Mirne duše možemo reći da smo od izlaska prvog Total Wara davne 2000. godine do danas zaigrali sve nastavke koje je taj plodonosni serijal do sada dobio. Bilo je tu uspona i padova, no osnovna formula nije pretjerano mijenjana, već konstantno nadograđivana. Izlaskom novog izdanja sufiksa Saga, ujedno je započet i podserijal koji će se poglavito baviti manjim, “lokalnim” ratovima, ali i uz nešto jednostavniju igrivost, za koju nismo sigurni hoće li ostati isključivo vezana uz Sagu, ili će, pak, biti primijenjena i na regularna izdanja kao što je nadolazeći jesenski hit Total War: Three Kingdoms.

Kako god bilo, Thrones of Britannia vodi nas na otočje Britanije, gdje je kralj Afred uspješno zaustavio pljačkaške pohode Vikinga, no ne i ambicije brojnih kraljeva koji su krenuli u pohod na susjedna područja. Igračima je na izbor deset frakcija, od kojih svaka dolazi s unikatnim jedinicama, i samim time, stilom borbe. Barem što se tiče igrača, jer to ne vrijedi za računalo protiv kojeg igramo, obzirom na to da će koristiti iste taktike, bez obzira na formacije na terenu. Umjetna inteligencija baš i nije pretjerano pametna te kao da joj je svejedno vodi li Vikinge, koji imaju najbolje pješaštvo za prve linije, ili, primjerice, Velšane, čija su specijalnost dalekometni strijelci.

Općenito, nakon početnog uhodavanja, vrlo je lako proniknuti u primjenjive taktike, a posebno nam se svidjelo to što je vojskovođe, ujedno i najjače jedinice općenito, najpametnije koristiti u prvim redovima. Sam izgled tog dijela igre iznimno je impresivan, i usudili bismo se reći, vjerojatno najbolji do sada, s mnoštvom detalja, pogotovo na vojnicima ukrašenima lančanim oklopima, krznenim plaštevima i masivnim štitovima, uz adekvatne ornamente. Dodatni ugođaj bitkama daje zvučna komponenata pri srazu ovećih vojski, kada se uz topot nogu, iz stotina grla ore bojni urlici, što sve stvara nevjerojatnu buku, isprekidanu udarcima metala o metal.

Kampanja nas stavlja na masivnu mapu podijeljenu na provincije, a svaka od njih ugošćuje jedno glavno naselje, koje možete prepoznati po zidinama, te niz manjih koja nemaju vlastitu pasivnu obranu i praktički su nebranjiva. Upravo u njima leži tajna uspjeha svakog ratnog pohoda, jer donose prijeko potrebne zlato i hranu za podršku vojskama. Defenzivni igrači to neće gledati dobronamjerno, s obzirom na to da je za jačanje ekonomije u osvojenim područjima potrebno ulagati prijeko potrebne resurse u građevine, što samo za sebe traje dugo, pa je agresivnije igranje imperativ. S manjim vojskama ili, pak, samim generalom, prošećite po protivničkim naseljima i u nekoliko poteza ste im osakatili ekonomiju i svoju značajno poboljšali, što će dovesti do jačanja vaše vojske i slabljenja suparničke. Regrutacija je također pojednostavljena i jedinice se odmah pojavljuju u sastavu, iako moramo napomenuti oslabljene, i za dosezanje pune snage trebaju nekoliko poteza, iako ih je moguće i spajati u manji broj jačih grupa.

Pridošlicama u Total War takvo će se pojednostavljivanje svih elemenata (primjerice, kultura i religija su izbačene) vrlo vjerojatno svidjeti, no i oni će nakon nekoliko pobjeda osjetiti zamor i nedostatak dubine. Mi ćemo radije vrijeme do Three Kingdoms kratiti odličnim Warhammerom 2.