- Samo mi nemojte pomagati, to je moja jedina želja – odgovorio mi je ovo osnivač tvrtke SeekandHit iz Splita, jedne od najprominentnijih tehnoloških tvrtki iz Dalmacije, specijalizirane za razvoj rješenja u digitalnom marketingu, na moj upit o tome što bi tražio od Vlade Republike Hrvatske i njezinog premijera kada bi ovaj bio zlatna ribica koja će mu sigurno ispuniti jednu njegovu želju. Samo se ne petljaj, ne uplići se, ne pomaži – u prijevodu – jer mi, nesposoban, beskoristan i neupućen svojim djelovanjem možeš jedino uzrokovati štetu.

Ovaj moj razgovor s poduzetnikom iz Splita odvijao se pred punom dvoranom mladih programera i IT-jevaca iz čitave Dalmacije, na FESB-u u Splitu, tijekom panel-rasprave koju sam moderirao krajem prošlog tjedna na DUMP Daysima, fantastičnoj developerskoj konferenciji koja okuplja čitavu tech zajednicu te regije. Ne moram posebno napominjati kako je odgovor osnivača SeekandHita izazvao oduševljenje i golem pljesak publike, kao i slaganje ostalih sudionika panela, također osnivača i/ili šefova iznimno uspješnih tehnoloških tvrtki iz Splita i okolice.

Dok se hrvatska vrhuška – po tko zna koji put – koprcala u nikad većem blatu jednako sramotnog, koliko i tužnog igrokaza upriličenog oko najnovijeg razotkrivanja uhljebničko-grabežljive prakse provedene kroz sučelje Hotmaila, ekipa iz tech zajednice cijeli je tjedan živjela jednim posve drugačijim, globalnim, uspješnim i prosperitetnim životom, ne mareći puno, a u slučaju mnogih iz te zajednice niti ne znajući za „aferu Hotmail“. Kada imaš tu sreću da ti se život vrti oko IT-ja, čini se, doista je jedino što možeš poželjeti od vlasti to da ti – naprosto – ne pomažu…

Konkretno, prošlog su se tjedna na tech sceni odvijala dva događaja kojima sam sa zadovoljstvom prisustvovao. Kako sam već rekao, u Splitu je DUMP Udruga mladih programera Dalmacije i ove godine organizirala dvodnevne DUMP Dayse, besplatnu konferenciju koja je, po mojoj procjeni, atmosferom i stilom najbliža „našem“ Bug Future Showu, s tom razlikom što je „regionalna“ (a ne „nacionalna“) i što je nešto uže specijalizirana, prema developerskoj tematici. I lani sam bio oduševljen s DUMP Daysima, ali ove godine je organizacijska ekipa otišla korak dalje – konferencija je bila sadržajnija, zabavnija, veća, kompletnija… Ugodno me iznenadila ležernost kojom se sve odvija, atmosfera zajedništva, pa i bezbrižnosti te, prije svega, izuzetno velik broj lokalnih tech firmi koje posluju sjajno i uglavnom sa stranim tržištem. Za dobar dio tih firmi, priznajem, nisam niti znao  - mlade su, nedavno osnovane, rastu super-brzo i „tuku se“ za talente. Najveći problem su im – kadrovi. Posla ima koliko hoćeš, osobito na globalnoj sceni, na kojoj, iz udobnosti pogleda „s ponistre na Šoltu“ djeluju.

Napisao sam ovo i nakon lanjskih DUMP Daysa, a sada još čvršće stojim iza te preporuke: ako ste programer ili ste student tehničkog usmjerenja ili ste IT-jevac bilo koje druge specijalnosti, DUMP Dayse biste svakako trebali uvrstiti u svoj raspored jer predstavljaju vjerojatno ponajbolju priliku za najrelevantniji mogući „networking“, ne samo u Dalmaciji, već i puno šire…

Kada je riječ o „networkingu“, mislim da ga je do savršenstva dovela zagrebačka tvrtka CROZ, na čijem sam događaju bio neposredno prije DUMP Daysa. Njihova konferencija QED 2018 (Quality in Enterprise and Development) održala se u Zadru, također prošli tjedan, a zamišljena je kao svojevrsni „team building“ za zaposlenike i partnere/klijente kompanije – dakle, zapravo, „community building“. Uz netipična predavanja i genijalne predavače iz svijeta glazbe, medicine, medija, psihologije i drugih grana koje tehnologija, naizgled, samo dotiče, CROZ je pružio tech ekipi koju okuplja priliku i za nešto doista posebno - pregršt druženja različitih generacijskih skupina. Na QED-u su nastupali – i kao predavači i sudionici – jednakopravno sedamnaestogodišnjaci s „fora“ idejama, kao i CEO tvrtke i „seniori“ s desetljetnim iskustvom, uz hrpu dobre glazbe, kvizova, znanja i tehnoloških inovacija.

Tech zajednica u Hrvatskoj, očito, živi svoj netipičan, neuklopljeni, ali kudikamo bolji život, bez ružnih i tužnih vijesti s televizije i portala. Kako su došli topliji dani, slijedi sezona evenata, konferencija, susreta i drugih događanja unutar te zajednice koji se doslovce odvijaju svakog tjedna, pa i češće. Posjetite barem neke od njih, osjećat ćete se – poput mene - puno bolje nego čitajući i gledajući kako se dijele ostavke, „iako nisu ništa krivi“…