Za razliku od clickbait naslova koje ćete, ako ih želite čitati, potražiti na nekom od brojnih žutih portala, ovako ozbiljan časopis čitate baš zato da spomenuti clickbait izbjegnete. Stoga ćemo odmah odgovoriti na pitanja koja će imati svi oni koji samo pročitaju naslov i pogledaju fotografije: dobro je, sporo je, može puštati video s mreže (uključujući YouTube), prema potrebi glumi Android i vrijedi para, najviše zbog uključene licence za Windows.

Prije dosta vremena Intel je pokrenuo svoje projekte, odnosno proizvode, odnosno feel-good filozofiju s imenima Curie i Galileo, a cilj mu je bio strpati x86 procesorsku jezgru (zanimljivo da je to bila Pentium P54C) u format nalik Raspberry Piju i Arduinu. Zapravo je to najvjerojatnije bila vježba “što bi bilo kad bi bilo”, kada bi procesorski dizajn iz sredine 1990-tih napravili u modernim procesima. Pa ono, može se. Osim u nekoliko projekata svjetskih sveučilišta, koji su hardver dobili besplatno ili kroz neke više-manje postojeće projekte s Intelom, pa su ih morali koristiti prema ugovoru, platforme nisu doživjele neku širu primjenu. O njima smo već pisali u Mreži u vrijeme kad su bile aktualne, no dva glavna razloga bila su cijena (Intel je tražio 80 USD za pločicu Galileo kad se pojavila, kad su kineski klonovi Arduina koštali oko 8 USD) i vrlo loš, poluzavršen, ne baš user-friendly softver, s kojim su potencijalni korisnici tih modula trebali imati interakciju.

Kad smo dobili uređaj na testiranje, izgledalo je logično da se na njemu nalazi i Intelova platforma mikrokontrolera, no nije tako: na sreću i veselje, na pločicu je integriran Atmelov (kupio ih je Microchip) AVR mikrokontroler Atmega32U4, što je odličan izbor. Taj mikrokontroler nalazi se i u varijanti originalnih Arduina pod nazivom Arduino Leonardo.

Windowsi u formatu Raspberry Pi

Ako čitate ove stranice, vjerojatno ste vidjeli u slobodnoj prodaji tablete i minijaturne laptope koji imaju Windowse. Jedan od takvih već mi godinama ima počasno mjesto u maloj putnoj torbi: 11-inčni Asus Transformer Book, koji je prema hardverskim kategorijama vrlo sličan proizvodu na testu: ima četverojezgreni Atom CPU, 2 GB RAM-a i vrti Windowse. Drugim riječima, platforma na kojoj je izgrađena LattePanda ona je za tablete s Atomom i Windowsima. U tom svjetlu, veličina pločice nije neobična, kao ni druge karakteristike: ima jedan USB 3.0 port i dva USB 2.0 porta, specijalizirani konektor za LCD uz “normalni” konektor za HDMI, ugrađenu eMMC memoriju kapaciteta 32 GB koja glumi SSD, microSD utor te je jedino malo neobična karakteristika u tim okvirima – Ethernet port, koji danas, u 2017. godini, zaista izgleda monstruozno veliko.

Sam hardver je, doduše, pomalo neobično izveden. Grafička kartica je, naravno, ona ugrađena na Atom CPU (s izlazom na HDMI i embedded LCD), no, primjerice, WiFi kartica je implementirana na jednom SDIO konektoru (Windowsi kažu da je to Realtekov čip) i nije se uspjela povezati na kućni WiFi. Pregledavanje dokumentacije otkrilo je da je najvjerojatniji razlog to što treba spojiti vanjsku antenu: na pločicu je ugrađen minijaturni IPEX konektor, a u paketu je došla i mala antena, koja se pomoću njega može priključiti.

Atmega32U4 u Windowsima je vidljiv kao COM port. To je uobičajen način na koji se pristupa ovim uređajima, i može se izravno programirati iz Arduino IDE-a. To je mikrokontroler s 32 KB memorije za programski kôd (od čega je 28 KB dostupno za programe) i 2,5 KB RAM-a (programima dostupno nekoliko stotina bajtova manje), koji radi na 16 MHz. U svijetu mikrokontrolera koji uključuju i isključuju svjetla, čitaju nekakve senzore, pa čak i ponešto komuniciraju s Internetom u IoT uređajima (dok god ne treba nešto enkriptirati), to je vrlo pristojno. Također ima i hardversku podršku za USB, zbog čega ga je lako integrirati u takvu pločicu, jer nije potreban USB-to-Serial konverter. Vrlo je pohvalno što je na ploči izveden ICSP konektor za vanjsko programiranje mikrokontrolera (ako se u njega ubaci kôd s greškom koja bi onemogućila USB hardver).

