Daleko od toga da igara na temu Battlestar Galactice nije bilo, no sve su redom bile takvi podbačaji da nam se u trenutku pisanja ovog teksta teško bilo prisjetiti ikojeg uratka koji bi po nečemu ipak bio zapažen. Pomalo je čudno da ova franšiza, bez obzira na horde sljedbenika, nije imala kvalitetnog predstavnika u svijetu videoigara, koji je idealan za prezentaciju svih onih drama i svemirskih bitaka koje smo gutali bez daha i s nestrpljenjem čekali novi nastavak, bez obzira na to govorimo li o serijalu s kraja sedamdesetih, koji se čak prikazivao na tadašnjoj televiziji, ili, pak, o novom, koji je završio prije osam godina. Zna se da je u pripremi i novi film, no da ne duljimo, vratimo se povodu ovog članka, prvoj igri na temu Battlestar Galactice koja valja.

Premda se po nekim medijima navodi kako priča Battlestar Galactice: Deadlock prati seriju, to nije točno, s obzirom na to da opisuje događaje koji joj prethode i smješteni su tijekom prvog rata s Cyloncima, koji se samo spominje u nekoliko navrata. Na prvi pogled, pred nama je igra koja uvelike nalikuje na Homeworld, no s nekoliko bitnih razlika koje je čine posebnom. Naime, sama igrivost je potezna strategija te svakim potezom određujemo akcije svakog broda. Kapitalni brodovi su zasebni, baš kao i flote poznatih lovaca koje možemo lansirati s određenih klasa. Srećom, naša flota tijekom kampanje ne doseže enormne razmjere zbog kojih bismo ludjeli s postavkama prije odvijanja svake akcije, s obzirom na to da ih ima dosta.

Konkretno, uz opći smjer kretanja, čime ujedno određujemo brzinu, kao i ograničeno vertikalno kretanje, brodovi, ovisno o sposobnostima, mogu ispucavati navođene projektile, lansirati lovce, popravljati se ili im, primjerice, određujemo namjenu. Jednostavnim pomicanjem pokazivača na traci u lijevu stranu osnažujemo obrambene mehanizme, ili u suprotnom smjeru napadačke, što, pak, ovisi o situaciji. Kada smo zadovoljni izborom, klikom na kraj poteza na nekoliko sekundi, kreće akcija tijekom koje će se pred našim očima realizirati sve ono što smo zadali.

Svaki brod ima određene atribute te je taktiziranje s pozicioniranjem u odnosu na protivnika jednako važno kao i smjer u kojem mogu ciljati određenim oružjima. Upravo je taj dio i najzanimljiviji, s obzirom na to da smo u stalnom stanju uzbune, okretanja, izlaganja neoštećenih dijelova i, dakako, progona neprijatelja koji pokušavaju pobjeći, jer bez obzira na snagu, zamjetno je kako je brojnost ključni faktor za pobjedu. Ono što smo primijetili jest poprilična snaga lovaca, poglavito kolonijalnih, koji su jači od cylonskih, no i njih se valja čuvati jer veliki brodovi, izuzev dvije klase, protiv njih nemaju adekvatnu obranu. Ne pazite li i pustite protivnička dva-tri roja do vaših mrcina, bez problema će ih u nekoliko poteza uništiti, pa je preporuka prvo se pozabaviti malim nametljivcima.

Sama kampanja također je odlično koncipirana, i uz stalno uvođenje novih brodova i ostalih elemenata, natjerat će vas na ugađanje kolonijama kako bi vam proslijedile resurse i ostale u savezu. Premda smo generalno zadovoljni, moramo spomenuti odugovlačenje u bitkama s manje brodova, kao i isprazno, gotovo smiješno sučelje koje “krasi” igru izvan 3D akcije, kakvo smo viđali prije dvadesetak godina, no sumnjamo da će to smetati fanovima Battlestar Galactice, koji su na ovako nešto čekali godinama.