Astronomi s Yalea identificirali su objekt u dubokom svemiru koji su nazvali "beskonačna galaksija“ - struktura se zapravo sastoji od dvije galaksije koje su se nedavno sudarile (u trenutku koji mi promatramo – galaksije su zapravo udaljene od nas 8,3 milijardi svjetlosnih godina pa ono što sada u vidimo dogodilo se, dakle, davno prije nego je uopće formiran Sunčev sustav), formirajući, prema snimci teleskopa James Webb, „oblik koji podsjeća na matematički simbol beskonačnosti“ (donekle, i ako imate jako puno mašte…).

U srcu te formacije nalazi se supermasivna crna rupa (ok, krivi link…) smještena unutar gustog oblaka plina. Prema timu, otkriće može ukazivati na novi mehanizam nastanka crnih rupa, pružiti uvid u to kako su masivne crne rupe mogle postojati tako rano u povijesti svemira te možda predstavlja prvo izravno promatranje supermasivne crne rupe kratko nakon njezina rođenja.

Istraživači smatraju da je ovo najbliže dokazu kakav ćemo vjerojatno ikad dobiti. Najveće iznenađenje od svega bilo je što crna rupa nije bila locirana unutar bilo koje od dvije jezgre galaksija koje se spajaju, već u sredini – na mjestu dodira oboda galaksija.

Ovako stvorena upermasivna crna rupa je oko milijun puta masivnija od Sunca te 300 milijardi puta masivnija od Zemlje.

Otkriće također ima implikacije za tekuću raspravu o formiranju crnih rupa u ranom svemiru.

Jedna teorija – teorija "lakih sjemenki" – jest da su se male crne rupe formirale kada su se jezgre zvijezda urušile i eksplodirale. Naposljetku su se te "lake sjemenke" crnih rupa spojile u supermasivne crne rupe. Ta bi teorija, međutim, trebala iznimno dugo vremena da se ostvari. Webb teleskop već je identificirao supermasivne crne rupe koje su se pojavile u svemiru prerano da bi bile objašnjene teorijom "lakih sjemenki".

To ostavlja teoriju "teških sjemenki", koja sugerira da se puno veće crne rupe mogu formirati iz urušavanja velikih oblaka plina. Problem teorije "teških sjemenki" bio je što oblaci plina koji se urušavaju obično formiraju zvijezde.

Beskonačna galaksija, međutim, može pokazati kako ekstremni uvjeti – uključujući one u ranom svemiru koje sugerira teorija "teških sjemenki" – mogu dovesti do stvaranja crne rupe.

U ovom slučaju, dvije su se diskaste galaksije sudarile, formirajući prstenaste strukture zvijezda koje vidimo. Tijekom kolizije plin unutar tih dviju galaksija se sažima. To je možda dovoljno da se formira gusti čvor materije) koji se zatim urušio u crnu rupu.