Western je jedinstveni američki doprinos filmu. Osim što je uvijek bio odraz američke povijesti, oblikovao je način na koji se čitav jedan narod reprezentirao u povijesnom i društvenom kontekstu. Radi se o najpostojanijem žanru u povijesti američke kinematografije, a njegov je razvoj vrlo kompleksan – povezan je s američkim mitom i nacionalnim identitetom, a ima i uspostavljen ikonografski spektar prema kojem se uvijek lako prepoznaje.

Uslijed vlastite sveprisutnosti, western se nije ograničio isključivo na američko područje, pa su neki od najistaknutijih filmova unutar žanra snimljeni u drugim zemljama, posebno u Italiji i Španjolskoj gdje je tijekom 1960-ih godina populariziran podžanr špageti westerna. Jednako kao i reprezentacija američkog zapada, koncepti dobra i zla, maskuliniteta i heroizma u westernu su bili fluidni te su uvelike ovisili o povijesnom kontekstu. Naime, žanr se s vremenom mijenjao, a s njim i njegova terminologija, od revizionističkog westerna do suvremenog westerna ili neowesterna. Bilo da su snimljeni na samim počecima filmske povijesti ili su moderni, western filmovi su uvijek bili nenadmašno sredstvo za izražavanje ideje o američkom nacionalnom mitu i društvenoj dinamici.

Velika pljačka vlaka (The Great Train Robbery, Edwin S. Porter, 1903.)

Velika pljačka vlaka (The Great Train Robbery) se nalazi na samim početcima filmske povijesti, a radi se o kratkom filmu redatelja Edwin S. Portera u trajanju od 12 minuta. Vjerojatno preuzevši naslov iz istoimene scenske melodrame Scotta Marblea iz 1896. godine i nadogradivši je s aluzijama na nedavni senzacionalni događaj pljačke vlaka Union Pacific Railroad, koju je Butch Cassidy izveo sa svojom bandom, film prati razbojnike koji opljačkaju vlak zaustavljen na stanici, a zatim bježe u planine i podlegnu potjeri naoružanih lokalnih mještana.

Radi se o nijemom westernu koji je, osim po dinamičnoj kameri, paralelnoj montaži i krupnim planovima, ostao zapamćen i po završnoj slici filma, u kojoj razbojnik puca izravno u kameru, citiranoj mnogo puta tijekom povijesti filma i televizije (primjerice, na kraju gangsterskog filma Dobri momci (Goodfellas) Martina Scorsesea).

Poštanska kočija (Stagecoach, John Ford, 1939.)

Poštanska kočija (Stagecoach) je jedan od najslavnijih western filmova svih vremena, a ujedno i prvi zvučni western kultnog autora žanra, Johna Forda. Radi se o filmu ceste u kojem sama kočija i njezini putnici funkcioniraju kao zaseban svijet, a likovi čine zanimljiv i živopisan presjek američke stvarnosti i društvene strukture na Divljem zapadu. Kočijom na putu za Lordsburg upravlja dobroćudni Buck (Andy Devine) s kojim sjedi šerif Curly (George Bancroft), a njome putuje raznoliko društvo. Putem im se pridruži mladi odmetnik Ringo Kid (John Wayne) koji se, nakon što je pobjegao iz zatvora, u Lordsburgu planira obračunati s ubojicama svoga oca i brata.

John Ford je u vrlo maleni prostor kočije uspio smjestiti niz slikovitih likova s ekspresivnom psihološkom karakterizacijom, a kočiju je smjestio u impresivan krajolik Doline spomenika, na granici Arizone i Utaha, koji je upravo zbog Poštanske kočije postao zaštitnim znakom žanra. Poštanska kočija je odmah dobila priznanje kao izvanredno ostvarenje te je nominirana za ukupno sedam nagrada Akademije, od kojih je osvojila one za najbolju sporednu mušku ulogu (Thomas Mitchell) i glazbu (za adaptaciju folk pjesama iz 1880-ih godina).

Točno u podne (High Noon, Fred Zinnemann, 1952.)

Točno u podne (High Noon) ima kultni status westerna koji je pomaknuo granice žanra i sa sobom plasirao snažan politički stav o liberalizmu kao samosvjesnom individualizmu. U središtu radnje je Will Kane (Gary Cooper), iskusni šerif u malenom gradu na Divljem zapadu koji, zbog nove supruge Amy Fowler (Grace Kelly) koja se protivi svakom obliku nasilja, planira odstupiti sa svoje pozicije. Ipak, nakon što sazna da se podnevnim vlakom u grad vraća zloglasni odmetnik Frank Miller (Ian MacDonald), ponos mu ne dopušta da prijevremeno napusti svoju dužnost.

