Zašto pjena na belgijskim pivima traje tako dugo
Istraživači ETH Zurich otkrili su sveti gral kuhanja piva: formulu za stabilnu pjenu piva. No, od ovog otkrića koristi neće imati samo pivovare i pivopije

Pjena na belgijskim pivima traje znatno dulje zbog jedinstvene kombinacije biokemijskih i fizikalnih procesa, koje su nedavno detaljno razjasnili istraživači s ETH Züricha u suradnji s velikim pivovarama. Ključnu ulogu ima višestruka fermentacija tipična za belgijska trapistička i tripel piva; ona izravno mijenja proteine, posebno lipidni transfer protein LTP1, koji tijekom svakog stupnja fermentacije sve više denaturira.
1, 2, 3 fermentacije
U jednofermentiranim lagerima LTP1 tvori gust sloj sferičnih proteina koji stabilizira mjehuriće, dok se u dvostruko i trostruko fermentiranim pivima formira mrežasta ili amfipatska struktura s jakim površinskim svojstvima nalik deterdžentima.
Osim klasične viskoznosti površinskog filma, kod belgijskih piva dominira efekt tzv. Marangonijevih naprezanja, tokova uzrokovanih razlikama u površinskoj napetosti među slojevima na mjehurićima. Ti recirkulacijski površinski tokovi "tjeraju" tekućinu natrag prema mjehuriću i značajno usporavaju isušivanje i pucanje pjene. Tako pjena postaje izuzetno stabilna i dugotrajna, čak i kad su klasične mjere viskoznosti niske, što nije slučaj kod lagera gdje je viskoznost ključan faktor.
Optimalna kombinacija
Ovakav tip proteinsko-površinske stabilnosti ne ovisi linearno o koncentraciji proteina ili prisustvu aditiva; prevelika viskoznost čak može negativno utjecati na dugotrajnost pjene jer inhibira Marangonijeve tokove. Ključna je, otkrili su u radu objavljem u časopisu Physisf of Fluid, upravo fazno-sekvencijska denaturacija tijekom fermentacije i optimalna kombinacija površinskih naprezanja.
Novo znanje o stabilnosti pjene koristi se već i izvan pivarskog sektora, na primjer u upravljanju pjenjenjem maziva za električna vozila ili razvoju naprednih, održivih surfaktanata te optimizaciji namirnica i biotehnoloških sustava.