World of Warcraft čudna je biljka koja uspijeva opstati od 2004. godine. Zasigurno nije bio prvi MMO koji je svijet vidio, ali svakako je za mnogobrojne igrače bio ulaznica u svijet masovki koje imaju prednosti nad ostalim naslovima drugih žanrova, ali i velike mane poput nužnog stalnog priljeva novih sadržaja, kako stari ne bi prebrzo dosadili. Tim više što se u igre ove orijentacije ulažu velika inicijalna financijska sredstva, kako u sam razvoj, tako i na održavanje infrastrukture i daljnja poboljšanja nakon izlaska, uz očekivanja developera da će potrajati godinama. Mnogima to nije pošlo za rukom, no World of Warcraftu očito jest, jer se prašina oko nove, sedme po redu ekspanzije, ne sliježe još od najave.

Ranije smo fanatično slavili izlazak svakog dodatka, no sam Blizzard tijekom godina nas je naučio oprezu. Naime, ako se prisjetimo The Burning Crusadea ili, primjerice, Wrath of the Lich Kinga, koji nam je onako usput bio i ostao najbolji i vremenski najigraniji dodatak nakon izvornog WoW-a (o broju sati/dana nećemo, čitaju ovo i naši najbliži), u misli nam automatski uskaču pamtljiva sjećanja i epske situacije koje i dandanas prepričavamo u društvu istomišljenika. S druge strane, imamo jedan Cataclysm i Warlords of Draenor kao primjere dodataka kojih smo se zasitili nakon otprilike mjesec dana, i vratili im se tek uoči izlaska naredne ekspanzije. S Legionom, posljednjim dodatkom, to nije bio slučaj.

Bolje od očekivanja

Legion je, naime, bio odličan i potpuno drugačiji od prethodnika (Warlords), nudeći svako malo svježe sadržaje koji su igrače držali na stalnoj vezi s njihovim virtualnim avatarima, zbog čega smo vrlo oprezni s prognozama glede svježe ekspanzije Battle for Azeroth. Kao da na ekspanzijama rade dva tima pa svaka druga podbaci, o čemu smo nakon njuškanja pronašli tračeve/nagađanja na Internetu, iako Blizzard tako nešto nikada nije potvrdio. Uvidom u finalno izdanje novog dodatka ipak smatramo kako to nije u potpunosti istina jer je on odlično koncipiran i djeluje vrlo svježe.

Sve čega smo se dotakli, bilo da je riječ o istraživanju samih područja nakrcanih nebrojenim zadacima, instancama ili tročlanim “otočkim ekspedicijama”, oduzimalo nam je više vremena no što smo se nadali, a Warfrontse do predaje ovog teksta nismo imali priliku iskušati jer bi, prema glasinama, trebali zaživjeti tek početkom rujna. Riječ je o preradi klasičnog RTS-a Warcraft, u kojem dvadeset igrača surađuje u izgradnji baze i njene obrane od računalom vođenih protivnika. Trenutačno je najavljen samo jedan scenarij, Battle of Stromgarde, koji smo imali priliku iskušati u beti, i toplo se nadamo da će ih biti više jer djeluje prilično repetitivno. Možda se u međuvremenu nešto promijenilo, no kako smo rekli, nismo bili u prilici provjeriti.

Samu priču nećemo opisivati jer smo je se dotakli u najavi, već ćemo samo kratko reći kako se sukob Horde i Alijanse ponovno rasplamsao te da imamo dojam kako je Blizzard ovom ekspanzijom u velikoj mjeri išao na ruku igrača Alijanse. Naime, ta frakcija ima razloga za rat i osvetu, a oni koji igraju Hordu u sivoj su zoni. Slijepa poslušnost suludim planovima Lady Sylvanas Windrunner je bedastoća, tim više što nam je ona uvijek bila neka vrsta inspiracije i općenito pozitivac. Također, sami zadaci i općenito njihov koncept, za “dobre” momke (i cure) bolje su napravljeni. Konkretno, tijekom igranja Alijanse dobili smo osjećaj da igrači nisu usko vezani uz pravocrtni napredak i rješavanje nekolicine zadataka da bi prešli na drugu grupu nekoliko centimetara dalje na mapi, već je sloboda izbora mnogo veća. Čak i sam izgled krajolika svake od tri nove zone, koliko je svaka frakcija dobila, ide u korist Alijanse i realno, više nam se sviđa ta raznovrsnost.

Potraga za Azeriteom

Uz povećanje stupnja razvoja likova, na 120. razinu vezana je i nova oprema koju pronalazimo tijekom napretka, a glavni njezini dijelovi su pak u vezi s Azeriteom, novim resursom koji zamjenjuje “artifact power” iz prethodnog dodatka. Njime je moguće “otključati” određene sposobnosti, ovisno o odabranoj specijalizaciji, i time povećati učinkovitost u borbama, čime praktički povećavate razinu same opreme. Doduše, neki traitovi koji iz toga proizlaze prilično su glupavi i beskorisni, a drugi djeluju prejako, što će svakako biti jedna od tema naknadnih balansiranja igrivosti.

Profesije su kao i ranije dobile nove recepte i sada su podijeljene u kategorije prema ekspanzijama, što je zgodna stvar, razina opreme i statistike općenito su još jednom reducirani zbog lakšeg praćenja i usporedbe manjih brojki, klasama su izmijenjeni talenti, od kojih neki i prilično drastično, što traži navikavanje, a tenkovi sada, prema službenim navodima, generiraju i do 75 posto manje prijetnje na protivnicima, zbog čega su instance nešto izazovnije, u što smo se uvjerili iz prve ruke. Nije kao u vanilli, ali je blizu zlatnim vremenima kada su “DPS-eri” dobro pazili na to da napadaju samo označene mete.

Kao što su nas i prethodne ekspanzije naučile, čitav svijet se ravna prema našem stupnju razvoja, bez obzira na to u kojem se području nalazili. Kad ih već spominjemo, recimo da ćemo njima krstariti “pješice” te će let, kao i u Legionu, biti potrebno otključati određenim dostignućima, što uključuje naporno grindanje reputacija s određenim frakcijama, ali sve je to dio World of Warcrafta kojem se uvijek iznova vraćamo, bez obzira na godine.

Battle for Azeroth nije, barem u ovom stadiju, najbolja ekspanzija za WoW, ali zadovoljit će vjerne sljedbenike, uz nadu da će politika stalnih nadogradnji iz Legiona biti primijenjena i na nju. Bez nje, ponovit će se slučaj Warlordsa, što kao ovisnici o ovoj masovki definitivno ne bismo voljeli vidjeti, no zasad imamo što raditi i uživati u novom poglavlju omiljene zabave.