O temi korištenja mobitela i elektronike u zrakoplovima pisali smo već nekoliko puta kroz desetljeća. Zaključak je uvijek bio da iako sumnje o utjecaju potrošačke elektronike na elektroničke uređaje u zrakoplovima nikada nisu posve nestale, niti jedna istraga bilo koje avionske nesreće nije uspjela dokazati da je bilo koji elektronički uređaj putnika u zrakoplovu bio njenim uzrokom ili dodatnim faktorom.

Prijenosne elektroničke uređaje koje putnici sa sobom unose u zrakoplov možemo podijeliti u dvije osnovne kategorije  - emitirajuće u koje spadaju mobiteli i neemitirajuće elektroničke uređaje u koje spadaju svi ostali elektronički uređaji koji nemaju antenu za slanje i primanje signala, odnosno koji ne zrače u elektromagnetskom spektru van svog kućišta, odnosno to im nije osnovna namjera i namjena.

Testovi sprovođeni od 80-tih naovamo pokazali su da neki elektronički uređaji, emitirajući i neemitirajući, mogu utjecati na neke od elektroničkih uređaja u avionu, uglavnom satelitsku navigaciju (svojedobno su uz mobitele kao smetala detektirani bilo kakvi uređaji s laserskom tehnologijom – od laserskih pokazivača do prijenosnih CD/DVD svirača). Pokazalo se da njihova nenamjerna ili namjerna EM zračenja mogu poremetiti neke navigacijske sustave u kokpitu aviona sa starijim standardima (1984.) zaštite elektroničke opreme.

Također postoje anegdotalni „dokazi“ da je upaljen mobitel u letu izazivao smetnje u komunikaciji pilota i kontrole leta (glasan „bip“ u slušalicama i zaklanjanje/squelch radijske transmisije s kontrolom).

Kako ovom prigodom govorimo samo o uporabi mobitela, valja spomenuti prvi razlog njihove zabrane korištenja u avionima. U SAD-u, primjerice, Savezna uprava za avijaciju (FAA) uopće nema nikakva pravila o dozvoli ili zabrani njihovog korištenja (i bilo kojeg drugog elektroničkog uređaja koji putnici nose sa sobom) već to ostavlja svakoj aviokompaniji da sama odluči.

Savezna uprava za komunikacije (FCC), pak, zabranjuje korištenje mobitela u letu, ali ne zbog sigurnosti zrakoplova već zbog opterećenja koje ovo predstavlja za zemaljske stanice. Naime, zbog naravi celularne telefonije niskoleteći (ispod 3.000 metara) putnički zrakoplov koji putuje brzinom od 800-900+ km/h prelazi okvire i domet jedne bazne stanice u roku od svega par sekundi (u slučaju letenja preko gusto naseljenih mjesta i manje) što je onda opterećenje i za bazne stanice i za mobitele koji se na njih pokušavaju spojiti).

Imajući sve ovo u vidu, telekomunikacijski sektor već odavna pokušava ukinuti zabrane (tamo gdje postoje) korištenja mobitela u avionima u svim fazama leta. Zbog toga i ne čudi da je EU Komisija donijela odluku da zemlje članice EU moraju najkasnije do 30. lipnja omogućiti korištenje 5G frekvencija na avionima, korištenjem femtocellova. Ovo, usput, ne znači da svi avioprijevoznici moraju imati na svim svojim letovima mogućnost telefoniranja iz aviona.

Odluka također nije vođena nikakvom brigom za sigurnost letova – povjerenik EU Komisije za unutarnje tržište, stanoviti Thierry Breton, ako koga zanima, tako je rekao da će ovo omogućiti „inovativne usluge za ljude“ (što se obično prevodi kao big tech nas je pritisnuo, mi se nadamo da će od toga nešto biti) i „pomoći rast europskih kompanija“. Dakle, čisto komercijalna i ekonomska odluka.

Valja spomenuti i da su u europskom slučaju dodijeljene frekvencije za 5G mobilnu telefoniju u odnosu na one u SAD-u (vijesti na tu temu: ovdje, ovdje, ovdje, ovdje...) više razdvojene od frekvencija na kojima rade radarski visinomjeri u avionima što je, ako se sjećate, bio jedan od razloga zbog kojih su se avioprijevoznici i piloti u SAD-u bunili protiv odluke FCC-a da se dozvoli 5G komunikacija u blizini aerodroma što je područje u kojemu radarski visinomjeri koji su malog dometa i koriste se u finalnim fazama leta za mjerenje visine zrakoplova od tla, mogu primati smetnje i davati pogrešna očitanja/mjerenja.

Osobno mišljenje ovdje potpisanoga je da je tijekom leta ipak najbolje držati mobitel u avionskom načinu rada (ne emitira i ne prima izvanjske signale) iz jednostavnog razloga jer je to baterijski najštedljiviji način rada; zrakoplovne tvrtke će vas sigurno pokušati oderati za uslugu korištenja 5G komunikacije na letovima, a sigurnosni i zdravstveni razlozi su vjerojatno najmanje važni.

Iako postoji mogućnost da usprkos svim zaštitama elektronike u zrakoplovu i mobitelu ipak dođe do smetnji na nekim avionskim sustavima (i elektroničke zaštite se s vremenom troše) nije dokazano da je ovo ikada stvarno dovelo do neke tragedije.

Od zdravstvenih razloga protiv korištenja mobitela u zrakoplovima (prizemljenima ili u zraku) spomenimo jednostavnu činjenicu da se radi o metalnim tubama koje loše propuštaju radijske valove i zapravo ih fokusiraju u svoju sredinu - prolaz/prolaze među sjedalima. Ukoliko svi putnici (SLC – self loading cargo: „samotovareći teret“ u pilotskom žargonu s izvrsnog PPRUNE foruma) u nakrcanom avionu istodobno imaju uključene mobitele koji emitiraju, njihovo EM zračenje se fokusira u prolaze gdje ukupna snaga može biti iznad granice pravilnicima definirane kao sigurne (koliko nam je poznato to još nitko nije mjerio, ali postoje teoretski izračuni da to može biti slučaj).

Ukratko, upaljeni mobiteli u avionima u EU – nije zbog vas, nije zbog sigurnosti, sve je zbog telekomova i komercijalnog interesa aviokompanija.