Globalna ulaganja u proizvodnju električne energije porasla su za gotovo 70 % u posljednjem desetljeću, dosežući bilijun dolara godišnje, dok su se ulaganja u mrežu popela na 400 milijardi dolara. U eri podatkovnih centara gladnih energije, zemlje diljem svijeta utrkuju se u postavljanju solarnih panela i vjetroturbina. No, pojavilo se jedno neočekivano usko grlo: zastarjele električne mreže koje ne mogu podnijeti toliku snagu.

U Sjedinjenim Američkim Državama, desetljećima stari dalekovodi krive se za ometanje novih energetskih projekata. U Europi je veliki prekid opskrbe u Španjolskoj u travnju naglasio kako nagle promjene u snazi mogu preopteretiti sustav. U međuvremenu, kinesko postavljanje ultravisokonaponskih dalekovoda sada se smatra ključnom prednošću u utrci za umjetnom inteligencijom.

Prema Međunarodnoj energetskoj agenciji dok su globalna ulaganja u proizvodnju struje skočila na bilijun dolara godišnje, potrošnja na mrežu porasla je na samo 400 milijardi dolara.

Upozoravajuća priča iz Velike Britanije

Prema pisanju WSJ-a Ujedinjeno Kraljevstvo nudi primjer za oprez. Britanija je izgradila ogromnu mrežu vjetroelektrana i solarnih farmi te proizvodi veći udio energije iz obnovljivih izvora od većine zemalja svijeta. Međutim, nije izgradila dalekovode potrebne za prijenos sve te čiste energije. Britanska mreža nije doživjela veliku nadogradnju još od šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je rastuća popularnost hladnjaka i perilica rublja naglo povećala potražnju za električnom energijom. Zemlja se sada upušta u skupu izgradnju, što izaziva bijes javnosti zbog estetski neprivlačnih stupova i potencijalne štete za šišmiše, puhove i druge lokalne divlje životinje.

Na kocki je sposobnost Britanije da iskoristi procvat umjetne inteligencije i osigura poslove i ulaganja koja dolaze s njim, kao i da smanji račune za struju kućanstvima. National Grid ulaže ekvivalent od oko 40 milijardi dolara za nadogradnju britanskih energetskih mreža tijekom sljedećih pet godina u projektu nazvanom "The Great Grid Upgrade". No, nadogradnje mreže i povezani troškovi dodatno opterećuju račune za struju, koji su već među najvišima na svijetu. Prosječno britansko kućanstvo platilo je gotovo 1.500 dolara za struju prošle godine, što je više nego dvostruko u odnosu na 2008. godinu, pokazuju vladini podaci. To je blizu iznosa od 1.700 dolara koliko američka kućanstva plaćaju godišnje za potrošnju tri puta veće količine električne energije.

Zastarjela infrastruktura stvorila je goleme poremećaje na energetskom tržištu. Vjetroelektrane uz obalu Škotske daleko su od potrošača na naseljenom jugu, a njihov neprekidan rad riskira preopterećenje mreže. Ujedinjeno Kraljevstvo je u godini do ožujka platilo proizvođačima energije 2,3 milijarde dolara da ne proizvode električnu energiju, a taj će račun u nadolazećim godinama vjerojatno rasti. Nedostatak kapaciteta mreže znači da postoji usko grlo za zelenu energiju. Želite izgraditi novu vjetroelektranu ili jedinicu za pohranu baterija? Stanite u red. Za dobivanje priključka na mrežu čeka se pet do deset godina.

Od ugljena do vjetra: Korijeni problema

Korijeni problema s mrežom sežu u 19. stoljeće i početak izgradnje britanske opskrbe električnom energijom. Povijesno gledano, većina struje u Ujedinjenom Kraljevstvu dolazila je iz termoelektrana na ugljen u središtu zemlje, odakle se prenosila diljem otoka. Britanija je prošle godine zatvorila svoju posljednju termoelektranu na ugljen, nekih 142 godine nakon otvaranja prve takve elektrane na svijetu. Prijelaz na obnovljivu energiju potpuno je preokrenuo način na koji Britanija dobiva svoju energiju.

Danas je vjetar primarni izvor proizvodnje električne energije, doprinoseći otprilike trećini ukupne opskrbe zemlje. No, velik broj vjetroelektrana nalazi se u Škotskoj, što znači da regija proizvodi daleko više energije nego što joj je potrebno i mora je prenositi prema jugu, gdje je većina potražnje. Trenutna infrastruktura nije dovoljna za transport tolike količine energije. "Ako ste upravo izgradili sjajnu novu vjetroelektranu na sjeveru Škotske, a mi nemamo mrežu koja se proteže toliko daleko, nikakva vam tehnologija ne može pomoći. Morate izgraditi novi dalekovod", rekao je Steve Smith, glavni direktor za strategiju i regulaciju u National Gridu.

Dodatni problem je što proizvodnja iz novih solarnih panela i vjetroturbina ovisi o vremenskim prilikama, koje se ne poklapaju uvijek s potražnjom. U prošlosti je operater mreže mogao koordinirati s termoelektranama na ugljen kako bi povećao proizvodnju kada je znao da će se Britanci vraćati kući s posla i početi paliti svjetla i televizore. Ali vjetar ne prima upute o tome kada treba puhati.

Potpuno modernizirana distribucijska mreža udaljena je godinama. Izgradnja novog dalekovoda može potrajati i do desetljeća, pri čemu se većina tog vremena troši na konzultacije s lokalnim zajednicama i osiguravanje raznih dozvola. Novi prijenosni stupovi, lokalno poznati kao piloni, nisu uvijek dobrodošli, a prigovori lokalnih stanovnika i organizacija za zaštitu prirode postali su velika prepreka ubrzanju nadogradnje. Britanski izazov služi kao lekcija svima: tranzicija prema zelenoj budućnosti zahtijeva ne samo izgradnju novih izvora energije, već i jednako ambicioznu modernizaciju kičme cijelog sustava, same električne mreže.