Redatelj Fred Zinnemann svog protagonista prikazuje kao kompleksnog i ranjivog muškarca koji osjeća i pokazuje strah, što je u to vrijeme bilo vrlo netipično za junake western filmova. Will Kane traži pomoć od svojih sugrađana, ali ga oni, kako se bliži podne, polako napuštaju. Točno u podne je jedan od najslavnijih i politički najprovokativnijih westerna svih vremena, a osim po realizmu je ostao zapamćen i po briljantnoj montaži, kompleksnom stvaranju napetosti i kreativnoj uporabi filmske glazbe.

Tragači (The Searchers, John Ford, 1956.)

Tragači (The Searchers), ponovno u režiji kultnog redatelja westerna Johna Forda, je vrlo kompleksan predstavnik žanra s Johnom Wayneom u ulozi Ethana Edwardsa, bivšeg vojnika i povratnika iz američkog građanskog rata koji, povratkom u rodni Texas, dolazi na ranč svog brata Aarona (Walter Coy). Ethan je pesimističan muškarac koji mrzi domoroce i koji se nada mirnom životu u krugu svoje obitelji, ali planove mu naruši napad Komanča koji otmu njegove nećakinje te usmrte Aarona i njegovu suprugu. U želji za osvetom, Ethan s njihovim posvojenim sinom odlazi u potragu za nesretnim djevojkama, a na putu se susretne s novim gubitcima.

Tragači su odiseja na Divljem zapadu, a u autorskom je fokusu kompleksan prikaz Ethanove želje za osvetom te s njom povezane rasne netrpeljivosti, prikazane kroz kritičku prizmu. Unutar naizgled romantičnog okvira putovanja, Ford istražuje nijanse protagonistove netrpeljivosti i propituje mirotvorne potencijale westerna.

Dobar, loš, zao (The Good, the Bad and the Ugly, Sergio Leone, 1966.

Dobar, loš, zao (The Good, the Bad and the Ugly) je posljednji nastavak kultne Dolarske trilogije (Dollars Trilogy) redatelja Sergia Leonea te potencijalno najbolji i najuspjeliji predstavnik podžanra špageti westerna. Kao i u prethodnim nastavcima trilogije, Za šaku dolara (A Fistful of Dollars) i Za nekoliko dolara više (For a Few Dollars More), protagonist je lutajući revolveraš Blondie (Clint Eastwood) koji je sklopio neobičan partnerski odnos s meksičkim banditom Tucom (Eli Wallach), za kojim je raspisana tjeralica. Kad se ipak ne uspiju dogovoriti, Blondie i Tuco se razdvoje i u međuvremenu saznaju za skriveno bogatstvo te ga, svaki vlastitim putem, odluče tražiti.

Sergio Leone je svoju trilogiju vidio kao crnohumornu western satiru, čime je opravdavao činjenicu da je pretjerano nasilna – Divlji zapad i je nastao na nasilju koje su provodili donekle priprosti muškarci. Ironizacijom klasičnih žanrovskih konvencija, Leone je stvorio vlastite, a film je do danas ostao zapamćen po jedinstvenom stilu, oštrim krupnim kadrovima, monumentalnim krajolicima i fenomenalnoj glazbi Ennija Morriconea.

Bilo jednom na Divljem zapadu (Once Upon a Time in the West, Sergio Leone, 1968.)

Kad se na osamljenoj željezničkoj postaji u Arizoni, sa zakašnjenjem, zaustavi vlak iz Flagstonea, putnika s usnom harmonikom (Charles Bronson) dočekuju trojica revolveraša, a on ih u obračunu sve ustrijeli. U međuvremenu, Brett McBain (Frank Wolff) sa svojom djecom na udaljenoj farmi priprema gozbu u čast dolaska svoje nove supruge, ali im na imanje upadne banda koja ubije čitavu obitelj. Nakon što stigne iz New Orleansa, Jill McBain (Claudia Cardinale) doznaje za ubojstvo i naslijedi suprugovu zemlju.

Bilo jednom na Divljem zapadu (Once Upon a Time in the West) je epski špageti western redatelja Sergia Leonea, a snimljen je prema priči koju su, zajedno s Leoneom, osmislili slavni Dario Argento (Pakao, Suspiria) i Bernardo Bertolucci (Konformist, Posljednji tango u Parizu). Osim s motivima iz niza klasičnih westerna – od Tragača Johna Forda do Točno u podne Freda Zinnemanna – Bilo jednom na Divljem Zapadu se ističe impresivnom mizanscenom, intenzivnim krupnim planovima i antologijskom glazbom Ennija Morriconea.

Divlja horda (The Wild Bunch, Sam Peckinpah, 1969.)

