Everspace 2 - Malo mjesta za pogreške

Nema nikakve sumnje da je pokretanje programa ranog pristupa Everspaceu 2 jedno od najboljih iskustava koje smo tijekom godina doživjeli s nebrojenim razvojnim inačicama, a i sama igrivost zaslužuje čistu peticu

Damir Radešić petak, 5. ožujka 2021. u 18:10
Everspace 2
Proizvođač/Izdavač Rockfish Games
Žanr Akcijska igra
Platforme PC, PS4, Xbox One
Datum izlaska 2022.

Naše zanimanje za pucačine u svemiru započelo je s pradavnim Descentom, jednom od prvih igara koje smo zaigrali u multiplayeru, a tijekom godina nagledali smo se svega i svačega. Pritom ciljamo na više akcijski orijentirane naslove, poput, primjerice, Freelancera, koji je u to doba bio pravo otkriće, ili, primjerice, roguelite Everspacea, u kojem smo do beskonačnosti ponavljali proces umiranja i ponovnih pokušaja. Potonji je ostvario više no solidan uspjeh, i igrači su, uz igrivost, hvalili upravo taj nepraštajući element, koji ih je izazivao na nove pokušaje nakon neuspjeha.

Pokretanjem kampanje na Kickstarteru za nastavak Everspacea, bilo je jasno da je ekipa Rockfish Gamesa odlučila krenuti nešto tradicionalnijom stazom Freelancera, što u vrijeme proceduralnog generiranja sadržaja nije baš najbolje dočekano. Dapače, pola milijuna eura, koliko su autori prikupili u kampanji na Kickstarteru, za samo je 50 tisuća više od zacrtanih 450 tisuća. Ne baš obećavajući početak, rekli bismo, no developeri su ostali vjerni svojoj viziji, i u siječnju pokrenuli early access program preko Steama, u koji smo se uključili bez pretjeranih očekivanja. Kako to obično biva kada se ničemu ne nadate, ne samo da nas je Everspace 2 oduševio, već ne možemo dočekati nove nadogradnje, iako to znači i resetiranje napretka i kretanje iznova, no taj dio nimalo nas ne smeta.

Prepoznatljiva mehanika

Everspace 2, kad su u pitanju same osnove, drugačiji je od prethodnika te nas vodi u priču o kloniranom pilotu kojem je ostala samo jedna prilika da otkrije vlastiti identitet i pobjegne iz dijela svemira, u kojem se zatekao i kojim vlada potpuno bezakonje. Nažalost, premda bismo očekivali svojevrsno grananje i nekoliko opcija dijaloga, što bi rezultiralo različitim posljedicama, razvoj osnove fabule odvija se pravocrtno pomoću animiranih međuscena, koje su preddefinirane i nepotpune. Naime, nekoliko ih se u kasnijem stadiju igre ponavlja, i očito je da na tom dijelu ima još posla, kao i na samim frakcijama. Koliko smo uspjeli zamijetiti, u planu su tri različite strane, kojima kao plaćenici možemo pristupiti i stjecanjem reputacije priskrbiti si određene benefite, no taj će dio igre, prema jasnoj napomeni, biti uvršten naknadno.

Prva misija tipična je školska te će nas naučiti osnovama koje valja usvojiti za uspješno preživljavanje, među kojima i sam fizikalni model letenja. Doduše, teško da on postoji jer kretanje je više nalik FPS-u nego kakvoj SF “simulaciji”. Drugim riječima, sve one finte, poput kretanja dok držimo pritisnutu zadanu tipku, i naglih izmicanja, prisutne su, uz posebne pohvale na račun upravljanja tipkovnicom i mišem, koje je, za divno čudo, mnogo elegantnije od kontrole broda gamepadom. Dobar dio te tvrdnje otpada na činjenicu da je prilikom samog letenja vrlo često potrebno petljati po inventaru i prilagođavati mogućnosti broda čak i u samim bitkama, a ostatak pripisujemo mnogo preciznijem ciljanju, jer manji protivnički brodovi i posebice dronovi, na dva su kilometra kao buhice, dok u bliskim borbama vrludaju i izlijeću izvan ekrana u sekundi.

Napredak donosi i bolju opremu, kojoj je moguće podizati stupanj razvoja kako bismo se lakše nosili sa sve jačim protivnicima, kao i kvalitetu. Za te postupke trebamo materijale koje pribavljamo uništavanjem protivnika, iz raznih sanduka, trgovinom, ili, pak, rastavljanjem opreme koja nam ne treba. Nažalost, unapređenje je moguće obaviti samo jednom, pa u nekom trenutku mora doći do zamjene, primjerice, omiljenog lasera na koji smo navikli, nekim drugim modelom koji imamo na skladištu, ili koji sami izradimo. Kad smo već kod opreme, brodove je moguće opremiti raznim dodacima, od botova koji će nam popravljati oštećenja, boljih izvora energije i štitova, kao i raznim vrstama oružja.

Nadogradivi leteći ubojica

Neka su oružja pogodnija za dalekometno napucavanje, neka za blisko, nekima, pak, treba zagrijavanje prije aktivacije, no sve ih veže podjela na učinkovitost protiv raznih vrsta zaštite protivnika, tako da ne postoji ultimativno za sve situacije. Osim primarnih i sekundarnih oružja, koja, ovisno o modelu, možemo istodobno imati na brodu i nekoliko, premda nije problem zamijeniti ih u letu, svaki brod moguće je opremiti posebnim uređajima, koji vrlo često znače prevagu u bitkama. Primjerice, u samom startu dobivamo mogućnost onesposobljavanja svih protivnika u određenom radijusu na desetak sekundi, što je vrlo zgodno za eliminaciju opasnijih, kao i mogućnost bijega velikom brzinom. Da stvar bude bolja, dodatne pogodnosti, poput primjerice, kraćeg, ali djelotvornijeg učinka, moguće je osobno ugađati, no valja ih koristiti oprezno, jer nakon korištenja treba proći neko vrijeme da ponovno budu iskoristivi. Ultimativna sposobnost, poput početnog spaljivanja svega pred sobom strujom (sjetite se dobrog, starog Palpatinea) s druge strane ne ovisi o vremenu, već se puni uništavanjem protivnika, a kako je njih nebrojeno, nismo je pretjerano štedjeli.

Za kraj smo ostavili polemiku glede izostanka roguelike elementa, što se fanovima prvog izdanja nije dopalo. Ukratko, nakon što poginemo, igra nas vraća na posljednju snimljenu poziciju, odnosno slijetanja u baze, ili ulaska u novo područje sa svim inventarom koji smo imali i ranije. Osobno, ne smatramo to nekim prevelikim nedostatkom, s obzirom na količinu sadržaja prisutnu čak i u ovom stadiju Everspacea 2, tim više što je ovako daleko pristupačniji širem krugu igrača. Kako god bilo, Everspace 2 pravo je otkriće, koje nam je potvrdilo da za takav oblik zabave nikada nećemo biti prestari.