Otkriveni uzroci pada američkog F-35 u svibnju ove godine

Splet softverskih, hardverskih i fizioloških čimbenika doveo je do trećeg gubitka zrakoplova iz serije F-35 na trenažnom letu u svibnju ove godine

Sandro Vrbanus subota, 10. listopada 2020. u 16:41

Lockheed Martinov borbeni zrakoplov, F-35A Lightning II, ovoga je svibnja pao u blizini zračne baze Eglin na zapadu Floride. Incident se dogodio prilikom slijetanja, no pilot se na vrijeme bio katapultirao i spasio, dok je oko 176 milijuna dolara vrijedan mlažnjak potpuno uništen. Ovoga tjedna objavljen je i službeni rezultat istrage tog slučaja, koji otkriva uzroke pada najnaprednijeg, ali još uvijek problematičnog, američkog borbenog zrakoplova.

F-35A u ovom je slučaju, stoji u izvješću, poletno-sletnoj pisti prilazio prevelikom brzinom, od 202 čvora (374 km/h), odnosno oko 50 čvorova (93 km/h) više nego je propisano za slijetanje, uz napadni kut za oko 8 stupnjeva premalen (izmjereno je tek 5,2°). Za ovo je odgovornost stavljena na umor pilota i činjenicu da nije isključio sustav koji održava brzinu na minimalnih 202 čvora.

Sve što je moglo, pošlo je po zlu

Prilikom takvog nepravilnog slijetanja došlo je do odbijanja zrakoplova od piste, a pilot je odmah pokušao poletjeti i ponovo pokušati slijetanje ("go-around"), te je dodao snagu i povukao palicu u želji da ponovno poleti. Pritom kormilo visine nije bilo u položaju za penjanje, za što izvješće krivi elektroniku zrakoplova koju je zbunilo odbijanje od piste.

Da stvar bude gora, napredna kaciga s informacijskim zaslonom u vrijeme slijetanja bila je nepravilno smještena na glavi pilota, pa mu je projicirala informacije koje je on protumačio na krivi način. Kako se sve dogodilo u najgorem mogućem trenutku i za reakciju su mu ostale samo sekunde, pilot je odlučio katapultirati se.

Splet okolnosti u kritičnim trenucima doveo je, dakle, do još jednog gubitka mlažnjaka serije F-35. Nakon ovog incidenta istražitelji nisu iznijeli preporuke kojima bi se sličan događaj mogao spriječiti u budućnosti. Ipak, napominju da simulatori za obuku pilota ne daju dovoljno točne informacije o ponašanju ovih zrakoplova, odnosno da dozvoljavaju slijetanje poput ovog i oporavak nakon "odbijanja" na pisti – što, vidimo, u stvarnosti ne prolazi.