Veliki su glazbeni studiji, okupljeni u američko udruženje glazbene industrije Recording Industry Association of America (RIAA), početkom ljeta tužili dvije AI kompanije, koje im danas predstavljaju konkurenciju. Tužbe su tada podignute protiv startupa Suno AI i Udio AI, a u njima se tvrdi da su oni neovlašteno iskoristili opsežan glazbeni katalog dostupan na Internetu kako bi naučili svoje algoritme stvarati glazbu.

Suno i Udio su servisi koji danas svakome omogućavaju svojih glazbenih uradaka, samo iz tekstualnih promptova i zadavanjem žanra, teksta i sličnih odrednica. U pozadini svega stoje napredni sustavi generativne umjetne inteligencije koji su morali biti trenirani na postojećim glazbenim materijalima, čime je (prema tvrdnjama tužitelja) došlo do povrede autorskih prava. Nedugo nakon podizanja tužbe protiv njih, stigao je i opsežan odgovor kompanije Suno, koji donosi njihov pogled na situaciju.

Što je fer?

Oni ne poriču da su AI algoritme trenirali na zaštićenom sadržaju, čak štoviše – ističu da su oni "poslušali" sve glazbene zapise dostupne na Internetu, koji su bili iole dobre kvalitete. Riječ je, kažu, o desecima milijuna pjesama čiji su ih vlasnici autorskih prava sada tužili, ali moguće i o brojnim ilegalnim kopijama pjesama. No, Suno argumentira da je riječ o poštenoj praksi korištenja (fair use), budući da su zapisi iskorišteni u pozadini tehnološkog procesa, nevidljivome javnosti ili bilo kome drugome. Iskorištene pjesme nije čuo nitko, nisu kopirane, već je samo AI sustav od njih naučio kako stvarati novu glazbu, koja ne krši autorska prava.

Suno dalje tvrdi da skladbe, koje izlaze iz njihovog generatora, ne koriste isječke postojećih pjesama, pa samim time ne oštećuju tužitelje ni na koji način. U prilog svojim tvrdnjama iznose dugogodišnju pravnu praksu iz SAD-a, prema kojoj nikad dosad, u područjima slika, igara, knjiga ili softvera, nitko nije osuđen za slično korištenje ulaznog sadržaja prilikom stvaranja originalnih proizvoda. Čak i ako njihova glazba "oponaša ili simulira" neko originalno djelo, i to je zakonski dozvoljeno, jer se niti jedan dio originala ne koristi izravno u "kopiji".

Dalekosežne posljedice presude

Odgovor udruženja RIAA na ovaj dopis oštar je. U njemu izdavači ponavljaju da "kršenje autorskih prava na razini cijele industrije nikako nije 'fair use'", odnosno da nema ničeg poštenoga u tome što netko "pokupi nečiji cjeloživotni rad i prepakira ga kako bi izradio konkurentski sadržaj". Sve što su tuženi trebali napraviti, tvrde izdavači, jest tražiti suglasnost za treniranje na njihovim materijalima.

Parnica je ovo koja će gotovo sigurno odrediti budućnost servisa kao što su Suno i Udio, ali moguće i svi ostali koji su bili trenirani na zaštićenim slikama, ilustracijama, video sadržajima i slično. No, mogla bi odrediti i budućnost generativne umjetne inteligencije i njezine "kreativnosti" u cjelini. Je li proces učenja kroz strojno "slušanje" glazbe drugačije od ljudskog slušanja? Je li GenAI stvaranje glazbe drugačije od ljudske inspiracije nekom pjesmom i u konačnici, znači li to da svi koji stvaraju nove sadržaje na neki način plagiraju postojeće? Sve to moglo bi biti na kocki, podložno odluci suda u Massachusettsu.