Ovako izgledaju nagrađeni zvjezdani brodovi budućnosti
Kako su arhitekti, inženjeri i antropolozi osmislili dom za tisuću ljudi na putu do Proxime b

Projekt Hyperion, međunarodni izazov u organizaciji Inicijative za međuzvjezdane studije i4is, okupio je interdisciplinarne timove iz cijelog svijeta u osmišljavanju generacijskih brodova, samoodrživih svemirskih ekosustava sposobnih održati život više stotina godina, noseći ljude prema najbližoj nastanjivoj egzoplaneti Proximi b. U natjecanju otvorenom krajem prošle godine nedavno su nagrađena tri koncepta koji demonstriraju izuzetnu inovativnost u arhitekturi, tehničkim rješenjima i društvenom planiranju – Chrysalis, WFP Extreme i Systema Stellare Proximum.
Chrysalis
Talijani su zamislili 58 km dugačak brod s modularnom cilindričnom strukturom radi otpornosti na sudare s mikrometeoritima i radi lakše proizvodnje u svemiru. Središte broda čine ugniježđene, rotirajuće ljuske; vanjske zone namijenjene su poljoprivredi i ekosustavima, prema sredini dolaze zajednički prostori, stambeni blokovi, vrtovi i skladišta, dok je centralni kanal rezerviran za infrastrukturu.
Brodom upravlja Direct Fusion Drive pogon na helij-3 i deuterij, projektiran za ubrzanje do 0,1 brzine svjetlosti (0,1c). Tu je i Cosmo Dome, prostor niske gravitacije s pogledom na svemir za rekreaciju posade. Sustav je osmišljen tako da podrži oko 600 osoba tijekom 400 godina.
WFP Extreme
Poljski brod kombinira središnju jezgru te dva masivna, kontrarotirajuća prstena promjera 500 m koji uključuju stambene prostore, radne module i društvene zone, podijeljene u šest kvartova. Središnja jezgra služi za hidroponsku poljoprivredu, upravljanje energijom i kontrolu broda, a s prstenima je povezana putem strukturalnih ruku i liftova.
Prijenos znanja, razmjena između kvartova, duhovne i kulturne aktivnosti te personalizirani detalji poput odjeće i taxi kapsula za promet omogućuju održavanje živahne i otporne zajednice tijekom putovanja.
Systema Stellare Proximum
Ovaj brod inspiriran je biomimikrijom meduza. Osnovu čini asteroid šuplje jezgre u kojem su smještena dva kontrarotirajuća Stanford Torusa, prstenovi koji stvaraju umjetnu gravitaciju. Površina broda pokrivena je robotskim mehanizmima za samooporavak i laserskim sustavima za obranu od mikrometeorita. Pogon koristi nuklearne impulse, ione i rojeve elektrostatičnih dronova.
Nastanjivi dio koristi modulaciju volumena i konfiguracije, a zatvoreni bioregenerativni sustavi alge i hidroponsku poljoprivredu, u kombinaciji s održivom akvakulturom. Senzorska mreža prati sustave i okoliš, a naglasak je stavljen na kulturne te duhovne aspekte zajednice u izolaciji.