Transplantacija mitohondrija za liječenje bolesti
Znanstvenici su razvili novu metodu za transplantaciju zdravih mitohondrija izravno u oštećene stanice, otvarajući put liječenju širokog spektra bolesti, od srčanih udara do neurodegenerativnih poremećaja.

Znanstvenici su postigli značajan napredak u staničnoj terapiji razvojem metode za učinkovito presađivanje mitohondrija, ključnih staničnih organela odgovornih za proizvodnju energije, izravno u oštećene stanice. Ovaj proboj, detaljno opisan u časopisu Knowable Magazine znanstvenom članku, predstavlja novi pristup liječenju stanja uzrokovanih mitohondrijskom disfunkcijom, koja je povezana s nizom bolesti, uključujući srčane udare, moždane udare, neurodegenerativne poremećaje poput Parkinsonove bolesti te općenito proces starenja. Korištenjem ovih "staničnih elektrana", istraživači se nadaju da će moći popraviti oštećena tkiva i obnoviti normalnu staničnu funkciju.
Nova tehnika uključuje izolaciju zdravih mitohondrija iz donorskih stanica, često iz pacijentovog vlastitog zdravog tkiva kako bi se izbjegao imunološki odgovor i njihovo isporučivanje u ciljano oštećeno područje. Jednom uneseni zdravi mitohondriji mogu nadomjestiti ili dopuniti oštećene, čime se ponovno pokreće proizvodnja stanične energije i pokreću procesi zacjeljivanja. Rani eksperimentalni rezultati pokazali su se iznimno uspješnima. U pretkliničkim modelima srčanog udara, ubrizgavanje zdravih mitohondrija u oštećeno srčano tkivo rezultiralo je značajnim poboljšanjem funkcije srca i smanjenjem ožiljnog tkiva.
Potencijalne primjene ove terapije su ogromne.
Osim u kardiologiji, istražuje se njezina upotreba u neurologiji za usporavanje ili zaustavljanje napredovanja bolesti koje uništavaju neurone.
Također, tehnika bi se mogla koristiti za ubrzavanje oporavka od ozljeda i poboljšanje ishoda transplantacije organa. Iako je tehnologija još uvijek u ranoj fazi i potrebna su daljnja istraživanja kako bi se osigurala njezina dugoročna sigurnost i učinkovitost kod ljudi, transplantacija mitohondrija predstavlja revolucionarnu promjenu paradigme u regenerativnoj medicini. Ona se odmiče od tradicionalnog pristupa lijekovima i usredotočuje se na popravak temeljnih staničnih mehanizama, nudeći nadu i za liječenje mnogih dosad neizlječivih stanja.