvaćajući sami sebe ozbiljno, a istovremeno postižu popularnost jer nude neodoljivu zabavu kroz priču, humor i akciju. Overlord (2015) i One Punch Man (2015) među najboljim su primjerima takvog sadržaja, a njihovi nastavci nesumnjivo garantiraju zabavu.

Epilog

Strast anime fanova koju gaje prema brojnim voljenim djelima usporediva je s onom koju gaje fanovi popularnih filmskih franšiza i kultnih ostvarenja. Ne samo na webu nego i u fizičkom svijetu - brojimo preko stotinu poznatijih anime konvencija u SAD-u, Kanadi, Brazilu, Europi, te Aziji i Oceaniji, čiji broj posjetitelja varira od nekoliko tisuća do pola milijuna godišnje.

Zbog kulturoloških specifičnosti, animacija je u Japanu tematski slobodna kao nigdje drugdje. Svaka zamisliva priča može pronaći svjetlo dana. To posebno vrijedi u usporedbi s američkim Zapadom čija globalna ostvarenja rijetko odlaze dalje od PG-13 ratinga. Ona koja bi eventualno željela i mogla nitko nije voljan financirati.

Drugim riječima, na ovoj strani svijeta, ciljana publika animacije su još uvijek isključivo mlađi uzrasti. S druge strane, rijetko će tko preporučiti anime kao medij za širu publiku, prvenstveno već zato što sadržaj drastično varira od pristupačnog do kontroverznog - bilo od serijala do serijala, bilo na prepad unutar jednog serijala. No značaj japanske animacije ostaje neosporan već zbog toga što pred naletima 3D tehnologije predstavlja bedem najbolje 2D animacije, ali i voice actinga, u svijetu.