S obzirom na ogroman broj biblioteka i softvera za Arduino, ovo je hvalevrijedan i iznimno dobro pogođen potez: skoro sve što se može raditi s Arduinom, doslovno se može napraviti i s ovom pločicom. Šteta što raspored pinova nije kompatibilan s “normalnim” Arduino pločicama.

Wintel iznad svega

Procesor Atom na pločici je x5-Z8350, iz obitelji s kodnim imenom Cherry Trail. To je relativno svjež procesor, na tehnologiji silicija od 14 nanometara, namijenjen ugradnji u uređaje koje troše oko 2 W – dakle, tablete. Radi na frekvencijama do 1,92 GHz (u burst modu), a stvarna frekvencija vrlo se agresivno skalira u odnosu na potrebnu procesorsku snagu i temperaturu. Ugrađeni grafički hardver (Intel HD Graphics 400) pristojan je s obzirom na kategoriju uređaja, podržava DirectX između verzije 10 i 11 te hardversko dekodiranje videa u popularnim kodecima, kao što su H.264 i VMV9 (nažalost ne i H.265).

Za stabilan rad trebat će osigurati jako Micro-USB napajanje, poželjno s više od 2 ampera.

Windowsi 10 Home taman su dovoljno dobri za ovakav uređaj, no osjeti se da nedostaje RAM-a. U usporedbi s prije spomenutim tabletom, koji isto ima 2 GB RAM-a, ali i Windowse 8.1, kao da se taj manjak memorije više osjeti ovdje. No, možda je subjektivan dojam. Instalirana je, naravno, 32-bitna verzija Windowsa, jer zbog memorije to jedino ima smisla (svaka ušteda dobro dođe). Postoji varijanta LattePande s 4 GB memorije i vjerojatno je daleko ugodnija za rad. Naravno, sve ovisi o tome što se točno s ovakvim uređajem radi – ako neće biti korišten interaktivno, to jest ako će samo prikazivati neki video ili neke podatke, gotovo sigurno je i ova verzija s 2 GB dovoljna.

Ružna strana kineskih trgovina

Nažalost, ovdje nekako prestaju hvalospjevi. Ideja LattePande je vrlo dobra. To je projekt koji je lansiran na KickStarteru, kao Windows računalo za 45 funti. Cijena mu je nakon završetka crowdfunding kampanje porasla na stotinjak funti. To je pristojna cijena, s obzirom na to da se radi o Wintel (Windows + Intel) platformi, gdje su licence relativno skupe, a ni softver ni hardver nisu naročito optimizirani za odnos cijena – mogućnosti. Ako vam treba malo računalo s Windowsima koje sasvim pristojno pušta filmove, može se spojiti na touchscreen LCD, pogoniti praktički sav softver napisan u posljednjih 40 godina (ako nisu igre), LattePanda je dobar izbor.

Zanimljiv detalj je da na ambalaži uočljivo piše, prema uzoru na trend koji je započeo Apple: manufactured in China, designed in Shanghai

Vrag je, pak, u detaljima. Projekt su, prema svemu sudeći, započeli neki Britanci, no izgleda da su baš sav posao što se same tehnike tiče outsourceali u Kinu. Tehnički, najvažnije stvari rade onako kako bi trebale. Pa ipak...

WiFi antena mogla se napraviti nekako drugačije, kao mali fiksni dodatak na ploču koji strši iznad nje. S obzirom na visinu portova za USB i Ethernet, mjesta ima. Ovako, minijaturna PCB antena, koja je tankim kabelom spojena na pločicu i klati se okolo (nije predviđan način da se fiksira negdje za ploču ili kućište), loše je rješenje za ikakvu primjenu gdje uređaj neće biti potpuno fiksiran za podlogu. Vjerojatno se i ta dva kvadratna centimetra antene moglo implementirati na osnovnoj ploči, no antene, a posebno PCB antene, kompleksne su stvari i moguće je da dizajneri to jednostavno nisu znali izvesti.

