Džez i klasična djela sve su sličniji pop glazbi
Djela 'ozbiljnih' glazbenih pravaca sve više nalikuju pjesmama drugih žanrova, a njihove strukture i harmonije s godinama postaju sve sličnije
Od sredine 20. stoljeća klasična i džez glazba postaju sve jednostavnije i ujednačenije pa su sad po složenosti bliže žanrovima poput popa i rocka, tvrdi najnovija studija istzraživača Sveučilišta Tuscia, objavljena u časopisu Scientific Reports. Autori sugeriraju da digitalizacija glazbe utječe na skladanje različitih žanrova olakšavajući umjetnicima pristup snimljenoj glazbi i crpljenje inspiracije iz nje. Prethodna istraživanja sugerirala su da su popularni tekstovi pjesama i melodije postali jednostavniji posljednjih godina, a sad ispada da su na sličan način pogođeni i "složeniiji" žanrovi.
Talijanski istraživači do tog su zaključka došli analizom melodija i harmonija 21.480 pjesama i skladbi napisanih između 1600. i 2021. Otkrili su da se složenost klasične glazbe povećavala i smanjivala u raznim točkama prije 1900. godine, ali i da je njena složenost značajno opadala tijekom 20. stoljeća. Slično tome, složenost džez skladbi dosegla je vrhunac 1950-ih i 1960-ih, ali je nakon toga i ona u konstantnom padu.
Nije sve u harmoniji
Sveukupno, klasična i džez djela s početka 20. stoljeća bila su složenija od pop, rock, elektroničkih ili hip-hop pjesama iz cijelog stoljeća, zapažaju istraživači. Međutim, nakon sredine prošlog stoljeća složenost klasike i džeza sve više nalikuje pjesmama drugih žanrova, a njihove strukture i harmonije postaju sve sličnije.
Autori navode da njihovi nalazi možda ne impliciraju pad glazbene kreativnosti i napominju da nisu procijenili druge elemente glazbene složenosti, poput tekstova, produkcije, dizajna zvuka i kulturnog konteksta. Oni nagađaju da se i glazbene karakteristike izvan harmonije sve više koriste za izražavanje složenosti u pisanju pjesama i skladanju pa buduća istraživanja namjeravaju posvetiti analizi više aspekata strukture pjesama, uključujući melodiju, lirski sadržaj i takt.
