Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je još prošle godine predložila uvrštenje ovisnosti o računalnim igrama (gaming disorder) u nacrt najnovije verzije Međunarodne klasifikacije bolesti (međunarodnog standarda za dijagnosticiranje i liječenje zdravstvenih stanja, ICD), a glasovanje prošloga tjedna je tu odluku i službeno potvrdilo.

Prema glasnogovorniku WHO-a, odluka je temeljena na uvidu u dovoljan broj znanstvenih dokaza i predstavlja konsenzus zdravstvenih stručnjaka iz cijelog svijeta, koji ovisnost o gejmnigu definiraju kao "…obrazac ponašanja karakteriziran oslabljenom samokontrolom i davanjem prioriteta igranju igara nad drugim dnevnim aktivnostima, uključujući posao, školu i održavanje socijalnih kontakata tijekom najmanje godinu dana“.

Opsesivno-kompulzivno igranje

Većina stručnjaka koji su analizirali epidemiološka i opservacijska istraživanja o ponašanju gejmera, smatra da patološka opsjednutost računalnim igrama zaista zaslužuje ovakvu zasebnu dijagnozu jer se dovoljno razlikuje od opsesivnog korištenja Interneta i društvenih medija, online kockanja ili kompulzivne online kupovine. Međutim, nisu svi stručnjaci suglasni o tome da je opsesivni gejming različit od drugih ponašanja temeljenih na internetu ili pametnim telefonima.

Kriteriji koje je WHO koristio u klasificiranju ovisničkog gejminga slični su kriterijima koji se koriste za definiranje ostalih ovisnosti: da bi se neko ponašanje proglasilo ovisničkim, mora u toj mjeri postati životni prioritet da stavlja u drugi plan ponašanja i navike koje su bitne za zdravlje.

Neki istraživači smatraju da postoji premalo kvalitetnih studija o  gejming-kulturi i da nije proveden dovoljan broj istraživanja o psihološkim posljedicama igranja da bi se ekstenzivno igranje na računalu moglo definirati kao patološki oblik ponašanja.

U kontekstu cyber-kulture

Michelle Carras, nezavisna istraživačica javnog mentalnog zdravlja koja je objavila više zapaženih istraživanja o ponašanju u računalnim igrama, ističe kako neki oblici gejmerskog ponašanja zaista mogu biti problematični, ali da većina WHO-ovih istraživanja nije bila usmjerena isključivo na gejming, već i na opće korištenje interneta i drugih oblika komunikacije putem računala i pametnih telefona, te stoga nisu pouzdane za procjenu izoliranog učinka gejminga na ponašanje korisnika računala.

"Problem s kompjutorskim igrama i novim računalnim medijima je u tome što su oni dio drukčije, nove kulture", kaže Carras, koja i sebe ubraja u gejmere. "No, kliničari pristupaju gejmerskom ponašanju s pozicija klasičnih, starih medicinskih normativa i definicija ovisnosti, a ne iz konteksta zasebne, nove kulture." Kao primjer ističe kako igranje ne znači nužnu izolaciju od vanjskog svijeta, već vrlo često predstavlja specifičan, suvremeni oblik druženja i socijalizacije.

Bilo kako bilo, 'gaming disorder' je odnedavno medicinski definiran i klasificiran, pa se neki među nama mogu hvaliti kako napokon imaju - službenu dijagnozu.

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.}