Biološka umjetna inteligencija za superiorne lijekove
Znanstvenici sa Sveučilišta u Cambridgeu razvili su biološku umjetnu inteligenciju koja spaja strojno učenje s ljudskim moždanim stanicama. Ovaj pristup omogućuje brže i učinkovitije otkrivanje lijekova za bolesti
Znanstvenici s britanskog Sveučilišta u Cambridgeu razvili su pionirski sustav koji integrira umjetnu inteligenciju s ljudskim moždanim stanicama, stvarajući ono što nazivaju "biološkom umjetnom inteligencijom" (biological-AI). Ovaj pristup ima potencijal drastično ubrzati proces otkrivanja novih lijekova i terapija za neurodegenerativne bolesti koje se dugo smatraju nelječivima, poput Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti i multiple skleroze.
Sustav se temelji na korištenju ljudskih moždanih stanica uzgojenih u laboratoriju, poznatih kao organoidi, koje oponašaju strukturu i funkciju ljudskog mozga. Ove minijaturne moždane strukture, razvijene iz matičnih stanica pacijenata, sadrže specifične genetske potpise njihovih bolesti. Istraživači su na te organoide postavili mikroelektrodne rešetke kako bi pratili i mjerili njihovu neuronsku aktivnost. Dobiveni podaci o električnim obrascima zatim se unose u algoritam strojnog učenja. Ovaj algoritam uči razlikovati zdrave od bolesnih organoida te može precizno predvidjeti kako će različiti lijekovi utjecati na bolesne stanice, čime se značajno skraćuje vrijeme potrebno za testiranje potencijalnih terapija.
Umjesto testiranja tisuća spojeva na životinjskim modelima, koji često ne odražavaju točno ljudsku biologiju, ovaj sustav omogućuje brzo virtualno testiranje na digitalnim modelima ljudskih moždanih stanica. Time se ne samo ubrzava istraživanje, već se i smanjuje ovisnost o životinjskim modelima.
Znanstvenici su već uspješno primijenili sustav za testiranje postojećih lijekova za epilepsiju i pokazali da može predvidjeti njihove učinke, potvrđujući valjanost pristupa. Krajnji cilj je stvoriti gotovo potpuno autonoman sustav koji može samostalno identificirati bolest, testirati lijekove i odrediti najučinkovitiju terapiju za pojedinog pacijenta.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature.