Divlja horda (The Wild Bunch) je nastala kao odgovor Sama Peckinpaha na manjak realističnosti u dotadašnjim izdancima žanra, a ostala je posebno zapamćena po svojim naturalističkim prikazima nasilja. Ikona klasičnog westerna, John Wayne, je rekao da se radi o filmu koji je „razorio mit o starom Zapadu“. U vrijeme kada je tradicionalni Divlji zapad na umoru, banda sredovječnih razbojnika, nazvana Divlja horda, pod vodstvom Pikea Bishopa (William Holden) u svom posljednjem pohodu opljačka banku u malenom teksaškom gradu, ali plan vrlo brzo krene po zlu i suprotstave im se naoružani građani. U krvavom se sukobu banditi jedva izvuku, a zatim bježe u Meksiko.

U središtu Divlje horde je muško prijateljstvo, a ističe se svojim brzim tempom, kratkim kadrovima i korištenjem slow motiona. Također je poznato da su mnoge scene bile improvizirane i da se Peckinpah na snimanju, osim s filmskom kućom Warner Bros. koja je film producirala, svakodnevno sukobljavao i s glavnim glumcima.

Kockar i bludnica (McCabe & Mrs. Miller, Robert Altman, 1971.)

U teoriji nazivan revizionističkim westernom i antiwesternom, Kockar i bludnica (McCabe & Mrs. Miller) je slobodna interpretacija romana McCabe američkog pisca Edmunda Naughtona iz 1959. godine. Radi se o filmu koji je vrlo promišljeno dekonstruirao američki mit i ideološke postavke prisutne u klasičnom westernu. Samim postavljanjem nemoralnog varalice i psihički ne sasvim stabilne prostitutke u ulogu protagonista te stvaranjem realistične slike vremena koje obiluje razbojnicima i oportunistima, Robert Altman se kritički referirao na suvremeno američko društvo ranih sedamdesetih godina.

Profesionalni kockar John McCabe (Warren Beatty) se, dolaskom u maleno rudarsko naselje Presbyterian Church, poslovno udruži s pridošlom skitnicom i prostitutkom Constance Miller (Julie Christie), a kad im se posao počne razvijati oni postanu metom predstavnika rudarske tvrtke. S osloncem na fragmentiranu naraciju i realističnu poetiku, film se bavi otuđenjem i ljudskom patnjom uslijed kapitalizma.

Nepomirljivi (Unforgiven, Clint Eastwood, 1992.)

Nepomirljivi (Unforgiven) se u teoriji nazivaju antiwesternom budući da se radi o filmu koji je Divljem zapadu pristupio s poražavajućom dozom realizma i bez nostalgije, a ujedno i o jednom od najboljih filmova duge i impresivne karijere Clinta Eastwooda. U središtu radnje je sredovječni William "Bill" Munny koji je jednom davno bio zloglasan i opasan revolveraš te čiji lik utjelovljuje sam Eastwood. Mnogo je vremena prošlo, a Munny je u međuvremenu postao oronuli farmer kojem čak niti poslovi oko farme ne idu od ruke. Ipak, kada mu se na imanju pojavi mladić koji mu ponudi unosan posao, Munny ga prihvati i sa starim se prijateljem Nedom Loganom (Morgan Freeman), veteranom iz građanskog rata, uputi u lov na razbojnike.

U Nepomirljivima, Divlji zapad je mjesto na kojem dobro i zlo više nisu transparentni, a sve su strane jednako pogođene nasiljem i željom za osvetom. Dekonstrukcijom američkog mita, film kritički artikulira njegovo moralno licemjerje, sveprisutno u američkoj povijesti koliko i u povijesti žanra. Elementi klasičnog westerna i dalje postoje, od usamljenog kauboja do istjerivanja pravde, ali im se pristupa na realističan način, jednako kao i likovima koji nisu tek dobri ili loši, nego su jednostavno ljudi.

Nema zemlje za starce (No Country for Old Men, Joel i Ethan Coen, 2007.)

Snimljen prema istoimenom romanu američkog pisca i dramatičara Cormacka McCarthyja, Nema zemlje za starce (No Country for Old Men) je  neowestern koji se bavi banalnošću zla i nepredvidivim putevima sudbine. Film koji, u opusu Joela i Ethana Coena, najviše dijeli s filmovima Krvavo jednostavno (Blood Simple) i Fargo, je redefinirao ključne karakteristike neowesterna apsolutnom dekonstrukcijom heroja, maskuline figure kauboja te koncepta dobra i zla. U Nema zemlje za starce, pobjednika nema, kao ni smisla.

U središtu radnje su tri lika isprepletena u međusobnoj potjeri – moderni kauboj Llewelyn Moss (Josh Brolin), šerif pred umirovljenjem Ed Tom Bell (Tommy Lee Jones) i profesionalni ubojica s nepoznatim podrijetlom Anton Chigurh (Javier Bardem). Nema zemlje za starce je liričan i meditativan film u kojem je najavljen neki novi Divlji zapad s nekim novim zakonima koje ostarijeli šerif ne može razumijeti niti pobijediti. Osim westerna, film ima I elemente naturalističke triler-drame, a mračnu tematiku podržava potpuni nedostatak filmske glazbe.