Stoljećima se smatralo da je moćna faraonka Hatšepsut nakon svoje smrti bila meta osvete svog nećaka i nasljednika zbog mnoštva njenih razbijenih statua, što se tumačilo kao pokušaj brisanja povijesti, odnosno njenog brisanja iz javnog sjećanja.

Međutim, nova studija objavljena u časopisu Antiquity otkriva da to nije u potpunosti točno. Iako su mnoge Hatšepsutine statue namjerno razbijene, razlog njihova uništenja nema veze s njezinim spolom ili pokušajem brisanja njezina postojanja. Umjesto toga, statue su razbijene kako bi se "deaktivirale" i eliminirale njihove navodne nadnaravne moći.

Hatšepsut, koja je vladala Egiptom prije otprilike 3500 godina, i bila je poznata po naručivanju hrama u Deir el-Bahriju i po uspješnom putovanju u zemlju Punt, o kojoj se sada ne zna koja bi točno zemlja bila.

Bila je supruga i polusestra faraona Tutmozisa II. i trebala je služiti kao regentica svom posinku Tutmozisu III. Međutim, umjesto da bude regentica, postala je faraonka, dok je Tutmozis III. bio suvladar s ograničenom moći.

Nakon Hatšepsutine smrti, mnoge su njezine statue namjerno razbijene, uključujući i one na nalazištu Deir el-Bahri, gdje su arheolozi 1920-ih i 1930-ih pronašli razbijene ostatke njezinih statua zakopane u jamama. Vjerovalo se da su razbijene po nalogu Tutmozisa III. kao oblik odmazde. Međutim, nova studija sugerira da su te statue zapravo "ritualno deaktivirane" na isti način kao i statue drugih faraona.

Istraživanje je otkrilo da statuama nisu razbijena lica niti su im uništeni natpisi. Umjesto toga, bile su razbijene na vratu, struku i stopalima – što je uobičajeno kod statua drugih egipatskih faraona tijekom procesa koji moderni egiptolozi nazivaju "ritualnom deaktivacijom". Drevni Egipćani su kraljevske statue smatrali "moćnim i možda čak živim entitetima". Kada bi faraon umro, bilo je uobičajeno da se njegove statue deaktiviraju razbijanjem na slabim točkama.

Hatšepsut je doista pretrpjela kampanju progona – na mnogim spomenicima diljem Egipta, njezine slike i imena sustavno su uklanjani. Poznato je da je ovu kampanju progona pokrenuo Tutmozis III., ali točan razlog nije poznat.

Činjenica da su njezine statue u Deir el-Bahriju normalno deaktivirane, dok su slike i natpisi na drugim mjestima nasilno napadnuti, sugerira da progon koji je doživjela možda nije bio iz osobnih razloga.