Otkriveno da magnetari mogu imati čvrstu površinu, bez atmosfere
Podaci dobiveni praćenjem polarizacije svjetlosti s ove zvijezde pokazuju da ona vjerojatno ima čvrstu vanjsku ovojnicu neobičnih svojstava, obavijenu snažnim magnetskim poljem
Kada zvijezde postanu supernove i eksplodiraju, ostaci njihovih jezgri ponekad se sabiju u malene, vrlo guste lopte promjera tek oko 10 do 20 kilometara. Pod utjecajem snažne gravitacije od protona i elektrona nastaju neutroni, a gustoća takvih neutronskih zvijezda može se usporediti s gustoćom atomske jezgre – jedan mililitar njezine materije može imati masu od 100 milijuna pa do milijardu tona.
Osim ogromne gustoće i mase, neke neutronske zvijezde karakterizira i iznimno snažno magnetsko polje, reda veličine 109 do 1011 T, a u tom se slučaju takva neutronska zvijezda naziva magnetar. Da ne bi stalo samo na tome, nedavno je otkriveno novo svojstvo (za sada jednog) magnetara. Znanstvenici s londonskog sveučilišta UCL su, uz pomoć teleskopa IXPE (Imaging X-ray Polarimetry Explorer) promatrali magnetar 4U 0142+61, smješten u zviježđu Kasiopeje, udaljen oko 13.000 svjetlosnih godina od Zemlje.
Magnetski kondenzirana zvijezda
Njihovo promatranje fokusiralo se na ono za što je ovaj teleskop specijaliziran – detekciju polarizacije svjetlosti koja dolazi od ove zvijezde. Prvi je to pokušaj snimanja polarizacije zračenja s jednog magnetara, i odmah je donio zanimljivo otkriće. Naime, rendgenske zrake koje je teleskop snimio imale su promjenjivu polarizaciju, u rasponu od 0 do 90°, što nije očekivano u slučaju kada svjetlost na svojem izvoru prolazi kroz atmosferu. Atmosfera obično polarizira svjetlost, pa je vidimo samo u jednoj orijentaciji.
Ovo zapažanje poklapa se s teoretskim modelom čvrste zvijezde, pa znanstvenici zaključuju da promatrani magnetar nije sastavljen od plina ili tekućine, već čvrste tvari, koju okružuje samo snažno magnetsko polje. "To je bilo potpuno neočekivano. Bio sam uvjeren kako će postojati atmosfera. Plin ove zvijezde došao je očito do prijelomne točke i postao krut, kao kad se voda pretvori u led. To je rezultat nevjerojatno snažnog magnetskog polja ove zvijezde", navodi Silvia Zane, koautorica znanstvenog rada objavljenoga u časopisu Science.
Ovaj se fenomen inače naziva magnetska kondenzacija. Magnetsko polje oko ovakvih zvijezda dovoljno je snažno da je stvorilo ionsku rešetku koja tvori čvrstu koru zvijezde. U njoj niti atomi nisu sferičnog oblika, već su izduženi u smjeru djelovanja magnetskog polja.
Kao sljedeći korak ovi znanstvenici najavljuju slična promatranja i drugih magnetara, kako bi otkrili koja je povezanost temperature i magnetskog polja sa svojstvima površine same zvijezde.