Cijeli uređaj redovito se pregrijava. Samo u teoriji, i to vrlo nategnuto, moguće ga je koristiti bez aktivnog hlađenja. U paketu s uređajem dobili smo aktivno hlađenje – mali ventilator, kao i pasivno, u obliku nekoliko malih bakrenih hladnjaka, koje bismo valjda trebali proizvoljno polijepiti po ploči. Sam procesor nalazi se iza metalnog štitnika, na koji se mogu zalijepiti (doslovno, nema mjesta za šarafe) ili hladnjaci ili ventilator, ali ne oboje. Poučeni ranijim iskustvima, odmah smo odabrali ventilator i zalijepili ga te uzdahnuli kad smo primijetili da – ne radi. Nije neka velika stvar, no bez hlađenja ovaj uređaj u vrlo kratkom vremenu dosegne dovoljnu temperaturu da ugrađeni mehanizmi počnu spuštati frekvenciju rada procesora. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako su problem pregrijavanja riješili proizvođači tableta, no ovaj uređaj definitivno zahtijeva opsežnije hlađenje, stoga ga svakako opremite (funkcionalnim) ventilatorom, poput onog koji opisujemo u jednom od okvira uz ovaj opis. Naravno, jednom zalijepljen hladnjak (s originalnim “3M” ljepilom) teško je ukloniti.

Uz uređaj smo dobili i kućište od pleksiglasa. Inače, takva kućišta izgledaju prekrasno (ako volite gledati elektroniku), prozirna su i futuristička, no imaju jednu netrivijalnu manu: treba ih sastaviti. Naime, redovito dolaze kao ploče pleksiglasa u kojima su laserom odrezani (“izgravirani”) oblici koje treba iz ploče izvaditi i od njih sastaviti kućište. Ploče pleksiglasa iz tvornice dolaze s ljepljivim papirom, koji se nalazi s obje strane, koji je također potrebno odlijepiti prije montaže. Kompleksnost sastavljanja kućišta i ovog odljepljivanja ovisi o konkretnom dizajnu, a ovaj dizajn je – vrlo lijep. To što je lijep rezultira u više od 30 sitnih dijelova koje je potrebno izvaditi iz ploče, odlijepiti papir s njih, i sastaviti u obliku kućišta pomoću uputa koje su daleko, daleko lošije od onih iz IKEA-e. Ovaj zadatak ostavlja dojam testa inteligencije: kako dio 13 ugurati u trodimenzionalnu konstrukciju, a u uputama je samo skica kućišta iz jednog kuta, a pri skidanju papira su stradali i nokti i vršci prstiju. Posebno “zanimljiv” trenutak bio je kad smo uočili da nedostaju dijelovi: na skici u uputama su nacrtani, prema rednim brojevima trebali bi postojati, ali 5 dijelova jednostavno nije bilo izrezano u pleksiglasu.

Zapravo, OK je

Krajnji sud o ovom uređaju je da je sasvim OK. Oni koji ga kupuju vjerojatno znaju što rade i što mogu napraviti s hardverskim ograničenjima koja su prisutna. Gotovo sigurno je uređaj vrlo dobar za ugrađivanje u razne reklamne displeje ili POS kase, negdje gdje će raditi točno predviđene zadatke dulje vrijeme. Uz vlastito kućište i vlastitu konstrukciju hlađenja, radit će vjerojatno vrlo pouzdano koliko god treba. Ugrađeni Arduino mikrokontroler čini ovaj uređaj pogodnim i za real-time zadatke kontroliranja industrijskih uređaja, što je vrlo lijep bonus za specifične primjene.

S druge strane, primjena LattePande u kontekstu interaktivnog desktopa nije baš preporučljiva. Jednostavno ima premalo memorije i relativno spor procesor. Nije dobar znak kad se u editoru teksta, u kojem je nastao ovaj članak, na samom uređaju vide zadrške prilikom iscrtavanja grafičkog sučelja. Nedostatak SATA porta je, s obzirom na karakteristike uređaja, prihvatljiv, jer neće biti nekakav normalan desktop, no, s druge strane, procesor je taman dovoljan da uređaj bude datotečni server. Srećom, postoji pristojna ponuda sličnih uređaja (UDOO, JaguarBoard, djelomično 86duino i Intelov Galileo) s različitim hardverom.

Ako znate što radite i kako ćete iskoristiti svaku od mogućnosti koje LattePanda ima, ovo je zapravo dobar izbor. U slučaju da tražite jeftini PC s Windowsima i jednostavnim korisničkim iskustvom – tražite dalje.