Sudovi se sve više okreću virtualnim postupcima, a porotnici koji vijećaju online mogu biti jednako pažljivi, angažirani i nepristrani kao i oni koji se sastaju licem u lice, barem tako tvrdi istraživanje članova Američkog psihološkog udruženja. Studija, objavljena u časopisu Law and Human Behavior, usporedila je porote koje su vijećale licem u lice i one koje su to činile putem laptopa. koristeći iste materijale za građanske parnice. 

Sličnosti i razlike

”Unatoč zabrinutosti da virtualni formati znatno smanjuju pažnju porotnika ili mijenjaju prirodu njihovih vijećanja, virtualni porotnici temeljito su obradili relevantne dokaze i čak uložili više truda u to“, tvrde istraživači Teksaškog sveučilišta u El Pasu u suradnji s kolegama sa sveučilišta Cornell i Exeter.

Porote uživo i one virtualne ponašale su se prilično slične. Glavne razlike bile su u tome što su virtualni porotnici općenito bili mlađi, imali su više fakultetskih diploma i vjerojatnije su radili puno radno vrijeme, otkrili su istraživači.

Kognitivni napor

Virtualni porotnici izvijestili su o većem kognitivnom naporu od porotnika uživo, ali su postigli slične rezultate na mjerenju znanja o slučaju, motivacije i emocionalnog angažmana. Porotnici uživo češće su prekidali jedni druge i raspravljali o nešto širem rasponu tema, ali ukupna duljina i kvaliteta vijećanja bili su gotovo isti.

Rezultati ukazuju na to da bi virtualna suđenja s porotom mogla biti razumna opcija kad sudski postupci uživo nisu izvedivi. To bi sudovima moglo pomoći da smanje zaostatke i ubrzaju procese bez ugrožavanja pravičnosti, zaključuju istraživači.